Susret je izazvao različite reakcije. Dok saudijski i turski mediji hvale susret kao „historijski trenutak“ i „početak nove ere“, izraelski analitičari izražavaju zabrinutost zbog naglog zaokreta Washingtona prema Damasku. Izrael, koji je godinama podržavao politiku izolacije sirijskog režima, sada gleda s nepovjerenjem na al-Sharu, bez obzira na njegovo distanciranje od ekstremizma

Susret američkog predsjednika Donalda Trumpa i sirijskog prijelaznog predsjednika Ahmeda al-Sharae u Rijadu predstavlja prekretnicu ne samo u odnosima između Sjedinjenih Američkih Država i Sirije, već i u geopolitičkoj ravnoteži cijelog Bliskog istoka.

Prvi takav sastanak nakon 25 godina dolazi u osvit značajnih promjena u regiji – nakon pada režima Bašara al-Asada u decembru i povlačenja iranskih snaga iz Sirije – što otvara prostor za redefiniranje regionalne arhitekture moći i obnavljanje razorenih država.

Ključna simbolika susreta leži u međunarodnoj legitimaciji koju Ahmad al-Sharaa dobiva nakon desetljeća u sjeni – kao bivši lider sirijske podružnice Al-Kaide (poznat pod imenom Abu Mohammad al-Jolani), al-Sharaa je, zahvaljujući političkoj evoluciji, uspio preobraziti svoju javnu sliku i steći povjerenje ključnih sunitskih lidera, posebno saudijskog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana.

Trumpovo prihvaćanje novog lidera Sirije i odluka o ukidanju svih američkih sankcija šalju jasnu poruku – Washington je spreman sarađivati s realnim akterima na terenu, čak i kada oni imaju problematičnu prošlost, ukoliko danas nude stabilnost, sigurnost i geopolitičku suradnju.

Za Saudijsku Arabiju i Tursku, ovaj susret je potvrda njihove uspješne diplomatske inicijative i strateške saradnje s Washingtonom. Odluka o ukidanju pedeset godina starih američkih sankcija Siriji, prema tvrdnjama BBC-a, došla je upravo na inicijativu bin Salmana i turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Cilj je jasan – spriječiti povratak Irana kao dominantnog aktera u Siriji i uspostaviti novi, sunitski orijentirani politički poredak pod vodstvom al-Share.

Povlačenje Irana iz Sirije predstavlja geostrateški poraz Teherana, koji je desetljećima ulagao znatne resurse u podršku Asadovom režimu i širenje svog utjecaja kroz šiitske milicije poput Hezbollaha. Time se otvara prostor za snažniji angažman Saudijske Arabije i Turske u rekonstrukciji zemlje i jačanju vlastitih interesa, posebno kroz infrastrukturne i energetske projekte.

Trumpov pristup karakterizira pragmatičan populizam. U govoru na investicijskom forumu u Rijadu izjavio je da je ukidanje sankcija „prilika da Sirija postane velika“ te da je vrijeme da „oni zasjaje“. Time je poslao poruku investitorima – američki kapital, posebno u energetskom sektoru, ima otvorena vrata u novoj Siriji. Ova odluka također ima snažnu simboličku i političku dimenziju: Trump, suočen s kritikama zbog izolacionizma, pokušava izgraditi sliku mirotvorca koji rješava dugotrajne sukobe i širi američki utjecaj kroz ekonomske inicijative.

Važno je napomenuti i da je Trump tokom susreta s al-Sharom naglasio potrebu za borbom protiv povratka ISIL-a, eliminacijom hemijskog oružja i deportacijom stranih „terorista“, uključujući i takozvane „palestinske teroriste“. Ovo otkriva sigurnosni aspekt američke strategije – Sirija se ne smije ponovno pretvoriti u žarište radikalizma koje bi destabiliziralo regiju.

Susret je izazvao različite reakcije. Dok saudijski i turski mediji hvale susret kao „historijski trenutak“ i „početak nove ere“, izraelski analitičari izražavaju zabrinutost zbog naglog zaokreta Washingtona prema Damasku. Izrael, koji je godinama podržavao politiku izolacije sirijskog režima, sada gleda s nepovjerenjem na al-Sharu, bez obzira na njegovo distanciranje od ekstremizma.

Unatoč tome, Trump je jasno poručio da vjeruje u mogućnost normalizacije odnosa između Sirije i Izraela, što ostaje dugoročni cilj američke politike u regiji.

Pad Asadovog režima i političko uzdizanje al-Share imaju duboke implikacije za cijeli Bliski istok. Najveći gubitnik je Iran, koji gubi svoj najvažniji arapski oslonac i geopolitički most prema Mediteranu. Hezbollah je također oslabio, dok Rusija, iako i dalje prisutna u regiji, mora redefinirati svoj odnos prema Damasku bez Asada.

Dobitnici su Saudijska Arabija i Turska, koje sada imaju veći prostor za ostvarenje svojih interesa. Turski predsjednik Erdogan, iako se sastanku pridružio putem video-veze, podržao je ukidanje sankcija, ocijenivši taj potez „historijskim“. Time Ankara potvrđuje svoj interes za sigurnosnu zonu na sjeveru Sirije i potencijalne ekonomske koristi.