Jedan od detalja koji je obilježio NATO samit u Ankari bio je tirkizni protokolarni tepih, koji Turska koristi na državnim ceremonijama još od 2013. godine kao dio vlastitog diplomatskog identiteta

Dok su na NATO samitu u Ankari u fokusu bili sastanci šefova država i vlada, sigurnosna pitanja i budućnost Alijanse, jedan detalj privukao je pažnju brojnih posmatrača. Svjetski lideri ovog puta nisu hodali po tradicionalnom crvenom tepihu. Umjesto toga, domaćin je ispred Predsjedničkog kompleksa postavio tirkizni protokolarni tepih – boju koja je posljednjih godina postala prepoznatljiv dio državnog protokola Republike Turske. Za razliku od uobičajene diplomatske prakse u većini država, gdje se za svečane dočke koristi crveni tepih, Turska je odlučila razviti vlastiti protokolarni identitet.

Korištenje tirkiznog tepiha nije novost. Još u novembru 2013. godine, tadašnji premijer, a današnji predsjednik Recep Tayyip Erdoğan donio je odluku da se u zgradi Premijerstva u Ankari tradicionalni crveni tepih zamijeni tirkiznim. Od tada se ta boja koristi prilikom dočeka stranih državnika i na brojnim međunarodnim skupovima čiji je domaćin Turska, čime je tirkiz postao jedno od trajnih obilježja turskog državnog protokola.

U turskoj javnosti i državnim institucijama tirkizna boja često se naziva „Türk Mavisi“, odnosno „tursko plavo“. Naziv „turquoise“ u mnogim svjetskim jezicima potječe od francuske riječi turquois (turski), jer je mineral tirkiz u Evropu stoljećima stizao trgovačkim putevima preko Anadolije. Zbog toga je ova boja kroz historiju ostala duboko povezana s Turskom. U savremenoj turskoj simbolici tirkiz predstavlja spoj historijskog naslijeđa, prirode i kulturnog identiteta zemlje.

Turske vlasti posljednjih godina koriste tirkiznu boju ne samo u državnom protokolu već i u drugim nacionalnim projektima. Primjer je i Turkuaz Kart, poseban program za visokokvalifikovane strane stručnjake, čiji naziv također nosi ovu boju. Na NATO samitu tirkizni tepih predstavljao je dio nastojanja da se međunarodnim gostima predstavi turski identitet kroz vlastite simbole, umjesto preuzimanja ustaljenih protokolarnih običaja.

Posebnu pažnju tokom svečanog dočeka svjetskih lidera privukao je i ceremonijalni postroj koji je spojio savremenu tursku vojsku s historijskim naslijeđem zemlje. S jedne strane tirkiznog tepiha bila je postrojena Predsjednička počasna garda Republike Turske, prepoznatljiva po svijetloplavim, odnosno tirkiznim ceremonijalnim uniformama koje se koriste prilikom dočeka stranih šefova država, državnih praznika i drugih najvažnijih protokolarnih događaja. S druge strane nalazio se Mehter, najstariji vojni orkestar na svijetu čiji korijeni sežu još u seldžučki i osmanski period. Mehter danas djeluje pri Ministarstvu nacionalne odbrane Republike Turske i redovno učestvuje na državnim ceremonijama, izvodeći tradicionalne vojne marševe koji su stoljećima bili simbol osmanske vojske.

Tu su bili i vojnici odjeveni u historijske oklope i odore različitih epoha turske historije. Riječ je o ceremonijalnoj postrojbi koja predstavlja šesnaest velikih turskih država, što je koncept koji zauzima važno mjesto u savremenoj turskoj državnoj simbolici. Svaki vojnik nosio je uniformu, oružje i zastavu države koju predstavlja, od ranih turkijskih država u Centralnoj Aziji, preko Seldžučkog i Osmanskog carstva, do historijskih perioda koji su oblikovali tursku državnu tradiciju. Na taj način Turska nije željela predstaviti samo svoju savremenu vojnu snagu kao drugu najveću vojsku u NATO-u, već i višestoljetni kontinuitet vlastite državnosti i vojne tradicije.