“Francis Boyle je čovjek čije je srce kucalo za Bosnu i Hercegovinu, istinski prijatelj žrtava Genocida nad Bošnjacima. U Chicagu, gdje je rođen, pronašao je istinu islama, prihvativši ga ponavljajući za mnom šehadet. Drugi svjedok je bio rahmetli h. Bećir Bećo Tanović. Njegova predanost pravdi, istini i ljudskom dostojanstvu ostat će trajno upisana u sjećanju svih koji su ga poznavali. Neka mu Allah podari vječnu milost i Džennet.”
(Senad ef. Agić, imam i hatib Islamske zajednice BiH u Sjedinjenim Američkim Državama u svojoj objavi na društvenim mrežama)

Prvi advokat Bosne

Francis Boyle, američki profesor međunarodnog prava i advokat za ljudska prava, preminuo je 30. januara 2025. godine u 75. godini života. Bio je ključna figura u pravnoj borbi Bosne i Hercegovine za pravdu, prvi agent naše države pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu i čovjek koji je na sudu otvorio pitanje genocida počinjenog nad Bošnjacima.

Boyle je bio i savjetnik Bosne i Hercegovine i Privremene vlade Palestinske uprave, kao i pravni zastupnik pred Sudom pravde u Hagu. Njegov pravni rad bio je ključan u procesu koji je doveo do presude iz 2007. godine, kojom je potvrđeno da se genocid dogodio u Srebrenici i da je Srbija odgovorna za nesprečavanje i nekažnjavanje zločina.

Kako je Boyle postao pravni štit Bosne

U intervjuu koji je dao 2013. godine, Boyle je opisao kako je ušao u pravnu borbu za BiH. Nakon što je već radio kao pravni savjetnik za palestinsku delegaciju, došao je do zaključka da Bosna i Hercegovina treba hitno pokrenuti tužbu protiv Jugoslavije, Velike Britanije, Francuske i Rusije zbog kršenja Konvencije o genocidu.

„Osjetio sam moralnu dužnost da pomognem Bosni. Pripremio sam pravni memorandum i poslao ga bosanskim vlastima u decembru 1992. godine. Kad sam u martu 1993. razgovarao s bosanskim potpredsjednikom, čuo sam granate u pozadini. Bilo je nadrealno, ali odlučili smo pokrenuti tužbu i podnijeti zahtjev za hitne zaštitne mjere.“

Njegova strategija bila je da međunarodnim pravom razbije embargo na oružje i spriječi podjelu Bosne koja se gurala kroz Vance-Owenov plan. Sastao se s predsjednikom Alijom Izetbegovićem, koji mu je dao punomoć kao glavnom agentu Bosne i Hercegovine pred Svjetskim sudom.

Genocid kao ciljana politika

Na pitanje šta je u osnovi rata u Bosni, Boyle je jasno odgovorio:

„To nije bio sukob među etničkim zajednicama, niti rezultat ‘drevne mržnje’, kako su to neki tvrdili. Bio je to planirani Genocid nad Bošnjacima, s ciljem stvaranja velike Srbije. Milošević je koristio nacionalizam kao alat da prisvoji teritorije i izbriše ne-Srbe s tih prostora.“

Govorio je i o antiislamskom sentimentu u Evropi:

„Evropske sile nisu željele muslimansku državu u srcu Evrope. To je bio ključni motiv zašto je međunarodna zajednica tolerisala zločine.“

Kako je Evropa izdala Bosnu

Boyle je detaljno opisao ulogu međunarodnih pregovarača i kako su oni sistemski radili na podjeli Bosne:

„David Owen i Thorvald Stoltenberg su se ponašali kao agenti podjele. Njihov zadatak bio je da Bosna nestane. Zanimljivo je da je Owen želio da osigura Nobelovu nagradu za mir, zbog čega je u tim uveo Norvežanina Stoltenberga, misleći da će mu to pomoći. No, jasno je da su u stvari radili na komadanju Bosne.“

Boyle se s posebnom ogorčenošću prisjećao trenutka kada je shvatio da su i SAD odustale od pomoći:

„Kada je Bill Clinton bio kandidat, obećao je politiku ‘lift and strike’ – ukidanje embarga i vazdušne udare na srpske položaje. No, kada je postao predsjednik, povukao se. Umjesto toga, Bosni su dali ultimatum: prihvatite podjelu ili nestanite.“

Posljednja borba i legat

Francis Boyle je do posljednjih dana života bio zagovornik istine o ratu u Bosni i Genocidu nad Bošnjacima. Oštro je kritikovao i Dejtonski sporazum, smatrajući ga pravnim alatom kojim je agresija nagrađena, a genocid djelomično legaliziran.

Njegov pravni rad i predanost pravdi ostavili su neizbrisiv trag u borbi za istinu o bosanskom ratu. On je bio jedan od rijetkih Amerikanaca koji nije posmatrao Bosnu kroz prizmu geopolitičkih interesa, već kroz univerzalne vrijednosti pravde i ljudskih prava.

Njegove riječi o Bosni i Hercegovini ostaju svjedočanstvo o borbi i prijateljstvu koje nije bilo interesno, već iskreno i posvećeno:

„Bosanci su se borili za svoje pravo da postoje. Bili su izloženi agresiji i genocidu, a svijet je sve to posmatrao i nije djelovao. No, Bosna je opstala i opstajat će uprkos svemu. Ako išta zaslužuje divljenje, to je nepokolebljiva volja tog naroda da se ne preda.“

Francis Boyle nije bio samo pravnik i akademik – bio je čovjek koji je srcem i znanjem branio Bosnu I univerzalne principe pravde.

Neka mu Uzvišeni Allah podari lijepi Džennet.