Premda je pod imenom Srbija i Crna Gora krnja Jugoslavija nastavila postojati još nekoliko godina (do 2006), na današnji dan, 4. februara 2003. godine, prestala je, pretpostavlja se zauvijek, postojati država koja je u sebi imala jugoslavensko ime, odnosno bilo kakva zajednička južnoslavenska državna tvorevina.

Nastala 1. decembra 1918. godine kao ideja o zajedničkoj državi Južnih Slavena, Jugoslavija je u svome kratkom postojanju doživjela toliko mnogo historijskih obrata kao malo koja druga zemlja u novijoj povijesti.

Stvorena u suton Velikog rata na ruševini dviju imperija, Austro-Ugarskog Carstva i Osmanske države, raspadala se tokom 20. stoljeća u istom ratnom pepelu u kojem je i uspostavljana. Najprije je podijeljena doživjevši poraz od Sila Osovine u Aprilskom ratu 1941. godine, potom je svoje drugo rođenje doživjela u krvi Drugog svjetskog rata te se ponovo raspala u vrijeme velikosrpskih ratova devedesetih godina i onda u krnjem obliku živjela još jednu deceniju kao srpsko-crnogorska država pod ukradenim jugoslavenskim imenom.

Razapeta između hegemonizma, nacionalizma i komunizma Jugoslavija je za svojih sedam / osam decenija postojanja ime promijenila rekordnih sedam puta: Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1918. do 1921), Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1921. do 1929), Kraljevina Jugoslavija (od 1929. do 1941), Demokratska Federativna Jugoslavija – DFJ (od 1943. do 1945), Federativna Narodna Republika Jugoslavija – FNRJ (od 1945. do 1963), Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija – SFRJ (od 1963. do 1991) i Savezna Republika Jugoslavija – SRJ (od 1992. do 2003).

Osim nekoliko ratova (Prvi svjetski rat, Aprilski rat, Drugi svjetski rat, Desetodnevni rat, Domovinski rat, Agresija na Bosnu i Hercegovinu i Rat na Kosovu) direktno vezanih za njezine nastanke i nestanke, Jugoslavija je proživjela dvije diktature (Šestojanuarsku, formalnu diktaturu pod kraljem Aleksandrom Karađorđevićem i komunističku, neformalnu diktaturu pod Josipom Brozom Titom i Komunističkom partijom Jugoslavije / Savezom komunista). Na prostoru na kojem je egzistirala Jugoslavije, otkako je nastala dok se nije definitivno raspala, događali su se brojni ratovi, genocidi, progoni, etnička čišćenja, stvarani su logori i otoci smrti, u njenim kazamatima zatvorske su kazne služili budući predsjednici i premijeri (Josip Broz Tito, Sergej Kraigher, Franjo Tuđman, Alija Izetbegović, Stjepan Mesić i Janez Janša), a montirani sudski procesi trajno su je pratili kroz cijeli period njezinog postojanja.

Jugoslavija je za sobom ostavila i tečevinu jugonostalgije, posebnog načina razmišljanja po kojem se ističe sve pozitivno što se tokom trajanja Jugoslavije događalo, uključujući infrastrukturnu izgradnju, opismenjavanja i periode relativnog mira, a zanemaruju teror, jednoumlje i priječenje osnovnih ljudskih sloboda koji su vladali veći dio njezinog postojanja. U tom smislu naglašavaju se iracionalne kategorije “bratstva i jedinstva” i svekolikog zajedništva (političkog, vojnog, porodičnog, sportskog…), demantirane i demontirane u brojnim ratovima i političkim sukobima.

Premda je pod imenom Srbija i Crna Gora krnja Jugoslavija nastavila životariti još nekoliko godina (do 2006), na današnji dan, 4. februara 2003. godine, prestala je, pretpostavlja se zauvijek, postojati država koja je u sebi imala jugoslavensko ime, odnosno bilo kakva zajednička južnoslavenska državna tvorevina.