Na osnovu kazanog, proizlazi da su prezentski oblici glagola zaspati proizvedeni s infiksom -i-, što daje zaspim, zaspiš, zaspi…, dok se prezentski oblici glagola zasuti izvode s infiksom -e-, što daje oblike zaspem, zaspeš, zaspe…
U nekim paradigmatskim oblicima u govornom jeziku može doći do analoških ujednačavanja, iako takvim pojavama u jezičkom sistemu nije mjesto. Tome jasno svjedoče oblici prezenta glagola zaspati i glagola zasuti, koji u spomenutome prezentskom stanju pokazuju ujednačavanja: zaspem, zaspeš, zaspe, zaspemo, zaspete, zaspu. Navedeni oblici, međutim, pravilni su samo u prezentskoj paradigmi glagola zasuti, dok u glagolu zaspati oni glase: zaspim, zaspiš, zaspi, zaspimo, zaspite, zaspe. Treba imati u vidu da je razvoj spomenutih oblika etimološki različit, kako sa stanovišta morfologije, tako i sa stanovišta semantike. Glagol zaspati formiran je od oblika prefiksa za-, zatim glagolskoga korijena -sp-, infiksa -a- te gramatičke morfeme -ti.
Ovaj glagolski korijen dovodi se u vezu s imenicom san, koja je u prasl. glasila *sъpnъ, što je kasnije dalo *sъnъ, gdje stari oblik korijena pokazuje vezu s pridjevom pospan, u kojem se vidi osnova, s napomenom da je navedeni prasl. oblik *sъnъ izmijenjen i, uvjetno kazano, pojednostavljen, i koji pokazuje vezu prema riječi hipnoza, koja je inače grčkoga postanja, što je grčkoj mitologiji bog sna, spavanja (Hypnos), pri čemu se, bilesi, može vidjeti i veza s germanskim jezicima, kako je to npr. u eng. sleep, njem. schlafen. U paradigmatskim odnosima, međutim, očito je da je ovaj glagol dobio nastavke kakvi se javljaju u drugom tipu prezentskih nastavaka.
Glagol zasuti, pak, izvodi se iz druge osnove, gdje se izdvaja prefiks za-, korijenski element -su- te gramatički nastavak -ti, gdje je, međutim, korijen okrnjen, pošto nesvršeni vid ovog glagola glasi za-sip-a-ti, pri čemu postaje jasno da je u korijenu -sip- nekada bio jeri koji je prešao u i, a porijeklom je od dugog praslavenskog u (*ū), pri čemu je u prijevoju vokala u korijenu prasl. *u, dao tvrdi poluglas *ъ, koji će nestati nakon ispadanja poluglasa u slaboj poziciji, zbog čega se u prezentskoj paradigmi javljaju oblici zaspem, zaspeš, zaspe…, zbog čega na prvi pogled izgleda kao svojevrsna nepravilnost, iako je ona jasno i nedvosmisleno pravilno razvijena u historijskom razvoju bosanskog jezika.
Na osnovu kazanog, proizlazi da su prezentski oblici glagola zaspati proizvedeni s infiksom -i-, što daje zaspim, zaspiš, zaspi…, dok se prezentski oblici glagola zasuti izvode s infiksom -e-, što daje oblike zaspem, zaspeš, zaspe…
Razvoj jezičkih formi u historijskim razvoju pokazuje složenost različitih promjena i pojava, samo ih nekada nije lahko dokučiti.
Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je četiri naučne monografije iz oblasti lingvističke bosnistike te zbirku kratkih priča. Uz više od 80 naučnih i stručnih radova te petnaestak kulturalnih kolumni objavio je približno 300 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.
