Derviški dnevnici jednog od najvećih bošnjačkih i hrvatskih slikara dvadesetog stoljeća po prvi put se izlaže pred publikom u cjelini, u kružnoj arhitekturi Francuskog paviljona

Izložba Sufijski put ljubavi Mersada Berbera otvara se u utorak, 2. 6. 2026. u 18 sati, u Francuskom paviljonu na Savskoj cesti 25 u Zagrebu i traje do 12. 6. Riječ je o prvoj cjelovitoj izložbi posljednjeg i do sada javnosti nepoznatog ciklusa Mersada Berbera (1940. – 2012.) – derviških dnevnika, portreta šejhova i kompozicija derviške halke u zikru, koje je slikar započeo tokom rada na monografiji Srebrenica i nije ih stigao dovršiti. Postav zaokružuje opus jednog od najvećih bošnjačkih i hrvatskih slikara dvadesetog stoljeća.

Izložbu organiziraju Nacionalna koordinacija Bošnjaka u Republici Hrvatskoj (Bošnjaci zajedno!) i Fondacija Mersad Berber, pod pokroviteljstvom saborskog zastupnika Armina Hodžića. Partner izložbe je Sveučilište u Zagrebu – Studentski centar u Zagrebu. Kustos izložbe je Filip Mursel Begović. Postav prati specijalno izdanje časopisa Bosna posvećeno Berberovu derviškom ciklusu. Digitalnu obradu dnevničkih reprodukcija potpisuje saradnik kustosa, Velija Hasanbegović.

Projekt je financiran sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Berberov se put prema slikanju derviša ne može razumjeti bez njegove Velike alegorije o Srebrenici, monografije nastajale gotovo deset godina. Onaj ko je deset godina slikao genocid morao je, jednog trenutka, potražiti i drugi registar – onaj u kojem krik nakon traume postaje disciplina sjedenja u derviškom krugu. Taj je registar slikar našao u rifaijskoj tekiji u Srebreniku, kod šejha Mustafe Čajlakovića.

„Šejha Čajlakovića, i mnoge muride, upoznao sam u tekiji u Srebreniku gdje sam bio počašćen da sudjelujem na obredu zikra gdje sam istom i crtao“, rekao je Berber. Iz tla na kojem su se iskopavale žrtve genocida izrasla je, doslovno i metaforički, tekija. Iz smrti Srebrenice za Berbera tako izrasta tekija u Srebreniku.

Uz šejha Čajlakovića, iz dnevnika izlaze i druga lica bosanske sufijske geografije: šejh Mesud Hadžimejlić (Kaćuni), šejh Halil Hulusi (Sarajevo), šejh Hajrulah Osmani (Pehlin/Rijeka), šejh Edin Urjan Kukavica (Sarajevo) i šejh Muzaffer Ozak (Istanbul).

„Ovo nije izložba s već poznatim mjestima u Berberovom veličajnom kanonu. Ovo je prva izložba njegovog posljednjeg ciklusa, ona koja zaokružuje opus. Iz Srebrenice u tekiju – od krika do zikra. Ima li druga riječ za ovo? Ima. Ljubav“, napisao je u specijalnom izdanju časopisa Bosna, među ostalim, Filip Mursel Begović, kustos izložbe

Sam postav uključuje originalne Derviške dnevnike Mersada Berbera u muzejskim vitrinama – desetak A3 sketchbookova s crtežima u ugljenu, sangvini, tušu, grafitu i pastelu, koji su nastajali u posljednjim godinama slikareva života i nisu dosad bili izloženi javnosti. Uz dnevnike izlažu se crteži i skice do sada nepoznati javnosti, reprodukcije dnevničkih stranica s portretima derviša i citatni panoi.

Kružna arhitektura Francuskog paviljona tretira se kao halka – derviški krug, čime se izložba pomiče u meditativnu instalaciju. Posjetitelj se kreće kroz koncentrične krugove, iz vanjskog svijeta u svijet Berberovih crteža, kroz njegov opus u sufijsku tradiciju iz koje su ti crteži izrasli, te napokon i u unutarnji prostor srca.

„Ovo je ciklus koji je moj otac radio posljednjih mjeseci života i koji nije stigao završiti. Bilježnice i ulja koje izlažemo u Zagrebu obitelj je čuvala dugo, baš zato što je on sam smatrao da pripadaju jednoj posebnoj cjelini. Sufijski put ljubavi prva je javna prilika da se ta cjelina vidi onako kako ju je on zamišljao, kao odgovor na Srebrenicu, a ne kao bijeg od nje. Fondacija Mersad Berber zahvalna je Nacionalnoj koordinaciji Bošnjaka u RH i Francuskom paviljonu što su omogućili da se ovaj posljednji glas našeg oca čuje upravo u Zagrebu, gradu u kojemu je proveo posljednjih dvadeset godina i u kojemu je pokopan“, rekao je umjetnikov sin Ensar Berber ispred Fondacije Mersad Berber.

Otvorenje prati nastup učača ilahija Armina Muzaferije i Mustafe Isakovića, ali i derviša muzičara iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Republike Turske. Tokom izložbe predviđena su stručna vodstva i prateća predavanja na temu sufizma. Specijalno izdanje časopisa Bosna donosi priloge o kontekstu Derviških dnevnika Mersada Berbera.

U Sarajevu istodobno izrasta Muzej Mersad Berber, a posao izgradnje vodi Fondacija Mersad Berber pod pokroviteljstvom Općine Stari Grad i ministarstvom Kulture i sporta Kantona Sarajevo. Projekt koji se najavljuje od 2019. godine ulazi u završne radove te će Berberov opus konačno dobiti svoju trajnu kuću u kojoj će se moći vidjeti u svojoj cjelini i raskoši.

Mersad Berber, slikar, grafičar i tapiserist, rođen je 1940. u Bosanskom Petrovcu, a umro 2012. u Zagrebu. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Ljubljani 1965. u klasi prof. Maksima Sedeja te specijalizirao grafiku kod R. Debenjaka. Od 1978. bio je vanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Od 1992. živio je i radio u Zagrebu. Prvu samostalnu izložbu realizirao je u Gradskoj galeriji u Ljubljani 1965., a ubrzo postaje jedan od najtraženijih suvremenih svjetskih umjetnika. Samostalno je izlagao u New Yorku, Londonu, Moskvi, Tokiju, Madridu, Barceloni, Dohi, Abu Dhabiju, Trstu, Kairu, Hamburgu, Kölnu, Münchenu…

Godine 2007. primljen je za počasnog člana Ruske akademije umjetnosti u Moskvi. U Dubrovniku je 1981. izložio ciklus od 30 portreta Miroslava Krleže. Bavio se i scenografijom (Gundulićev Osman u HNK Zagreb) te animiranim filmom (Tempo secondo, Zagreb film, 1980. – 1985.). Među pedesetak međunarodnih nagrada izdvajaju se one u São Paulu, Alessandriji, Firenci, Tokiju i New Delhiju, Velika premija Lalit Kala Academy (1978.), Prva nagrada World Book Faira (1980.), nagrada ICOM-a (1978.) te nagrade gradova Madrida, Leipziga, Varne i Krakowa. Djelo Byzantium III dio je kolekcije Tate Galleryja u Londonu, a monografija Srebrenica od septembra 2025. dijelom je fonda Vatikanske biblioteke.