Jedna od najkontroverznijih točaka ovogodišnjeg programa fokusirana je na Bosnu i Hercegovinu, koja se u službenim najavama etiketira kao “neuspjela država”. Središnja teza panela posvećenog susjednoj zemlji jest nužnost uspostave trećeg hrvatskog entiteta kao jedinog jamca stabilnosti. Ovakvo uokvirivanje političke krize u BiH ne dolazi samo od lokalnih aktera, već dobiva platformu kroz međunarodne govornike koji situaciju na Balkanu promatraju kroz prizmu šire “obrane kršćanstva”

Zastupnik bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskom saboru Armin Hodžić reagirao je na konferenciju TradFest koja se održava u Zagrebu i u okviru koje je najavljen panel o BiH kao neuspjeloj državi, što smatra pokušajem uvođenja političkog narativa Milorada Dodika u Hrvatsku.

Hodžić je rekao da će konferencija okupiti niz ljudi koji dolaze s desnog političkog spektra i kako je izazvala dosta medijske pažnje i u Hrvatskoj i u BiH. Smatra nepojmljivim bilo gdje u zapadnoj Europi i svijetu nazivati jednu susjednu državu neuspjelom.

– Zamislimo da se u Njemačkoj organizira konferencija koja nosi naziv ‘Neuspjela Francuska i njena teritorijalna reorganizacija’. To bi bilo nezamislivo, istaknuo je Hodžić.

Misli da je riječ o tome da jedna određena skupina ljudi s margine društva i s margine političkog spektra pokušava Republiku Hrvatsku i Zagreb, kao političko središte Hrvatske, uvući u jedan takav politički narativ i da tu nije riječ ni o kakvoj akademskoj raspravi, nego o političkom narativu.

– Veoma je zanimljivo da je fondacija koja stoji iza organizacije tog festivala i tog panela ista ona organizacija koja se zalagala za ukidanje sankcija Miloradu Dodiku. Ovdje imamo prvi put povezivanje političkog narativa Milorada Dodika i ljudi koji dolaze s tzv. neke hrvatske pozicije, iako su oni na marginama te iste pozicije, rekao je Hodžić.

Smatra je da važno osuditi “nešto što zaziva teritorijalnu reorganizaciju i što prijeti raspadom susjedne države.

– Moja je poruka ljudima i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, prije svega ljudima koji su dio hrvatskog naroda, da Milorad Dodik nije prijatelj i saveznik ni Hrvata, niti Republike Hrvatske i njemu se fućka i za izborni zakon i za hrvatskog člana Predsjedništva i za poziciju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. To je njemu usputna stanica, jer on koristi svaku prigodu koju može da Hrvate etiketira kao ustaše, da ‘Oluju’ naziva genocidnom, naglasio je.

Rekao je i kako je riječ o promašenoj temi i sugovornicima na tom panelu, dodavši da je riječ o istim ljudima koji na Fakultet političkih znanosti dovode brata Benjamina Netanjahua. A to su ljudi, ističe, koji dolaze s radikalne desnice i pokušavaju uspostaviti atmosferu razdora i napetosti između dva naroda i dviju prijateljskih država.

Novinari su Hodžića pitali hoće li Bošnjaci opet izabrati hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH, na što je odgovorio da ne može projicirati budućnost, ali da želi da ti izbori prođu dobro prije svega za građane BiH i da izaberu predstavnike koji će ih na najbolji način zastupati u institucijama njihove države.

Pojasnimo kako se TradFest profilira ne samo kao okupljanje istomišljenika, već kao ambiciozan ideološki projekt koji nastoji redefinirati temelje suvremene kulture i političkog poretka. Definiran kao festival tradicije i konzervativnih ideja, ovaj događaj se postavlja u izravnu opoziciju prema onome što organizatori nazivaju “militantno-sekularističkim” politikama. Retorika koja prati festival sugerira duboku kulturnu opsadu, tvrdeći da su izvorni kršćanski temelji Hrvatske i Zapada sustavno ugroženi revolucionarnim metodama modernog liberalizma.

Iako se na prvi pogled može činiti kao lokalni susret desnih intelektualaca, prisutnost moćnih međunarodnih aktera poput američke Fondacije Heritage ukazuje na širi, transnacionalni karakter ovog pokreta. Fondacija Heritage, koja je godinama oblikovala politike unutar američke administracije, posebice tijekom mandata Donalda Trumpa, sada svoje resurse i utjecaj usmjerava prema srednjoj i istočnoj Europi. To povezivanje lokalnih konzervativnih struja s globalnim centrima moći sugerira da se unutar TradFesta kuje nova vrsta desničarskog aktivizma koji nadilazi nacionalne granice.

Jedna od najkontroverznijih točaka ovogodišnjeg programa fokusirana je na Bosnu i Hercegovinu, koja se u službenim najavama etiketira kao “neuspjela država”. Središnja teza panela posvećenog susjednoj zemlji jest nužnost uspostave trećeg hrvatskog entiteta kao jedinog jamca stabilnosti. Ovakvo uokvirivanje političke krize u BiH ne dolazi samo od lokalnih aktera, već dobiva platformu kroz međunarodne govornike koji situaciju na Balkanu promatraju kroz prizmu šire “obrane kršćanstva”. Analitičari primjećuju da se iza zagovaranja federalizacije i teritorijalizacije nacionalnih interesa krije i suptilan, ali jasan antiislamski ton, gdje se BiH promatra kao polje sukoba civilizacija.

Među najavljenim izlagačima nalaze se zvučna imena iz crkvenog i akademskog života, uključujući nekadašnjeg kardinala Vrhbosanske nadbiskupije Vinka Puljića. Njegovo sudjelovanje, uz bok savjetnicima iz Fondacije Heritage i gostujućim predavačima s mađarskih instituta, daje težinu raspravi koja se u svojoj srži bavi demontažom trenutnog ustavnog poretka Bosne i Hercegovine. Kritičari upozoravaju da ovakvi skupovi služe za normalizaciju radikalnih političkih ideja, pretvarajući prostore koji bi trebali služiti slobodnoj razmjeni mišljenja u produžene ruke specifičnih ideoloških projekata.

Ono što TradFest čini specifičnim jest način na koji koristi akademski i intelektualni rječnik za promociju ideja koje su često u suprotnosti s pluralizmom i inkluzivnošću. Umjesto otvorene debate, svjedočimo procesu u kojem think-tank organizacije postaju instrumenti za oblikovanje narativa koji izravno utječu na unutrašnje procese suverenih država. Monopolizacija ideja, poduprta značajnim resursima i političkim vezama, stvara medijski ambijent u kojem se podjela države po etničkim linijama nastoji prikazati kao racionalno i jedino moguće rješenje za ustavne krize.

Stručnjaci za ustavno pravo ističu da su ovakve inicijative dio šire kampanje koja teži teritorijalizaciji nacionalnih interesa, po uzoru na rješenja koja su već etablirana u regiji. Međutim, upozoravaju da bi realizacija takvih ideja zahtijevala suštinsku promjenu međunarodnih mirovnih sporazuma, što je u trenutnim političkim okolnostima pravno i proceduralno gotovo neizvedivo bez izazivanja duboke destabilizacije. Unatoč tome, organizatori TradFesta ne odustaju od proaktivnog djelovanja, vjerujući da je povratak “tradiciji i redu” jedini lijek za negativne pojave modernog društva.

Posebno je zanimljiv “X faktor” u cijeloj priči, uloga američkih konzervativnih fondacija. Njihov angažman na Balkanu odražava viziju “kršćanske Europe” koja se bori protiv liberalnih vrijednosti, a taj se sukob doživljava kao dugoročna bitka za identitet kontinenta. Iako su neki od ključnih regionalnih aktera sličnih ideologija, poput onih u Mađarskoj, doživjeli određene političke zastoje, radikalni desničarski akteri iz Sjedinjenih Američkih Država nastavljaju tražiti nove čvorove utjecaja.

TradFest se tako pozicionira kao mreža za povezivanje ljudi sa sličnim vrijednostima, ali i kao platforma za širenje ideja koje imaju potencijal da iz temelja potresu regionalnu politiku. Naglasak na obitelji, krjeposti i konzervativnim vrednotama služi kao okvir za rasprave koje zadiru duboko u pitanja državnog suvereniteta, granica i međureligijskih odnosa. Dok organizatori ističu potrebu za društvenim okruženjem koje potiče tradicionalne vrijednosti, promatrači upozoravaju na opasnost od zatvaranja u uske nacionalne i vjerske okvire.

Festival u Zagrebu predstavlja simptom globalnog trenda u kojem se konzervativna misao transformira u ofenzivnu političku strategiju. Pitanje koje ostaje otvoreno nije samo kakvu Europu ili kakvu Bosnu i Hercegovinu sudionici TradFesta žele vidjeti, već koliki utjecaj njihova vizija doista može imati na stvarnu politiku u godinama koje dolaze. Bez obzira na pravnu neizvedivost određenih prijedloga, moć narativa koji se ovdje konstruiraju ne smije se podcijeniti, jer oni oblikuju svijest birača i postavljaju temelje za buduće političke bitke

IZVOR: HINA/HRT, Bosna.hr