Država čiji mentalni sklop oscilira između paranoje i megalomanije, koja vidi egzistencijalnu prijetnju ispod svakog kamena, vjeruje da je njena vojna moć rješenje za svaki problem i nikada ne preuzima odgovornost za svoje postupke, uvijek kriveći sve osim sebe, ne može biti nezavisna država
Je li Izrael spreman za nezavisnost? Je li nezavisnost dobra za njega? Protekle godine pokazale su da bi za Izrael bilo bolje da trenutno nije nezavisan, svakako ne pod sadašnjim rukovodstvom, ali ni pod nekim drugim. I dosta je više praznih klišea o nezavisnosti: nezavisan Izrael je Izrael bez kočnica, opasnost za samog sebe i svoje okruženje.
Izrael nikada nije bio potpuno nezavisan. Upitno je da li je država te veličine i takvih pretenzija uopšte sposobna za punu nezavisnost. Posljednjih mjeseci Izraelcima su predočeni nepobitni dokazi da njihova zemlja ni izbliza nije nezavisna, i to je dobra stvar.
Kraj ratova u Gazi, Libanu i Iranu nametnut je Izraelu jednim telefonskim pozivom. Svako ko je slavio nezavisnost države morao je progutati sram, poricati, zamagljivati ili potiskivati svoj ponos. Istina je, međutim, vrištala: postoje pitanja u kojima se Izrael ništa ne pita, čak ni kada je riječ o kritičnim temama koje se tiču njega i njegove vojske. Jedna od najdrskijih zemalja svijeta, koja u velikoj mjeri ignorira odluke međunarodne zajednice i savjete svojih prijatelja, bila je prisiljena da prepozna, ako ne i prizna, granice svoje moći. I to ju je spasilo.
Dan nakon „Dana nezavisnosti“, zamislite nezavisan Izrael: neovisan o Sjedinjenim Državama ili bilo kojoj drugoj zemlji, gospodar vlastite sudbine. Rat u Gazi se nastavlja, a s njim i masovno protjerivanje i etničko čišćenje svih stanovnika Pojasa. Ubijanje postaje još varvarskije, 700.000 mrtvih umjesto 70.000, dok su ostali protjerani preko juga. Niko ne zaustavlja Izrael. A onda počinje naseljavanje Pojasa hiljadama doseljenika. Za to bi se čak odrekli i nekoliko pogromaških farmi na Zapadnoj obali.
To je vizija većine članova vlade; teško je sjetiti se bilo koga ko se tome protivi. Takođe je teško zamisliti Benjamina Netanyahua, s obzirom na premijerovu političku i ličnu situaciju, kako sprječava ove poteze. Izraelske odbrambene snage će to izvršiti poslušno, čak i radosno.
Zamislite nezavisan Izrael u Libanu. Snage su na periferiji Bejruta. Uništavanje na jugu je apsolutno i brzo napreduje prema sjeveru. Nema zaustavljanja. Doseljenici iz Gaze šalju svoje sinove tinejdžere da osnivaju farme u južnom Libanu na ruševinama sela. Ko bi rekao „ne“ naseljavanju cijele zemlje? Ko bi rekao „ne“ širenju izraelskih granica?
Mike Huckabee će prisustvovati ceremoniji polaganja kamena temeljca za prvo naselje u Libanu, što je prvi korak ka ostvarenju vizije američkog ambasadora o Izraelu od Eufrata do Nila. Zamislite nezavisan Izrael u Iranu. Rat se beskrajno rasteže, oružje sudnjeg dana je spremno za akciju.
Nezavisan Izrael je Izrael bez kočnica. Kome je to dobro, osim sumanutoj ekstremnoj desnici? Ostatak bi trebao zahvaliti Bogu i Njegovom poslaniku Donaldu Trumpu što je zaustavio Izrael na tri fronta.
Jako je lijepo pričati o nezavisnosti. I djeca žele odrasti i biti nezavisna. Ali postoje djeca s posebnim potrebama koja nisu sposobna za nezavisnost, za koja je nezavisnost prokletstvo. Izrael je takav. Oduzmite mu zavisnost o Sjedinjenim Državama, njegovoj dadilji, i dogodit će se katastrofa gora od onih koje je sam sebi nanio. Žudnja za moći i pohlepa za teritorijom, megalomanija koja ga tjera da vjeruje da može i smije raditi bilo šta u regionu, arogancija i snishodljivost prema susjedima, te implicitno vjerovanje da je gotovo svaki Izraelac pripadnik izabranog naroda, nisu osobine koje se mogu ostaviti bez nadzora. Posebne potrebe.
Država čiji mentalni sklop oscilira između paranoje i megalomanije, koja vidi egzistencijalnu prijetnju ispod svakog kamena, vjeruje da je njena vojna moć rješenje za svaki problem i nikada ne preuzima odgovornost za svoje postupke, uvijek kriveći sve osim sebe, ne može biti nezavisna država. Budimo iskreni: da je još manje nezavisan nego što je trenutno, njegova situacija bila bi beskrajno bolja.
