U okviru projekta digitalizacije ratne štampe digitalni arhiv Infobiro ovjavio je digitalna izdanja časopisa “Biser”, informatora 2. motorizovane brigade Sarajevskog korpusa OSBIH. Digitalizacija i širenje sadržaja/tekstova iz periodičnih publikacija iz perioda rata namjenjena je isključivo u obrazovne i nekomercijalne svrhe, s ciljem očuvanja historijskih zapisa i omogućavanja pristupa informacijama koje bi u protivnom mogle biti izgubljene.

U toku Agresije na Repubiku Bosnu i Hercegovinu čuda su izvodili borci na prvim linijama odbrane, a čuda su pravili i oni koji nisu bili na prvim linijama. Časopis “Biser”, informator 2. motorizvovane brigade Sarajevskog korpusa, objavio je 1992. godine tekst o tome kako se snalaze inženjeri i mehaničari da osiguraju oružje za borce. Sulejman Šljivo, komandir čete za tehničko održavanje, ispričao je svoja iskustva.

“Prvi PAM skinut sa transportera u kasarni ‘Jusuf Džonlić’, kojeg je neprijatelj oštetio macolom i autogenim aparatom, mi smo uspjeli osposobiti i doturili ga na prvu liniju na Žuč i to Dupleks gdje je bio prvi naš bataljon čiji je komandant bio Safet Zajko. To je bilo tada naše najjače oružje. Dosta je pomoglo da se održe naše linije. Prvi za ovaj PAM je stao kao nišandžija, Drago llić, pravi borac. Ranjen je pucao iz njega. Kasnije smo na ovaj isti PAM uspjeli ugraditi cijev od američkog PAM—a ‘broving’. Tako da se na njemu mogla koristiti i američka i ruska municiju, što do tada nije uspjelo nikome na svijetu. Američku cijev smo ja i Muharem Tabak skinuli sa izgorjelog transportera na Skenderiji. Tada ljudi nisu vjerovali da se može doći iz Boljakova potoka u grad. Sarađivali smo s borcima HVO na Stupu, koji su nam dali neke dijelove za ovaj prvi PAM”, kaže Šljivo.

Šljivo je ispričao i da su prve bombe koje su iznesene na položaje Dupleksa na Žuču urađene u njihovoj radionici. Njima su dali ime ‘Sarajke’. Izradili su ih Ejub Ramić i Hasan Kazić. Hasan je radio bombe kući, u svojoj garaži još kada su bile prve barikade u Sarajevu. Napravili su patent za iste bombe, koje se i sada proizvode. Bomba se mogla baciti sa puške preko 100 metara. Ove bombe su daleko razornije i opasnije nego fabričke. Do početka 1993. godine napravili su ih više od 1.000. Prve bombe napravljene su od specijalne cijevi ‘Geoinžinjeringa’.

Prvi patent koji je ova četa uradila bio je za poluatomatsku pušku PAP-ovku. Od 10 metaka fabrički proizvedene, njihove puške ispucavaju 30 metaka. Ovaj patent su uradili još u maju 1992.

Vrsni majstori postali su novi heroji—inovatori.

“Jasmin Ahmić, puškar, ili postarinjski rečeno tufegdžija, od svega što ima horoz pravi najubojitije oružje. Čak i od dječijih igračaka. Bog sami zna koliko je toga on napravio. Sve vazdušne puške u zoni odgovornosti 2. motorizovane brigade prepravio je u malokalibarske puške. Pri samoj izradi municije Jasmin koristi olovo i za kalibre koje ne mogu da proizvode ni poznati proizvođači. U samom radu imao je i jednu težu povredu, ali je i sa ranom odmah došao na posao i nastavio da pravi oružje. lako je u bivšoj JNA bio puškar, znanje iz ove oblasti je usavršio iz lične ljubavi prema oružju. Tufegdžija, puškar, Jasmin Ahmić, došao je maksuzije iz Londona, gdje je bio na privremenom radu, u svoju Bosnu i šeher Sarajevo, da bi dao svoj puni doprinos u oslobađanju zemlje od agresora”, pisao je “Biser”.