Odjeven u tradicionalnu narodnu nošnju, Ramiz Fatić u svom objektu u Umoljanima, bosanskohercegovačkom selu na južnim padinama planine Bjelašnice, dočekuje turiste koji žele osjetiti bosansku tradiciju i gastronomiju.
Ovaj 70-godišnjak otišao je iz rodnog kraja kao dijete, prošao svijet, ali nikada nije zaboravio odakle je. Uvijek je postojala želja da se vrati.
“Mogao sam ostati u inostranstvu, ali nisam. Čovjek bez domovine je kao novorođenče bez majke”, kaže Fatić za Anadoliju.
Posljednjih godina, s ponosom dočekuje putnike, prolaznike i namjernike, ugosti ih i obavezno progovori koju o umoljanskim običajima, životu i kraju.
“Pedeset godina se bavim ugostiteljstvom. Imao sam obrt u Sarajevu, pravio sam dnevno i do 500 kilograma bureka. Sada ovdje dočekujem turiste iz svih dijelova svijeta. Svi odlaze zadovoljni, jer ih ugostimo sa zdravom hranom i dobro raspoloženi”, kazao je Fatić.
Specijalitet u njegovom objektu je burek od telećeg mesa.
“Dolaze mnogi Arapi na pitu. Kada treba da lete za Dubai, naruče i nose sa sobom”, ispričao je.
Umoljani su smješteni na nadmorskoj visini od 1.353 metara i jedno su od rijetkih planinskih sela gdje se i tokom oštre bjelašničke zime odvija život.
Džamija nacionalni spomenik
Ne ostaju svi stanovnici tu preko zime, jer se znalo dešavati da visina snijega bude i nekoliko metara.
Raj za oči i odmor za dušu, Umoljani, danas, prema riječima stanovnika, nisu ono planinsko selo kakvo pamte. Dio autentičnosti je izgubilo kada je u potpunosti spaljeno 1993. godine, za vrijeme Agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Džamija u Umoljanima, čiji datum izgradnje nije tačno utvrđen, jedina je sačuvana. Proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Selo je obnovljeno, ali ne u prvobitnom obliku. To više nisu krovovi sa šindrom, kamene kuće i seoski put, nego moderne kuće od novog građevinskog materijala i asfaltom kroz selo. Imaju uličnu rasvjetu, a kuće su priključene na električnu energiju.
Do Umoljana se dolazi putem iz Sarajeva, preko Olimpijskog centra Bjelašnica, kroz prelijepe šumske predjele i pejzaže kojima posebnu čar daje snježni prekrivač. Nesvakidašnji mir i spokoj osjeti se na samom ulazu u selo.
Do sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća u Umoljanima su ljudi živjeli i privređivali od stočarstva i poljoprivrede.
“U selu je prije nesretnog rata bilo pedeset domaćina, bilo je stočarski kraj. Sada je tu zastupljen planinski seoski turizam. Ima samo sedam-osam domaćina koji su tu preko zime. Međutim, tokom ljeta selo je puno”, ispričao je Fatić.
Poručio je da je ovaj kraj zračna banja, jer se za četrnaest dana boravka “promijeni krvna slika”.
Nekropola stećaka i legenda o imenu
Na ulazu u selo je nekropola stećaka, Okamenjena aždaha i vijugavi Studeni potok.
Postoje dvije verzije priče o tome kako su Umoljani dobili ime.
Jedna kaže da su stočari Humljani iz Hercegovine dolazili ljeti na ispašu sa stokom i tu su neki od njih ostali.
Po drugoj je “aždaha izašla iz kanjona Rakitnice, koji je udaljen tri kilometra od sela i prošla kroz Studeni potok vijugajući s namjerom da pojede stanovništvo”. Kada je to primijetilo stanovništvo, povuklo se na brdo Pošiljak i počelo moliti i umolili su da se aždaha okameni. Legenda kaže da se sada na tom mjestu može vidjeti oblik okamenjene nemani.
