Middle East Eye objavio je tekst o kolonijalnim aspiracijama SAD-a u Palestini autora Josepha Massada. Joseph Massad profesor je moderne arapske politike i historije na Univerzitetu Columbia u New Yorku. Autor je mnogih knjiga, akademskih i publicističkih članaka. Njegove knjige uključuju Colonial Effects: The Making of National Identity in Jordan; Desiring Arabs; The Persistence of the Palestinian Question: Essays on Zionism and the Palestinians te posljednju knjigu Islam in Liberalism. Massadove knjige i članci prevedeni su na desetak jezika.
Ako je protestantizam – i prije i nakon temeljne knjige Maxa Webera na ovu temu – postao identificiran kao poster religija kapitalizma, tada je američki predsjednik Donald Trump uvijek bio konvertit.
Bivši prezbiterijanac, on se sada identificira kao “nedenominacijski kršćanin” i rijetko dolazi u crkvene službe, ali se okružuje evangelističkim protestantima. Zaista, većina bijelih američkih evangelističkih protestanata na njegovo djelovanje gleda kao na “borbu za svoja uvjerenja”.
U svom obnovljenom svojstvu velikog misionara američkog kapitalizma i imperijalizma od nedavnog povratka u Bijelu kuću, Trump je dao nekoliko misionarskih deklaracija i najavio niz politika za unapređenje američkog kapitalizma.
To uključuje, ali nije ograničeno na, traženo imperijalno teritorijalno širenje Sjedinjenih Američkih Država putem moći novca ili vojne sile.
Trumpov kapitalistički evangelistički plan za krađu i kolonizaciju Gaze, međutim, nije prvi američki projekt za uspostavljanje kolonija u Palestini.
Baš kao što njegova ambicija da osvoji Kanadu, danski Grenland i Panamski kanal odražava američke imperijalne ideologije iz 19. stoljeća, poput “kontinentalizma” i “manifestne sudbine”, njegov plan za američku kolonizaciju Palestine odražava plan fanatičnih američkih protestanata iz iste ere.
U posljednjih nekoliko sedmica, Trumpov plan za američko preuzimanje Gaze napredovao je od prvobitnog pozivanja na protjerivanje – ili barem samoprotjerivanje – većine Palestinaca koji žive u Gazi u Jordan i Egipat, do njegove novije deklaracije u kojoj se zalaže za protjerivanje svih Palestinaca i američko preuzimanje palestinske teritorije.
Naizgled neimpresioniran francuskom rivijerom na Mediteranu, Trump želi da izgradi još jednu “rivijeru Bliskog istoka”.
U međuvremenu, protjerani Palestinci bi dobili “zaista kvalitetan smještaj, kao lijep grad, kao neko mjesto gdje mogu živjeti i ne umrijeti jer je Gaza garancija da će na kraju umrijeti”, rekao je Trump novinarima.
Pretpostavlja se da Trump trošak ovog “stambenog prostora dobrog kvaliteta” pripisuje arapskim zemljama.
Kolonijalizam za 21. vijek
U međuvremenu, Amerikanci bi izgradili “Rivijeru” u okviru onoga što je Trump nazvao “vlasničkim položajem” – ili kako je to opisao CNN, inače oduševljeni pristalica izraelskog rata protiv Gaze, “kolonijalizam za 21. stoljeće”.
“Mi ćemo ga posjedovati i biti odgovorni za demontažu svih opasnih neeksplodiranih bombi i drugog oružja na lokaciji. Poravnajte lokaciju i riješite se uništenih zgrada, izravnajte je, stvorite ekonomski razvoj koji će obezbijediti neograničen broj radnih mjesta i stanova za ljude u tom području; raditi pravi posao, raditi nešto drugačije.”
Čini se da bi Gaza u američkom vlasništvu bila mjesto gdje “građani svijeta” i “međunarodne zajednice koegzistiraju” – ali bez Palestinaca, čiji bi “povratak” u američku Gazu, rekao je Trump, bio “nerealan”.
Ono za čim Trump najvjerovatnije žudi, kao i Izraelci, manje su plaže “Rivijere” u Gazi, a više rezerve nafte i prirodnog plina koje leže u njenom moru – vrijedne milijarde dolara – koje Trump i cionistička kolonija naseljenika mogu podijeliti između sebe.
Mnogo prije Trumpove kapitalističke vizije Gaze u američkom vlasništvu, američki protestantski misionari iz 19. stoljeća nastojali su uspostaviti kolonije u Palestini i preoblikovati zemlju i njene ljude na svoju sliku.
To su, zapravo, bili Trumpovi bivši ko-religionisti – prezbiterijanski američki misionari – koji su poslani u Palestinu 1820-ih da preobrate palestinske muslimane, pravoslavne kršćane i uglavnom 4.000 palestinskih Jevreja, kao i nekoliko hiljada mesijanskih litvanskih Jevreja koji su upravo stigli prije američkih Jevreja.
Amerikanci su ostali do 1844. godine, kada su se preselili u Siriju i Liban nakon uspostavljanja britanskih anglikanskih misija u Palestini, zbog čega je njihovo prisustvo postalo suvišno. Međutim, prije odlaska uspjeli su podijeliti hiljade primjeraka svoje protestantske Biblije, ostavljajući Palestinu u sigurnim rukama svojih britanskih istovjernika.
Kao dio evropskog kršćanskog osvajanja Palestine u 19. stoljeću – nazvanog “Miroljubivim krstaškim ratom” – američki protestantski milenaristi i restauracionisti pridružili su se “krstaškom ratu”, osnivajući poljoprivredne kolonije u gradu Jaffa.
Nadali su se da će se preobratiti nekoliko hiljada Jevreja koje su sreli u Palestini i naučili ih da se bave poljoprivredom. Međutim, otkrili su da su “lijeni” i otporni na konverziju.
Grupa američkih adventista sedmog dana, tada poznatih kao mileriti (sledbenici nekog Williama Milera), nastanila se u Betlehemu 1851. godine zajedno s evropskim kršćanskim naseljenicima u selu Artas. Kasnije su se preselili u Jaffu kako bi osnovali koloniju “Mount Hope”, ali nije dugo opstala.
Druga fanatična grupa, Dicksons, osnovala je “Američku misijsku koloniju” u Jaffi 1854. godine, koja je naišla na palestinski otpor. Kolonija je napadnuta 1858. godine, nekoliko kolonista je ubijeno, a preživjeli su vraćeni u Massachusetts.
Kao odgovor, SAD su poslale mornarički brod, parnu fregatu USS Wabash, na obale Palestine kako bi izvršili pritisak na Osmanlije da procesuiraju napadače.
Historija otpora
Godine 1866, druga grupa fanatičnih američkih protestantskih milenarističkih zanatlija i farmera stigla je iz Mainea da osnuju još jednu koloniju u Jaffi.
Kolonija Adams, nazvana po svom evangelističkom vođi Džordžu Vašingtonu Džošui Adamsu (bivšem mormonu), počela je sa 156 kolonista, ali je trajala samo dvije godine.
Palestinci su se protivili prisustvu kolonista, što je navelo Osmanlije da u znak protesta pišu američkom ambasadoru da “domoroce” tjera kolonija Jenkija s njihovih polja.
Adams, koji se sastao s tadašnjim predsjednikom Andrewom Jacksonom – mesarom Indijanaca – u Bijeloj kući kako bi olakšao njegove kolonijalne napore s osmanskim vlastima, uporedio je kolonizaciju Palestine s kolonizacijom Sjedinjenih Američkih Država.
Finansijske poteškoće primorale su Adamsa da ode, a mnogi kolonisti vraćeni su u domovinu preko Egipta.
Kada je krenuo u svoj projekt kolonizacije, Adams je izjavio da će njegova kolonija pripremiti zemlju za “povratak” evropskih Jevreja, što će zauzvrat ubrzati Drugi dolazak Isusa Krista. Nakon što je kolonija raspuštena, u Palestini je ostalo samo dvadeset američkih doseljenika.
Godine 1881. još jedna evangelička protestantska američka porodica pokušala je osnovati koloniju, ovaj put u Jerusalemu.
Horatio i Anna Spafford iz Chichaga predvodili su kontingent od 16 kolonista. Njima se 1896. pridružilo 55 švedskih fundamentalističkih protestanata, čiji je broj do kraja stoljeća narastao na 150. Kupili su kuću palestinskog zemljoposjednika Rabaha al-Husaynija.
Za razliku od svojih prethodnika, oni su se suzdržavali od previše prozelitizma, što ih je poštedjelo neprijateljstva s lokalnim stanovništvom. Ova kolonija opstala je do kasnih 1950-ih, kada su unutrašnje tenzije dovele do njene propasti.
Kuća Husayni, koju su kupili, poslije je pretvorena u savremeni Hotel American Colony u istočnom Jerusalemu.
Prikazivanje ove historije ne znači samo da bi se Tramp uvjerio da njegov kolonijalni predlog nije inovativan – to je, ustvari, više puta pokušavano u 19. stoljeću.
Također naglašava da su privrženost Palestinaca svojoj domovini i njihova volja da se odupru njenim kolonizatorima jači nego čak i Trumpova vezanost za njegov kapitalistički i imperijalistički etos.
Dok su fanatični američki misionari 19. stoljeća nastojali preuzeti Palestinsku zemlju i njeno stanovništvo odvesti u svoju vrstu kršćanstva, Trumpov plan da ukrade Gazu u potpunosti je usklađen s njegovom vlastitom verzijom imperijalne i kapitalističke religije.
Sjedeći uz Trumpa, ratni zločinac Benjamin Netanyahu, koji nije uspio protjerati Palestince uprkos svojim najboljim genocidnim naporima, pohvalio je plan protjerivanja kao “izvanredan”.
Ali ako genocidna izraelska vojska nesretno nije uspjela slomiti duh i odlučnost koji su natjerali Palestince da se više od jednog i po stoljeća odupiru kolonizaciji svoje domovine od strane američkih i evropskih naseljenika-kolonista, da li Trump zaista vjeruje da će njegova profiterska imperijalna misija – i njegova vizija “Rivijere na Bliskom istoku” – za “građane svijeta” uspjeti u tome?
