Više od 60 godina kasnije, slučaj i dalje otvara mnoga pitanja i donosi razuzdane teorije zavjere, a ovo najnovije objelodanjivanje dokumenata teško da će to promijeniti.

Više od 2.000 novoobjavljenih dokumenata u vezi s istragom o atentatu na predsjednika Džona F. Kenedija posebni su ne samo po onome šta sadrže, već i po onome šta je sve izostavljeno.

Kao što su mnogi stručnjaci očekivali, odluka administracije predsjednika Donalda Trumpa da objelodani dokumenta, ne odgovara na sva goruća pitanja o jednoj od historijskih američkih prekretnica – Kenedijevom ubistvu 1963. godine u Dalasu, javlja BBC.

Ali u najnovijem kontingentu zaista su dokumenti, sada uglavnom neredigovani ili potpuno neredigovani – priložen je originalni materijal umjesto zacrnjenih riječi ili praznog prostora.

Istraga američke vlade zaključila je da je Li Harvi Osvald, lutalica i bivši američki marinac koji je u jednom trenutku prebjegao u tadašnji Sovjetski Savez, radio sam kad je pucao na Kenedijevu motorizovanu kolonu iz obližnje zgrade.

Međutim, više od 60 godina kasnije, slučaj i dalje otvara mnoga pitanja i donosi razuzdane teorije zavjere, a ovo najnovije objelodanjivanje dokumenata teško da će to promijeniti.

Bez šokantnih otkrića

Nekoliko stručnjaka pohvalilo je odluku o objavljivanju dokumenata kao korak naprijed u pravcu transparentnosti. U prošlosti su objelodanjene stotine hiljada dokumenata, ali su oni bili djelimično redigovani. Drugi su bili zadržani, a zvaničnici su kao razloge za to navodili pitanja nacionalne bezbjednosti. Mnogi od novih dokumenata već su objavljivani ranije, ali su sada dostupne kompletnije verzije. Iako ih stručnjaci još češljaju, do sada nisu isplivale nikakve priče koje bi uzdrmale javnost.

Ipak, Džefri Morli, bivši novinar Vašington posta i urednik bloga DŽFK činjenice (JFK Facts), naziva ovo „najuzbudljivijm vijestima u vezi sa Kenedijevim dosijeima još od 1990-ih”.

„U javnost je dospjelo nekoliko veoma važnih dokumenata”, kaže on.

Ti dokumenti dodatno pokazuju kako je Centralna obavještajna agencija (CIA) držala Osvalda pod strogom prismotrom, kaže Morli, čije su razmjere postale očigledne tek u posljednjih nekoliko godina.

„On je bio predmet dubokog interesovanja za CIA” mnogo prije atentata, rekao je on.

Filip Šenon, koji je 2013. godine napisao knjigu o atentatu, rekao je AP da su prethodno objavljeni dokumenti opisivali Osvaldovo putovanje u Meksiko Siti u septembru 1963. godine, nekoliko mjeseci prije atentata.

CIA ga je u to vrijeme pratila, rekao je on, prema pisanju AP-a.

„Postoje razlozi da se vjeruje kako je on otvoreno govorio o ubijanju Kenedija u Meksiko Sitiju i da su ga ljudi čuli kako to govori.”

U prethodno objavljenom dopisu iz aprila 1975. godine, CIA je pokušala da umanji razmjere vlastitih saznanja o Osvaldovom putovanju u Meksiko Siti, izvestio je AP.

CIA je snimila tri telefonska razgovora između Osvalda i čuvara sovjetske ambasade, kaže se, ali se Osvlad predstavio samo u jednom od njih.

Metodi sakupljanja obavještajnih podataka

Jedan broj dokumenata rasvetljava Kenedijev odnos sa CIA pred njegovu smrt i tehnike sakupljanja obaveštajnih podataka, pružajući uvid u hladnoratovske operacije.

Novi neredigovani dopis otkriva kompletniju verziju bilješke koju je zapisao Kenedijev savjetnik Artur Šlezinger.

Kritična prema CIA i njenoj ulozi u oblikovanju spoljne politike, ova bilješka pokazuje ogromno prisustvo agencije u američkim ambasadama, čak i u savezničkim zemljama kao što je Francuska.

U njoj, Šlezinger upozorava Kenedija na uticaj agencije na američku vanjsku politiku.

Iako nije direktno povezan s atentatom, ovaj dopis detaljno opisuje burni odnos predsjednika i obavještajnih službi.

CIA se tradicionalno protivi objavljivanju operativnih ili budžetskih informacija, kaže Dejvid Baret, profesor sa Univerziteta Vilanova i stručnjak za CIA i predsjednička ovlašćenja.

„Veoma je dobra stvar za vladu što je objavila ove dokumente, iako možda još postoje neki redigovani dijelovi”, rekao je on.

U jednom dokumentu detaljno se navodi upotreba fluoroskopskog snimanja – korištenje rendgenskih snimaka za pregled unutrašnjosti nekog objekta.

Ova tehnika razvijena je radi otkrivanja skrivenih mikrofona koji su potencijalno upotrebljeni za prisluškivanje kancelarija CIA.

U jednom drugom dokumentu, CIA opisuje sistem za tajno obilježavanje i identifikovanje javnih telefonskih govornica koje se prisluškuju, uz pomoć farbe koja je samo djelimično vidljiva pod ultraljubičastim svetlom.

Dopis je takođe izuzetan zbog jednog imena u njemu – Džejms Mekord, koji će kasnije postati ozloglašen kao jedan od ljudi koji su provalili u kompleks Votergejt.

Ova provala pokrenula je skandal koji je na kraju srušio s vlasti predsjednika Ričarda Niksona.

Stare teorije

Neki dobro poznati onlajn napisi tvrdili su da objavljeni dokumenti otkrivaju nove detalje o starim zavjerama protiv Kenedija, iako su neka od tih navodnih otkrića javna već godinama.

U njih spada nekoliko viralnih objava o Gariju Anderhilu – agentu vojne obaveštajne službe iz Drugog svetskog rata.

Anderhil je navodno tvrdio da iza atentata stoji klika agenata CIA, što je teorija koja je otvoreno objavljena u Rampartsu, ljevičarskom časopisu, još 1967. godine.

Anderhilova smrt iz 1964. godine bila je proglašena samoubistvom, ali je časopis sumnjao čak i u to.

Fotografije dopisa na sedam strana koji se tiče Anderhila postale su viralne 18. marta 2025. godine, ali najveći dio toga uopšte nije nov.

O njegovoj priči se odavno raspravlja na internetu, a dopis CIA u kojem se to pominje prvi put objavljen je 2017. godine.

Samo je nekoliko rečenica na jednoj stranici dopisa svježe, neredigovano u ovom najnovijem objelodanjivanju.

A ključno od svega, ova teorija je zasnovana na svjedočanstvu iz druge ruke objavljenom poslije Anderhilove smrti i ne sadrži nikakve čvrste dokaze.

Međutim, ova priča samo je jedna od velikog broja nepotkrijepljenih teorija koje su počele da kruže poslije objavljivanja ovih dosijea.

Zakon iz 1992. godine zahtjeva da svi dokumenti povezani sa atentatom budu objavljeni u roku od 25 godina, ali je zakon također sadržao izuzetke koji se tiču nacionalne bezbjednosti.

Inicijativa za veću transparentnost dovela je vremenom do više objavljenih dokumenata – i Tramp u prvom mandatu i doskorašnji predsednik Džozef Bajden – još koliko 2023. godine, objavljivali su nove kontingente dokumenata.

Pred ovo najnovije objelodanjivanje, Tramp je rekao da je tražio od zaposlenih da „ne rediguje ništa” u njima.

Čini se da to baš nije do kraja tako – u novim dokumenti još ima nekih redigovanih dijelova.

Međutim, stručnjaci su uglavnom saglasni da je ovo najnovije objavljivanje korak napred što se tiče otvorenosti.

Morli, novinar DŽFK Fajlsa, rekao je da ima još dokumenata u Nacionalnoj arhivi koji tek treba da budu objavljeni, a i dalje se ne zna šta je s onima koje drže CIA i FBI.

Iako bi moglo doći do nekih novih objavljivanja, kao i nekih obećanih objelodanjivanja o ubistvima Roberta F. Kenedija Starijeg i Martina Lutera Kinga Mlađeg, pitanja o atentatu na Džona F. Kenedija skoro sigurno će se nastaviti.

„Kad god dođe do atentata, biće rasprave, a do određene mjere biće i teorija zavjere”, rekao je Baret, historičar sa Vilanove.

„To se neće promijeniti zbog ovih niti zbog bilo kojih drugih dokumenata.”