Budući da je Gazi Husrev-beg bio član osmanske kraljevske porodice, jer mu je majka, Selçuk Sultan, bila kćerka sultana Bajazida II, uspio je angažirati dvorskog arhitektu sposobnog za taj izazov, najvjerovatnije glavnog osmanskog arhitektu Acema Esira Alija, prethodnika Mimara Sinana

Kao što svaku metropolu krasi simbol po kojem je prepoznatljiva, ono što nam prvo padne na um kad se ona spomene, tako i Sarajevo, među brojnim drugim znamenitostima, ima građevinu koja ga stoljećima izdvaja u odnosu na druge. Ono što je za London Big Ben, za Pariz Eiffelov toranj, za Budimpeštu Parlament, za Prag Karlov most, za Veneciju Duždeva palača, za Mostar Stari most – to je za Sarajevo Gazi Husrev-begova džamija ili kako je Sarajlije, posebno muslimani koji u njoj klanjaju, zovu jednostavno – Begova. A turist ne može reći da je bio u Sarajevu ako ju nije posjetio.

Ova džamija, čija je gradnja završena 1531. godine, predstavlja remek-djelo osmanske arhitekture 16. stoljeća i najimpresivniji je osmanski spomenik u Bosni i Hercegovini. Osim džamijskog kompleksa, Husrev-beg je izgradio i bezistan, han, brojne dućane i hamam. Zbog velikog broja njegovih vakufa, smatra se najzaslužnijim za prosperitet Sarajeva u osmanskom periodu.

Sastavio je i vakufnamu u kojoj je precizno naznačeno šta je dužnost onih koji budu upravljali džamijom, a ostavio je i sredstva za njeno održavanje, ali nigdje nije naveo ime arhitekte, neimara koji je osmislio i dizajnirao njen izgled i vodio čitav projekt izgradnje cijelog arhitektonskoga kompleksa koji uz džamiju čine dva turbeta, dvorište s mezaristanom, abdesthana, česma, muvekkithana, mekteb, medresa, hanikah, imaret i sahat-kula. Dugo se vjerovalo da ju je projektirao najpoznatiji osmanski arhitekt Mimar Sinan.

Ali ova je dilema otklonjena kada su istraživači analizirali historijske izvore i nisu pronašli nikakav spomen Sarajeva ili Gazi Husrev-begove džamije u vezi s Mimarom Sinanom. Štaviše, Sinanov prvi projekt bila je Husrev-pašina džamija u Halepu, završena 1537. godine, šest godina nakon što je sarajevska džamija već bila izgrađena. Džamija u Halepu predstavlja pionirsko djelo s evidentnim nesavršenostima u arhitektonskoj dekoraciji i razvoju. Razlika između Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu i Husrev-pašine džamije u Halepu je jasna – Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu djelo je iskusnog arhitekte.

Budući da je Gazi Husrev-beg bio član osmanske kraljevske porodice, jer mu je majka, Selçuk Sultan, bila kćerka sultana Bajazida II, uspio je angažirati dvorskog arhitektu sposobnog za taj izazov, najvjerovatnije glavnog osmanskog arhitektu Acema Esira Alija, prethodnika Mimara Sinana, piše dr. Haris Dervišević, profesor historije umjetnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, jedan od najvećih poznavalaca osmanskog kulturnog i graditeljskog nasljeđa na ovim prostorima.

Mimar Ali zarobljen je tokom pohoda sultana Selima Javuzа protiv Safavidske Perzije 1514. godine. Njegovo puno ime bilo je Alaadin Ali-beg bin Abd al-Karim. U osmanskim dokumentima zabilježen je kao Mimar Acem Esir Ali, ponekad samo kao Mimar Ali. Dodaci njegovom imenu – Acem, što znači da je bio iz Persije, i Esir, što znači da je bio zarobljenik – ukazuju na njegovo porijeklo i životni put.

U jednom dokumentu iz 1515. godine Mimar Ali se pojavljuje kao “Predvodnik majstora Hodža Pir Ali”. Godine 1519. postaje glavni carski arhitekt. Kombinirao je ranocarigradski i perzijski stil, Prema raspoloživim podacima, kojih nema mnogo, pretpostavlja se da je 935. godine po Hidžri, na poziv velikog gazije Husrev-bega, Mimar Ali, tada najbolji graditelj Osmanskoga carstva, krenuo na put dugačak 1.159 kilometara i stigao u Sarajevo.

Najpoznatija djela Mimara Acema Esira Alija su džamija sultana Selima Javuza u Istanbulu, izgrađena 1522. godine, i Mimar Acem Ali džamija, završena godinu poslije. Među spomenicima koji mu se pripisuju nalazi se i Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu. Njene proporcije, dimenzije i visoke estetske vrijednosti ukazuju na to da ju je projektirao arhitekta iz ateljea osmanskog sultana. U to vrijeme bio je jedini arhitekt prikladan za takav projekt.

Mimar Ali preselio je 1539. godine i ukopan je u Stambolu, kraj vlastite džamije na Fatihu. Na dvoru ga je zamijenio Mimar Sinan, koji je nastavio njegovo nasljeđe. Mimar Ali ostavio je neizbrisiv trag u arhitekturi, a djela koja je izgradio koja traju već pet stoljeća, svjedoče o njegovoj genijalnosti i značaju za razvoj osmanske i islamske arhitekture.