“Vidite, ovaj rat je pokazao neke čudne stvari. Vi čujete za nekog junaka i ako se malo zainteresirate za tog čovjeka, obično saznate da je to bio neki radnik ili neki mali službenik, jednom riječju jedan mali, obični čovjek. A onda je došao rat i pokazao šta je on ustvari. Dogodilo se, naime, da mnogi obični mali ljudi od kojih niste ništa posebno očekivali nego da budu radnici sa svojim strugom ili činovnici tamo za nekim stolom, dobri roditelji itd., da su postali heroji”.

Rijaset Islamske zajednice je 23. januara 1995. godine donio odluku da se drugi dan Ramazanskog bajrama obilježava kao Dan šehida. Inače, drugi dan Bajrama je u tradiciji Bošnjaka dan kada se obilaze mazarja. Te 1995. godine drugi dan Bajrama padao je na 4. mart. Dvije godine ranije, drugog dana Ramazanskog bajrama 1993. godine prvi šehidi ukopani su na Šehidskom mezarju Kovači, u kojem je smiraj našao i prvi predsjednik nezavisne Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.

“Drugi je dan ramazanskog bajrama i — Dan šehida. A ovo je šehidsko groblje Kovači. Ne mogu nikako drukčije da kažem nego onako kako za šehide kaže hadži hafiz Ismet ef. Spahić — da su oni — ‘najživlji Bosanci’. Danas, dakle, drugog dana Ramazanskog bajrama ‘95. u posjetu svojim šehidima došla njihova rodbina, prijatelji ali i neznani prijatelji. Uređuju mezare, uče fatihe. Na početku groblja, postrojena grupa vojnika. Moderno oružje, moderna oprema. Da je samo na početku bilo dovoljno tog oružja i te opreme! Ovi što leže u prvim safovima imali su tada najmoćnije oružje — srca! I ona su uspjela da odole prvim četnickim naletima na Sarajevo…”, napisao je Šefko Hodžić u Oslobođenju 5. marta 1995. godine. Bilo je to prvo zvanično obilježavanje Dana šehida.

Tog dana je predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović posjetio šehidsko groblje na Kovačima. U susretu i razgovoru sa šehidskim porodicama koje su se zatekle u tom trenutku kraj mezarja, predsjednik Izetbegović se interesirao za njihov život i da li redovno primaju pomoć.

“Sa dubokim osjećajem i poštovanjem, predsjednik Izetbegović je nastojao da što duže porazgovara sa šehidskim porodicama. U jednom trenutku predsjednik Izetbegović je rekao šehidskim porodicama: Što god da vam kažem, ne mogu vas utješiti. Mogu vam jedino reći: biće bolje, kazao je predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović rastajući se od prisutnih na šehidskom groblju Kovači”, piše Hodžić.

U jednom svom obraćanju ranijem obraćanju pripadnicima Armije RBiH iz decembra 1993. godine, Alija Izetbegović je kazao: “Vidite, ovaj rat je pokazao neke čudne stvari. Vi čujete za nekog junaka i ako se malo zainteresirate za tog čovjeka, obično saznate da je to bio neki radnik ili neki mali službenik, jednom riječju jedan mali, obični čovjek. A onda je došao rat i pokazao šta je on ustvari. Dogodilo se, naime, da mnogi obični mali ljudi od kojih niste ništa posebno očekivali nego da budu radnici sa svojim strugom ili činovnici tamo za nekim stolom, dobri roditelji itd., da su postali heroji. Sjetite se jednog Ramiza Salčina rahmetli, ili Safeta Zajke, pa i mnogih drugih. Ovaj rat je učinio da smo mi vidjeli koliko u nekim malim tzv. malim ljudima ima istinske veličine. Rat je, nažalost, pokazao i obrnutu stvar: koliko opet u onim galamdžijama, onim vikadžijama, onim što vole velike parole i velike riječi, koliko su to ponekad sitni ljudi, jedan veliki broj njih, kada je zagrmjelo, pobjegli su”.