Bosna i Hercegovina je u političkom plamenu, a oni koji bi ga trebali gasiti – šute, skrivaju se ili šuruju sa secesionistima. Trojka se sakriva po mišjim rupama i problem vide u djeci koja poste, ambasade presušile, Schmidt ispario, a Konaković više napada opoziciju nego Dodika. Secesija se sprovodi uz asistenciju onih koji su trebali biti bedem odbrane, a postali su trgovci bošnjačkim interesima.
Šta rade ljudi i politike koji u ime bošnjačkog naroda obnašanju vlast u državi koja se nalazi pod najozbiljnijim poslijeratnim napadom na svoj teritorijalni integritet? Upravo ono što su radili 1992. godine kada, srećom, nisu bili vlast. Sakrivaju se, bježe od odgovornosti i švercuju nasitno bošnjačkim interesima i pozicijama.
Doduše švercovali su i bježali od odgovornosti još od kada su nametnuti na vlast, samo što su memljive podrume zamjenili sa casting kaučima ambasada.
No što rade danas, dok velikosrbi uz podršku Srbije, Mađarske i Rusije frontalno napadaju na Bosnu i Hercegovine, i te ambasade zjape ledeno puste. Nema više ni strogih instrukcija ni ugodnih poticaja, viber poziva ili glasovnih poruka… ponajviše nema ohrabrujućeg zvuka mamuza koje zveckaju dok njegova ekselencija žustro maršira hodnicima u starim kaubojskim čizmama, ali sa novim političkim direktivama.
Naviknuti da politički postoje kao obične korisničke aplikacije koje djeluju na osnovu glasovnih naredbi ambasada, napušteni i sebi prepušteni, predstavnici Trojke su se prvo paralizovali, a onda doslovno ugasili. Preko noći su iz medija i javnog života nestali lideri trojkine koalicije.
Čak je i najpoznatiji medijski ovisnik Elemedin Konaković sve svoje istupe sveo na minimum oglašavajući se tek povremeno saopćenjima kojima brani katastrofalnu politiku Trojke kojom je Dodik dobio mogućnost da napuni državne institucije svojim kadrovima i tako putem njih potpomaže svoju secesionističku politiku.
Pošto Konaković uvijek svoje greške brani napadima, tako je uz tvrdnje da će “institucije” obuzdati Dodika, iste one institucije čije je srpske direktore, zamjenike i visokopozicionirane kadrove prije neki dan Dodik okupio i postrojio ko pačiće male, iskoristio trenutak da prvo javno i glasno kapitulira tvrdeći na neće slati snage sigurnosti na Dodika ma šta ovaj uradio jer “Dodik kontroliše MUP RS-a” a zatim optuži opoziciju za radikalizam i huškanje na rat!
Vrijedi ponoviti, u trenutku dok je Bosna i Hercegovina pod direktnim prijetnjama ne samo domaćeg velikosrpskog secesionizma već i vojne intervencije u korist secesionista od strane Srbije i Mađarske, Konaković je optužio opozicione SDA i DF za “pozivanje na rat i sukob”!
U Našoj stranci su pak našli za shodno da na Dodikov secesionizam odgovore glasnom pobunom protiv skraćivanje časova u školama Kantona Sarajevo za one učenike koji poste mjesec ramazan. Za njih je nekako to daleko veći udar na opstanak multikulturnog društva i države od velikosrpskog pokušaja otcjepljenja onih prostora Bosne i Hercegovine koje su prethodno genocidom očistili od nesrpskog stanovništva.
Čime se bavi SDP? Ko to zna. Primjetno je samo nastojanje onih nekoliko SDP-ovih banjalučkih kadrova, poznatih Vojinovaca, da napadnu i ismiju svaki poziv na odbranu od secesije, izjednače secesionsite sa patriotama te demoraliziraju sve one koji smatraju da se secesiji treba suprotstviti na svaki mogući način.
Ipak najprimjetniji je nestanak trojkine babice, Visokog predstavnika herr Christiana Schmidta koji je doslovno propao u zemlju, te se javnost pita da li se taj plahi Švabo više uopće nalazi u Bosni i Hercegovini. Odlaskom babe i majke Trojke, bivšeg američkog ambasadora Michaela Murphya, inače glasni Schmidt, posebno nasrtljiv kada je trebalo suspendovati Ustav i nametnuti Trojku, postao je iznenađujuće samozatajan pred velikosrpskim secesionizmom.
No, bilo bi manje zlo da stranke Trojke samo šute, nažalost oni i dalje švercuju državom i bošnjačkim interesima. Jer ne samo da odbijaju odlučno djelovati protiv secesionista, oni ih legitimiziraju pristajući na održavanje sjednica Vijeća ministara gdje pomažu Dodikovim kadrovima da izglasaju ono što im odgovara i stopiraju ono sa čime se ne slažu. Istim onim kadrovima za koje su prije nekoliko sedmica javno tvrdili da su ih smjenili!
Tako smo došli u današnju šizofreničnu situaciju u kojoj se državne institucije koriste kako bi se uništila ta ista država i pripomogla secesija i u kojima sjede secesionisti koji su navodno već smijenjeni. Sve uz pomoć ljudi koji su tu očito dovedeni, ili bolje rečeno namenuti od vanjskih centara, kako bi pripomogli taj scenario “kontrolisanog raspada” ili “trajne kiprizacije”, šta već bude lakše ostvariti. Najstrašnije oni to, potpuno nelegitmno i nelegalno, rade i u ime bošnjačkog naroda.
