“Progresivna reputacija tehnološkog sektora je zavaravajuća: njegove konzervativne tendencije, poput slavljenja bogatstva, moći i tradicionalne muškosti, očigledne su još od dotcom navale 1990-ih”, navodi Beca Lewis, istraživač na Univerzitetu Stanford. U tekstu koji je objavio španski El Diario, Lewis iznosi neke detalje istraživanja o “tehnofašizmu” koje Lewis radi za potrebe knjige o porastu reakcionarnih tendencija u Silicijskoj dolini i na internetu..

Uticajni medij iz Silicijske doline objavio je naslovnu priču u kojoj se žali na to koliko je “ženstven” postao svijet tehnologije. Izvršni direktor vrhunske tehnologije obrušio se na pozive crnog zagovornika građanskih prava da diverzificira radnu snagu u industriji. Tehnolozi bijesne na „politiku političke korektnosti“.

Ne, ne govorimo o Silicijskoj dolini u Maga eri (Učinimo Ameriku ponovo velikom, slogan kampanje Donalda Trumpa). Nalazimo se u tehnološkom sektoru 1990-ih, kada su analitičari počeli da brinu o desničarskim tendencijama u Silicijskoj dolini i mogućnosti “tehnofašizma”.

Unatoč progresivnoj reputaciji sektora (reputaciji koja je često nezaslužena), njegovi reakcionarni temelji se kuhaju gotovo od početka. Dok Silicijska dolina inaugurira drugu Trumpovu administraciju, porijeklo njenog ranog reakcionarnog pokreta može pomoći da se razumije trenutni pomak udesno.

Kult muške moći

Tokom 1990-ih, tokom procvata dotcoma, mnogi kritičari upozoravali su na sve veći reakcionarni žar. Zaboravite digitalnu utopiju, možda idemo ka tehnofašizmu”, napisao je veteran tehnologije novinar Michael Malone. U drugom postu, spisateljica Paulina Borsook napisala je da kult muške moći u Silicijskoj dolini “malo podsjeća na 1930-e i rano oživljavanje eurofašizma”.

Njihovi glasovi su uglavnom bili utišani od tehnoloških entuzijasta, ali Malone i Borsook vidjeli su Silicijsku dolinu izgrađenu oko poštovanja prema neobuzdanoj muškoj moći koja se žestoko odupirala svemu što ju je izazivalo. U korijenu ovog reakcionarnog razmišljanja bio je javni intelektualac i pisac George Gilder. Gilder je bio jedan od najelokventnijih evanđelista Silicijske doline i popularni “futurist” koji je predvidio buduće trendove u tehnologiji. Investicioni bilten koji je pokrenuo 1996. godine imao je toliko pretplatnika da je naveo čitaoce da požure da kupuju akcije, što je fenomen koji je postao poznat kao “Gilderov efekat”.

Gilder je bio konzervativac koji je svoju ideologiju donio u Silicijsku dolinu. Sedamdesetih je postao poznat kao učenik konzervativca Williama F. Buckleya i kao antifeministički provokator. U vrijeme kada su žene ulazile u radnu snagu neviđenom brzinom, Gilder je pisao knjige u kojima je zagovarao potrebu povratka tradicionalnim rodnim ulogama i tvrdio da je uzrok društvenih problema, kao što je siromaštvo, raspad porodice.

Godine 1974. Nacionalna organizacija za žene proglasila je Gildera “Seksističkom svinjom godine”, odlikovanje koje je nosio s ponosom.

Početkom 1980-ih Gilder je slavio vezu između kapitalizma, preduzetništva i porodice. Kazao je da su poduzetnici najmoralniji i najplodonosniji ljudi u društvu, jer su u svijet donosili proizvode, bez ikakve garancije za profit, a zatim prihode reinvestirali u privredu. Za Gildera, poduzetništvo je također bio mehanizam za odbacivanje socijalne države i povratak društvenoj ulozi muškaraca kao hranitelja. On je insistirao na tome da su muškarci biološki i socijalno više prikladni za poduzetništvo od žena, te da bi naglasak na poduzetništvu mogao poslužiti za povratak na tradicionalnu strukturu porodice, sa svojim rigidnim rodnim podjelama. Koristeći religiozni jezik (bio je pobožni kršćanin), napisao je da su poslovni ljudi ljudska bića koja “znaju pravila svijeta i Božije zakone”.

Gilder nikako nije bio prvi koji je slavio lik preduzetnika u kulturi, niti prvi koji ga je povezao sa muškošću. Kao što je naučnik Michael Kimmel pokazao, ideal “samostvorenog muškarca” bio je temelj muškosti u SAD-u skoro 200 godina. Ideal koji je također oduvijek bio vezan za njegovu ulogu “podrške” tradicionalnoj porodici. U 20. stoljeću ekonomista Joseph Schumpeter razvio je teoriju kapitalizma koja je imala preduzetnike kao svoju osnovu, iako je njegova vizija bila mnogo pesimističnija: vjerovao je da će se kapitalizam s vremenom urušiti.

U vrijeme kada je američki industrijalizam bio u opadanju, Gilder je pomogao da se oživi žar za poduzetništvo i vjerovanje u moralnu moć poduzetnika nad onom industrijskih radnika i lojalnih zaposlenika. Gilder je sve više insistirao na ideji da su biznismeni bolje opremljeni od “stručnjaka” u akademskim krugovima ili vladi da vode zemlju u budućnost.

Bogatstvo i siromaštvo, Gilderova knjiga objavljena 1981. godine, bila je poznata kao Biblija Reganove administracije. Republikanski predsjednik počeo je da ugrađuje pohvale za preduzetništvo u svoje govore. “U iskušenju sam da kažem da je ‘preduzetnik’ drugi način da se kaže ‘Amerika'”, rekao je Reagan jednom prilikom. Tokom čitave decenije Reagan je koristio mit o preduzetništvu kako bi opravdao teorije o ekonomiji i smanjenju federalnih socijalnih programa.

Gilder je bio ponesen vlastitim idejama o poduzetništvu i usmjerio se na Silicijsku dolinu. Rekao je da je rastuća tehnološka industrija najčistiji izraz poduzetništva na svijetu. Nije iznenađenje da ga je privukla tehnološka industrija u okrugu Santa Clare u Kaliforniji. Država je imala svoje moćne mitove o muškosti i moći. Bilo je to mjesto stare zlatne groznice gdje su se mnogi (bijeli) ljudi obogatili u 19. stoljeću. To je bilo i rodno mjesto velikog dijela modernog konzervativnog pokreta, kao i Reaganove političke karijere.

Pretvaranje poduzetnika u zvijezde

Gilder je objavio svoje ideje u vrijeme kada su ulaganja u prvu ponudu dionica nekog preduzeća (IPO) stvarale trenutno bogatstvo za osnivače startupa neviđenom brzinom. Novi bogataši povećali su fascinaciju Silicijskom dolinom i kao da su potvrdili moć preduzetništva u svijetu tehnologije. Tokom 1980-ih i 1990-ih drugi mediji prihvatili su Gilderovu tezu: tehnološki poduzetnici nudili su put pun nade za američku ekonomiju, za muškost i ljudski napredak u širem smislu.

Časopis Time direktno je koristio Gilderovu viziju preduzetništva kako bi promovirao tadašnjeg preduzetnika Stevea Jobsa. Naslovna priča iz 1982. godina nazvala je Jobsa jednim od “Amerikanaca koji riskiraju” koji ne samo da su se bogatili već su i “vodili Ameriku u industrije 21. stoljeća”. U članku je Gilder također rekao da su “mogućnosti za pronalazak i poduzetništvo sada veće nego ikada prije u ljudskoj historiji”.

Ovakvi članci imali su nekoliko funkcija kod čitalaca. Oni su pomogli da se opravda brzorastuće bogatstvo nove klase tehnoloških preduzetnika; ohrabrili su novu generaciju čitalaca da slijede isti put; i ojačali su kulturnu sliku preduzetnika koji su uglavnom bili muškarci, bili su mladi i bili su bijelci.

Ova vrsta pokrivenosti intenzivirala se kada su poduzetnici iz Silicijske doline počeli prelaziti s hardvera na softver. Kako je jednom napisao tehnološki novinar Dave Kaplan, softveru “nije bila potrebna nikakva tvornica za izgradnju, nikakvi prirodni resursi za eksploataciju, samo mozak“ poduzetnika koji stoji iza kompanije.

Tehnološka kultura sve je više davala prostora i pažnje mladim poduzetnicima koji su postigli uspjeh sa samo nekoliko hiljada linija programskog koda. Naravno, Gilder je tvrdio da je softver najčistiji izraz preduzetničkog genija: cerebralni svijet zasnovan na informacijama, oslobođen materijalnih ograničenja vremena i prostora.

Sredinom 1990-ih, mediji su otkrili Marca Andreessena, mladog preduzetnika koji je upravo postao milioner sa IPO-om svoje kompanije Netscape. Kao student na Univerzitetu Illinois, Andreessen je bio dio tima koji je kreirao preglednik jednostavan za korištenje za novi World Wide Web. Nazvali su ga Mosaic i sastojao se od samo 9.000 linija koda (Windows računarima je u to vrijeme bilo potrebno oko osam miliona linija koda za pokretanje). Godine 1994. Andreessen se preselio u Silicijsku dolinu i lansirao komercijalnu verziju Mozaika, koju je nazvao Netscape Navigator. Godine 1995. Netscape je izašao na berzu i Andreessen je preko noći zaradio 58 miliona dolara. Imao je samo 24 godine.

Godine nisu bile prepreka da mediji prigrle Andreessena kao genija u svakom smislu te riječi, nekoga ko je zaista zaslužio svoje novostečeno bogatstvo, lidera za budućnost Amerike. Godine 1996. Andreessen se pojavio na naslovnoj strani časopisa Time najavljujući eru “zlatnog mozga”. Članak je obećao da će nova Silicijska dolina “nagraditi ljude koje kapitalizam treba da nagradi — dinamične preduzetnike, a ne grabežljive monopoliste i finansijske ajkule”. Koristeći holivudsku mitologiju, u članku se tvrdi da su novopečeni biznismeni bili dio “filma Franka Capre, a ne filma s Wall Streeta”.

Često je takva medijska pokrivenost implicirala direktne ekonomske koristi za ove poduzetnike. U industriji koja se sve više zasniva na idejama, hype je bio sve. Kao što je tada rekao izvršni direktor Oraclea Larry Ellison: “Ne postoji mjesto poput Silicijske doline, gdje se vaš talenat može povećati i gdje se izloženost tom talentu pretvara u gotovinu.” Obožavanje preduzetnika direktno ih je osnažilo, i nastavilo da inspirira druge mlade ljude da slijede isti put.

Borba protiv “političke korektnosti”

U hajci oko biznisa tokom 1990-ih rod i otvoreno desničarska ideologija rijetko su spominjani. Ali reakcionarni elementi poduzetničkog ideala postajali su vidljivi svaki put kada je sve veća moć tehnoloških poduzetnika dovedena u pitanje. Silicijska dolina je tako postala dio općenitije borbe protiv “političke korektnosti”. Odnosno, borbe protiv inkluzije i protiv pokušaja da se izbjegnu vrijeđanje ljudi koji su tradicionalno bili marginalizirani. Tokom čitave decenije Silicijska dolina vodila je rat protiv “političke korektnosti”. Poduzetnici su također postali žestoki kulturni ratnici protiv političke korektnosti. Često su ljudi koji su bili najentuzijastičniji zagovornici tehnoloških preduzetnika bili i oni koji su se najviše borili protiv pokušaja prepoznavanja i poštovanja različitosti.

Ovaj dvostruki impuls bio je očigledan u Upsideu, časopisu o tehnološkim kompanijama koji su 1989. godine osnovala dva mlada konzervativca, Gilderovi prijatelji. Brzo su napravili malu listu utjecajnih pretplatnika, uključujući legendarnog rizičnog kapitalistu Arthura Rocka, suosnivača Intela Roberta Noycea i poznatog konzervativca Williama F. Buckleyja. Urednički tim je od početka čvrsto branio poduzetnički duh i agresivno kritikovao svakoga ko je ugrozio njen specifičan način razumijevanja poslovnog svijeta.

U jednom zloglasnom slučaju iz 1990. godine, časopis je objavio naslovnicu s boldiranim pitanjem: Has Silicon Valley gone pussy? “Pusifikacija Silicijske doline”, glasio je naslov unutra. U članku se tvrdilo da je tehnološki sektor postao žrtva feminizacije i političke korektnosti. Autori se nisu suprotstavljali ženama i manjinama u biznisu, rekli su, već tipu “novodobnog muškarca” koji je bio “osjetljiv i pogođen, kukavac”.

Autori su oduševljeni bijesom koje je kod žena u njihovom osoblju izazvala upotreba riječi “maca”. Hvalili su se da je njihova glavna urednica zaprijetila štrajkom osoblja zbog članka. Rekli su da je način za rješavanje problema reafirmacija slavnog starog “anti-mačkica” pristupa u poslovanju, dajući prioritet muškim osobinama kao što su borbenost, rizik, “snaga” i “čvrstoća”.

Jedan od ljudi koji stoje iza te naslovne priče bio je Michael Malone, isti novinar koji je kasnije upozorio na porast “tehnofašizma” u Silicijskoj dolini. U 21. stoljeću Malone je priznao svoju ulogu u podsticanju ove vrste “fašizma” i rekao da žali zbog članka o konceptu “mačkice”.

Tehnološki poduzetnici su također preuzeli zadatak vođenja kulturnih ratova. Niko to nije učinio više od T. J. Rodgersa, izvršnog direktora Cypress Semiconductora. Iako je sjećanje na Rodgersa izblijedjelo iz Silicijske doline, on je bio jedna od njenih najpoznatijih ličnosti 1980-ih i 1990-ih. Njegova kompanija bila je veoma uspješna fabrika mikročipova, uspjeh koji se nije mogao odvojiti od Rodgersa, zvijezde u usponu.

Prema Intelovom Andyju Groveu, Rodgers je bio “majstor u manipulaciji štampom”. Rodgers je brzo naučio umijeće privlačenja pažnje poslovnih medija. Na press događaju 1988. godine podijelio je približno 300.000 dolara u zlatnicima među svojim zaposlenima. Godine 1990, kada je Mihail Gorbačov posjetio sjevernu Kaliforniju, dao je oglas na cijeloj stranici u lokalnim novinama pozivajući sovjetskog predsjednika u postrojenje Cypress da mu pokaže čuda kapitalizma.

Tokom 1990-ih, otvoreni poduzetnik vodio je nekoliko medijskih spektakla visokog profila u kojima se suočio s političkom korektnošću i pozivima na poboljšanje raznolikosti u Silicijskoj dolini. Jedna od njih dogodila se 1996. godine, kada je časna sestra po imenu Doris Gormley pisala izvršnom direktoru kompanije iz Silicijske doline obavještavajući ga da kao dioničar ne namjerava glasati za predloženi odbor direktora jer mu nedostaje rodna i rasna raznolikost. Kao odgovor, Rodgers je napisao pismo koje je proslijedio drugim dioničarima i reproducirao ga u medijskom oglašavanju u kojem je časnoj sestri rekao da “siđe sa svog moralnog pijedestala”. Njeno mišljenje izgleda više “politički korektno” nego “kršćansko”, rekao je.

Godine 1999. kontroverzu je izazvalo to kada je političar i aktivista za građanska prava Jesse Jackson stigao u Silicijsku dolinu u nadi da će povećati učešće Latinoamerikanaca i crnaca u tehnološkoj radnoj snazi. Njegova dobrotvorna organizacija planirala je kupiti dionice u vrijednosti od 100.000 dolara u 50 tehnoloških kompanija kako bi Jackson mogao prisustvovati godišnjim sastancima dioničara. Rodgers je odgovorio organiziranjem lokalne medijske turneje, nazvavši Jacksona oportunistom i odbacivši potrebu za raznolikošću u tehnologiji. Na lokalnoj televiziji, Rodgers je opisao Jacksona kao “galeba koji uđe, sere na sve i izleti”.

Zajedno su ovi napori izazvali kontroverzu i pažnju. U svijetu koji se sve više zasnivao na ličnostima svojih protagonista, spektakl političke nekorektnosti mogao jei poslužiti za privlačenje pažnje investitora (uglavnom bijelaca). Jedan od urednika magazina Upside tačno je predvidio da je članak o “mačkici” “onaj koji će nas učiniti poznatima”.

Ove mjere su također pomogle da se zadrže potencijalne prijetnje rastućoj moći ovih muških poduzetnika. Naopaki čitaoci pohvalili su časopis za članak o “defeminizaciji” Silicijske doline, nazvavši ga najboljom stvari koju su pročitali posljednjih godina; i zahvalili uredništvu što se usudilo da prijeđe granicu dobrog ukusa. Kao odgovor na svoje nestašluke, Rodgers je dobio stotine pisama podrške, uključujući predsjednika Hewlett-Packard-a i Advanced Micro Devices (AMD), dvije najmoćnije kompanije u Silicijskoj dolini u to vrijeme. Kao direktan rezultat Rodgersovih akcija, desetine investitora obavezale su se da će povećati svoje udjele u Cypressu.

Rastući “tehnofašizam”, kako su ga tadašnji kritičari nazvali, našao je privremenu provjeru u krahu dotcom berze 2000-ih. Reputacija Georgea Gildera bila je ozbiljno narušena njegovim neuspjehom da predvidi kolaps. A bankrot stotina startupa uveliko je umanjio pompu oko tehnoloških kompanija. Ali nova generacija tehnoloških entuzijasta već je stigla u Silicijsku dolinu tražeći slavu, bogatstvo i moć. Elon Musk, Peter Thiel i drugi upijali su lekcije iz 1990-ih. Do zore novog milenija bili su spremni ostaviti svoj trag u budućnosti, vođeni reakcionarnim snovima iz prošlosti.

Titani iz Silicijske doline iz 2025. godine slijede isti obrazac. Mark Zuckerberg najavio je da će Meta ukinuti svoje programe Diversity, Equity and Inclusion (DEI) i promijeniti pravila kako bi društvena mreža postala blaža prema diskriminatornim i uznemiravajućim objavama. U podcastu Joea Rogana, Zuckerberg je jasno naveo svoju motivaciju: kultura kompanije udaljila se od “muške energije”.

Elon Musk transformirao je Twitter u X, društvenu mrežu koja je sada u velikoj mjeri odgovor na ono što se proziva kao “virus probuđenog mentaliteta”, novi naziv za političku korektnost. Sam Marc Andreessen, “dječak genije” iz 1990-ih, sve više pronalazi inspiraciju u talijanskim futuristima, pokretu fašističkih umjetnika koji su početkom 20. stoljeća veličali tehnologiju pokušavajući da “obore” feminizam.

Ali u historiji Silicijske doline ovo nije ni anomalija ni bljesak. To je krešendo centralnih sila u tehnologiji. Trenutni uspon desničarskih tehnoloških titana gradi se na temeljima koji su odavno postavljeni u Silicijskoj dolini.