Sve što sarajevska politička elita, koja je vlast na državnom i federalnom nivou,(a i u RS jer imaju potpredsjednika Narodne Skupštine) ovih dana radi jeste ispaljivanje jadnih rečenica o udaru na ustavno-pravni poredak, važnosti očuvanja mira i stabilnosti, zazivanja visokog predstavnika, NATO-a, EUFOR-a, Evropske unije, SAD-a, Afričke unije, Arapske lige… Bilo koga, samo da oni ne djeluju jer niti znaju kako niti imaju ono što je za taj korak potrebno.
Suštinu aktuelne političke situacije u Bosni i Hercegovini sažeo je predsjednik Narodne skupštine RS, Nenad Stevandić, kazavši – pobijediće oni koji imaju snagu da provode zakone. Nažalost, mora se priznati da entitet predvođen Miloradom Dodikom, Nenadom Stevandićem i Radovanom Viškovićem donosi zakone, i provodi ih, uprkos tome što zakoni nisu u skladu sa Ustavom države Bosne i Hercegovine. Ali činjenica da nisu u skladu sa Ustavom ništa ne znači ako država Bosna i Hercegovine ne može da nametne svoju volju na cijeloj svojoj teritoriji.
Čini se kako smo došli u situaciju da možemo samo “u ime mira” mirno da posmatramo secesiju. Jer država Bosna i Hercegovina, i Bošnjaci kao najbrojniji njen narod, odnosno njihovi politički predstavnici i intelektualci, jednostavno nemaju dovoljno ni snage ni pameti ni a izgleda ni želje da zaštite ustavno-pravni poredak i teritorijalni integritet zemlje.
Dok se Dodik i ostali ozbiljno i proračunato, sa pažljivo odabranim i tempiranim potezima, bave secesijom, čineći od entiteta nezavisnu državu, makar ona ostala formalno u okviru Bosne i Hercegovine, čime se bavi sarajevska politička elita, čime se bave institucije države?
Nemojmo zaboraviti, institucije čine osobe koje je neko imenovao u institucije, osobe koji u ime intitucija donose odluke i osobe koje te odluke sprovode. A da bi institucije funkcionirale, neophodna je i politička podrška i volja, jer niko ne dolazi na čelo bilo koje državne institucije bez političke volje i dogovora, bez pregovaranja o tome “kome će šta pripasti”.
Kako i zašto se državne državne institucije bave secesijom na način na koji se bave (dakle, okreću glavu) odgovor je u onome što rade politički lideri stranaka koje su imenovale rukovodioce institucija, ali i u samim institucijama koje su “dobili u raspodjeli fotelja pri formiranju vlasti”.
Lako se da primijetiti, nema više izjava Rame Isaka ili Zukana Heleza u smislu oni će otići u Banja Luku i lično uhapsiti Dodika, nema više pokazivanja mišića, ni verbalno ni po teretani (Isak) ili kafani (Helez), Ramo Isak sada narod zabavlja videom iz brijačnice. Helez je uzeo odmor od medija, bar na neko vrijeme. Elmedin Konaković tvrdi da je važno samo sačuvati mir, jer po njegovoj logici mir je važniji od države.
Narativ Milorada Dodika je “najbolje je da se mirno raziđemo”. “Republika Srpska nema namjeru da pokreće bilo kakve sukobe, ali da neće ni pristati na poniženja”, kaže Stevandić. Nermin Nikšić je hladno utvrdio da su Bošnjaci više “ostrašćeni i priželjkuju rat”, a Srbi su više zabrinuti i boje se rata. Edina Fortu, čini se, ova se priča i ne tiče, on vrijeme provodi na rolšuama po sarajevskim parkovima,
To su, dakle, lideri stranaka koji su birali i postavljali osobe u ključne državne institucije koje bi trebale da nametnu volju države i opštinama, i kantonima, i entitetima, pa na kraju i Narodnoj skupštini Republike Srpske i Miloradu Dodiku.
Institucije poput OSA-e, SIPA -, UIO… koje su, kako su vikali nakon izbora oteli iz ralja jedne stranke i vratili narodu,
Milorad Dodik, kada je u pitanu sigurnost, vlada državom. Zahvaljujući “trojci” koja je kompletan sigurnosni aparat prepustila njemu i njegovom koalicijskom partneru iz Mostara. Ministar sigurnosti je doskora bio Nenad Nešić kojeg je Konaković ru Vijeće ministara progurao kroz iglene uši. Sadfa kada je Nešić u zatvoru, ministartsvo sada vodi njegov zamjenik, Hrvat Ivica Bošnjak.
Agenciju za istrage i zaštitu (SIPA) vodi Darko Ćulum, direktor u ostavci. Graničnu policiju vodi Mirko Kuprešaković, Koliko je ozbiljno “trojka” pristupila raspodjeli institucija u sigurnosnom aparatu pokazuje primjer Agencije za policijsku podršku u koju je Konaković instalirao svoga eksperta za opće namjene, Envera Hadžiahmetovića, nekada stručnjaka za vodovod, kanalizaciju, komunalije a sada logistiku sigurnosnih agencija.
Sve što sarajevska politička elita, koja je vlast na državnom i federalnom nivou,(a i u RS jer imaju potpredsjednika Narodne Skupštine) ovih dana radi jeste ispaljivanje jadnih rečenica o udaru na ustavno-pravni poredak, važnosti očuvanja mira i stabilnosti, zazivanja visokog predstavnika, NATO-a, EUFOR-a, Evropske unije, SAD-a, Afričke unije, Arapske lige… Bilo koga, samo da oni ne djeluju jer niti znaju kako niti imaju ono što je za taj korak potrebno.
Taj narativ podržan od analitičara opće prakse i jalovih intelektualaca apaurin je za Bošnjake – da mirno, bez negativnih emocija posmatraju kako im neko nepovratno otkida komad po komad domovine. I još će onima koji tu državu čereče i blokiraju godinama sada plaću isplaćivati u koverti. Na ruke.
