Ovogodišnja lopta, Trionda, posebno je zanimljiva. Kada su je FIFA i Adidas predstavili u jesen 2025. godine, prva stvar koju su mnogi uočili bili su njen dizajn i paneli. Crveni, plavi i zeleni grafički elementi odgovaraju trima zemljama domaćinima, s motivima javorovog lista, zvijezde i orla koji predstavljaju Kanadu, Sjedinjene Američke Države i Meksiko. Prvi put u istoriji muških svjetskih prvenstava, utakmice će se igrati loptom od samo četiri panela. Ali, da li je Adidas sa tako malim brojem panela napravio loptu koja je previše glatka?
Svake četiri godine nogometno Svjetsko prvenstvo ima određene konstante. Dimenzije terena strogo su regulirane, tu su pravila ofsajda, sudije završavaju utakmicu posljednjim zviždukom. Ipak, postoji jedan ključni dio opreme koji se namjerno mijenja: lopta. Kompanija Adidas, koja obezbjeđuje lopte za Svjetsko prvenstvo još od 1970. godine, predstavlja novi model za svaki turnir, a s njim za igrače dolaze i nove aerodinamičke kalkulacije. Kako će letjeti kroz zrak, hoće li se ponašati neuobičajeno i kako će padati?
Posljednjih dvadeset godina inžinjeri testiraju nove lopte, istražujući njihovu aerodinamiku. Rad započinje postavljanjem lopti u aerodinamičke tunele kako bismo izmjerili aerodinamički otpor, bočne sile i uzgon. Mjerenja iz ovih testova koristimo u simulacijama trajektorije koje nam govore kako će se lopta ponašati u stvarnoj situaciji na utakmici. Sve ovo može zvučati pomalo akademski, međutim, ono što naši podaci pokazuju može značiti razliku između gola ili promašaja za napadače, odbrane ili kardinalne greške za golmane, te ushićenja ili razočaranja za navijače. Na Svjetskom prvenstvu, lopta je najvažniji dio opreme na najvećem turniru najpopularnijeg sporta na svijetu.
Ovogodišnja lopta, Trionda, posebno je zanimljiva. Kada su je FIFA i Adidas predstavili u jesen 2025. godine, prva stvar koju su mnogi uočili bili su njen dizajn i paneli. Crveni, plavi i zeleni grafički elementi odgovaraju trima zemljama domaćinima, s motivima javorovog lista, zvijezde i orla koji predstavljaju Kanadu, Sjedinjene Američke Države i Meksiko. Prvi put u istoriji muških svjetskih prvenstava, utakmice će se igrati loptom od samo četiri panela. Ali, da li je Adidas sa tako malim brojem panela napravio loptu koja je previše glatka?
To je zamka u koju su inženjeri upali s loptom Jabulani, korištenom na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi 2010. godine, koja je postala ozloglašena po nepredvidivim padovima i čudnim rotacijama, što je golmanima zagorčalo život. Niko ne želi da lopta na Mundijalu postane naučni eksperiment onog trenutka kada se nađe u zraku, a ako se ponaša čudno, igrači i golmani to primijete odmah.
Nogometne lopte su doživjele ogromnu evoluciju tokom decenija. Na prvom Svjetskom prvenstvu 1930. godine u finalu su korištene dvije različite kožne lopte: argentinski Tiento u prvom poluvremenu i urugvajski T-Model u drugom. Obje su bile ručno šivane, sastavljene od više panela i napuhane kroz otvor na unutrašnjoj gumi koji se morao vezati i sakriti ispod vezica.
U vlažnim uslovima koža bi upijala vodu, čineći loptu težom i manje predvidivom u igri. Do 1994. godine, kada su Sjedinjene Američke Države posljednji put bile domaćin muškog turnira, zvanična lopta Adidas Questra evoluirala je u dizajn na bazi pjene. Moderna lopta za Svjetsko prvenstvo više nije samo sašivena koža; to je aerodinamički konstruirana površina.
Trionda ide korak dalje u toj evoluciji. Ima samo četiri panela, najmanje u istoriji svjetskih prvenstava, koji su termički spojeni pomoću toplote i ljepila. Manji broj panela mogao bi sugerirati kraću ukupnu dužinu šavova, a samim tim i glađu loptu. Glatkoća je važna jer tanak granični sloj zraka koji prianja uz loptu određuje gdje se strujanje odvaja, koliki je vrtložni trag iza nje i koliki otpor lopta trpi. Trionda ima namjerno duboke šavove, tri izražena žlijeba na svakom panelu i finu teksturu površine. Da bi saznali da li ove teksture i žljebovi rade svoj posao, izmjerena je geometrija šavova lopte i njene ukupne aerodinamičke performanse, upoređujući je sa četiri prethodnice: Al Rihla (2022), Telstar 18 (2018), Brazuca (2014) i Jabulani (2010).
U testovima u aerodinamičkom tunelu Univerziteta u Tsukubi mjeren je koeficijent otpora, koji opisuje koliki aerodinamički otpor lopta trpi dok se kreće. Pomoću ovih podataka došlo se do informacija o tome kako se strujanje zraka oko lopte mijenja nakon udarca. Testovi su pomogli da se identificira takozvana kriza otpora, raspon brzine u kojem promjene u graničnom sloju i odvajanje strujanja proizvode naglu promjenu u aerodinamičkim svojstvima, što može izmijeniti ubrzanje, putanju i domet lopte.
Otkriveno je da je Trionda zapravo hrapavija od svojih prethodnica. Ona dostiže svoju krizu otpora pri nižoj brzini, oko 43 km/h. To je ispod raspona od približno 50 do 65 km/h, koliko imaju Al Rihla, Telstar 18 i Brazuca, i znatno ispod raspona od oko 79 do 97 km/h, karakterističnog za Jabulani. Zašto je ovo važno? Zato što lopta može izgledati sasvim normalno u trenutku kada napusti kopačku, a da se u letu ponaša potpuno drugačije. Kada se kriza otpora javi pri brzinama relevantnim za igru, male promjene u početnoj brzini, smjeru ili rotaciji mogu prebaciti loptu iz jednog aerodinamičkog režima u drugi.
To je bio problem s Jabulanijem: kada bi se udario s malo rotacije, imao je tendenciju da previše uspori prolazeći kroz svoj kritični raspon brzine.
Trionda ne djeluje kao takva lopta. Ona ima konstantniji i ujednačeniji koeficijent otpora kroz raspon brzina povezanih s kornerima i slobodnim udarcima. Međutim, postoji kompromis. Mjerenja su okazala da su, kada Trionda uđe u režim turbulentnog strujanja pri većim brzinama, njeni koeficijenti otpora nešto viši nego kod modela Brazuca, Telstar 18 i Al Rihla. Jednostavnim jezikom rečeno, to sugerira da bi duga lopta, snažno udarena, mogla izgubiti na dometu. U simulacijama ta razlika nije ogromna, ali je dovoljno značajna da igrači primijete kako dugi pasovi padaju nekoliko metara kraće od cilja.
Manji broj panela i izraženija tekstura nisu jedine razlike kod nove lopte. Trionda takođe integrira tehnologiju koja ima malo veze s njenim letom, a mnogo s suđenjem. Kao i Al Rihla, Trionda uključuje tehnologiju povezane lopte koja omogućava računarima da tačno znaju kada je lopta udarena, što pomaže pri donošenju odluka o ofsajdu. Ipak, sama arhitektura unutar lopte je promijenjena. Godine 2022. mjerna jedinica bila je suspendovana u samom centru lopte. U Triondi se ona nalazi u posebno kreiranom sloju unutar jednog panela, sa stabilizacijskim utezima u preostala tri panela. Čip šalje podatke u VAR sobu i poluautomatski sistem za detekciju ofsajda.
To prilagođavanje će pomoći sudijama, ali hoće li nova lopta generalno pomoći ili odmoći igračima? Rezultati testova sugeriraju da se lopta neće ponašati na način koji uzrokuje zbunjujući i nestabilan let. Najzanimljivija pitanja su ipak suptilnija i izvan dometa trenutnih laboratorijskih testova. Hoće li žljebovi na Triondi pomoći igračima da generiraju veći felš unatrag, proizvodeći tako veći uzgon i kompenzujući nešto viši koeficijent otpora pri velikim brzinama?
IZVOR: El Confidencial
