Kada je Armin Hodžić prije tačno godinu dana preuzeo mandat saborskog zastupnika Bošnjaka u Republici Hrvatskoj, malo je ko mogao naslutiti razmjere promjena koje će uslijediti. Bošnjačka nacionalna manjina, umorna od godina stagnacije, podjela i izostanka istinske političke, društvene i kulturne reprezentacije, dobila je zastupnika, ali i svojevrsni pokret koji čini mlađa samosvjesna generacija Bošnjaka u Republici Hrvatskoj. A oni su u samo jednoj godini učinili neviđeno.

Devet godina hrvatski Sabor nije imao autentičan bošnjački glas. Devet godina bošnjačka pitanja bila su marginalizirana ili instrumentalizirana. S Arminom Hodžićem u politiku su se vratili i status i vizija i riječi „biti zajedno“ što je porodilo Nacionalnu koordinaciju Bošnjaka u Republici Hrvatskoj – „Bošnjaci zajedno“ koju vodi agilni pravnik Bermin Meškić.

Ali više od toga, vratila se prisutnost na terenu. Ne samo u Zagrebu, nego u svakom kutku Hrvatske gdje Bošnjaci žive, djeluju, tiho opstaju i čekaju da ih se primijeti i da se uvaže njihovi životni problemi.

Proširena sjednica Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj u Hrvatskom saboru

Dakle, među svim rezultatima, projektima, imenovanjima, operativnim planovima, kulturnim centrima i političkim priznanjima možda je najveća pobjeda Armina Hodžića upravo to što je ostao autentičan.

Zaposlenici Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj – “Bošnjaci zajedno” u središnjem zagrebačkom uredu

Nije zaboravio zbog koga je tu. Nije otišao od naroda. Nastavio je raditi kao da kampanja još traje,  jer za njega, kako je jednom prilikom rekao, “biti s ljudima nije sredstvo, nego cilj“.

TERENSKI RAD

Iako je postao saborski zastupnik, ostao je prisutan na terenu. U vremenima kada vlast brzo deformira, kada funkcija često udalji čovjeka od onih koji su ga izabrali, Armin Hodžić je zadržao ono najteže: prisnost i iskrenost. Nastavio je govoriti iz srca, ne s papira. Nastavio je hodati, ne sjediti. Nastavio je okupljati, ne vladati.

To je ono što ga čini drugačijim. I što ovu godinu čini godinom koja je promijenila sve.

Okupljanje Bošnjaka u Hrvatskoj

Za razliku od mnogih političara koji svoj mandat provode u zgradi Sabora, Armin Hodžić je doslovno zaorao teren.

Uz koordinaciju s brojnim bošnjačkim vijećima, udrugama i lokalnim zajednicama, obišao je desetine gradova i naselja — od Crnog Potoka kod Topuskog do velikih iftara u Zagrebu, Karlovcu, Puli, Gunji, Splitu i Dubrovniku.

Svaki susret bio je prilika da se ne dođe s nadmenom porukom “mi znamo šta vama treba”, već da se pita, sluša, bilježi i djeluje.

Ljudi su osjetili da ne govore u prazno. Da ih neko zastupa i da ta zastupljenost ima lice, glas i ritam.

BOŠNJAČKI KULTURNI CENTRI KOJI NISU SAMO KVADRATI

Jedan od najupečatljivijih iskoraka je kupovina i pokretanje procesa otvaranja bošnjačkih kulturnih centara u Labinu, Sisku, Vojniću, a uskoro i u Gunji, Zagrebu, Puli i Dubrovniku.

Kako je više puta isticano ispred vlasnika Nacionalne koordinacije to nisu prostorije predviđena za protokolarna slikanja, već mjesta gdje se održavaju škole bosanskog jezika, kulturni događaji, vjenčanja, predavanja i sve ono što čini zajednicu živom i otpornom.

Kupovina Bošnjačkog kulturnog centra u Vojniću: Novi dom za Bošnjake Karlovačke županije

Predsjednik Nacionalne koordinacije Bermin Meškić je naglasio:
„To moraju biti prostori žive kulture, ne prazne zgrade s bošnjačkom tablom.“ I upravo se tom smjeru i radi.

San postaje stvarnost: Kupovina Bošnjačkog kulturnog centra u Sisku

Također, nakon samo godinu dana, Bošnjaci u Hrvatskoj imaju realnu šansu da njihova djeca uskoro uče na vlastitom jeziku iz udžbenika koje pripremaju stručnjaci za nastavu po Modelu C – bosanski jezik i kultura.

BOŠNJACI SE VRAĆAJU U INSTITUCIJE

Godina Hodžićevog mandata nije donijela samo projekte, već i ljude — konkretne, imenovane, prisutne. Nakon godina odsutnosti Bošnjaka iz najvažnijih državnih institucija, 2024. i 2025. donijele su preokret.

Posebni savjetnik ministrice zdravstva Adis Keranović i Armin Hodžić na Bajramskom sijelu u Zagrebu koje je okupilo preko 600 ljudi

Fadila Bahović, državna tajnica u Ministarstvu pravosuđa, postala je prva visoko pozicionirana Bošnjakinja u hrvatskoj upravi — ne samo kao funkcija, već kao poruka da bošnjački identitet ima svoje mjesto i u vrhu birokracije. Bermin Meškić imenovan je u saborski Odbor za pravosuđe, čime Bošnjaci po prvi put postaju dio institucije koja oblikuje temelje pravednosti i zakonodavne kontrole. Edib Ahmetašević, akademski snimatelj i kulturni radnik, ušao je u Programsko vijeće HRT-a te time bošnjačka perspektiva sjedi za stolom gdje se kroji medijska slika Hrvatske. Doktor Adis Keranović imenovan je posebnim savjetnikom ministrice zdravstva.

IZDAVAŠTVO I MEDIJI

U istoj godini Nacionalna koordinacija pokrenula je i Bošnjački medijski centar koji okuplja značajna autorska imena i respektabilno uredništvo, a čine ga portal i časopis „Bosna“, portal specijaliziran za bošnjačku nacionalnu manjinu „Novi glas“ i izdavaštvo koje je u samo nekoliko mjeseci izdalo knjige prepoznate kao značajne za Bošnjake gdje god živjeli.  

Odnosno, Bošnjački medijski centar pod vodstvom Filipa Mursela Begovića je svjedočanstvo buđenja jednog naroda u manjinskom statusu, ali s većinskom ambicijom da ne nestane i ne šuti o sebi.

Edicije “Behar”, “Biser” i “Ljiljan”

Mreža portala i društvenih mreža će se širiti i kroz podcaste i video sadržaje, a u Operativne planove Vlade ušao je i plan osnivanja radija „Svedah“.

Ukratko, informiranje više nije prepušteno slučaju ili milosti drugih.

OPERATIVNI PLAN OPSTANKA: IME BOŠNJAK

Posebno važan iskorak dogodio se u institucionalizaciji bošnjačkog identiteta. Na inicijativu zastupnika Armina Hodžića, Vlada RH osnovala je Povjerenstvo za provedbu Operativnog programa za bošnjačku nacionalnu manjinu, što je prvi put uopće da se bošnjačke potrebe rješavaju kroz planski, nadzirani i proračunski okvir.

Uz to, prihvaćen je i amandman kojim je Vlada osigurala posebna sredstva za provedbu programa, čime Bošnjaci prvi put ulaze u sustav financijskog planiranja države na način ravnopravan drugim manjinama. Među prioritetima je i dugoočekivana promjena etničkog statusa iz “Musliman” u “Bošnjak”, koja se više ne vodi kroz spontane pojedinačne zahtjeve, već kroz koordiniran institucionalni okvir.

MANJINSKA PRAVA KAO PITANJE OPSTANKA, NE PRIVILEGIJE

Svi ovi uspjesi nisu došli iz privilegije. Došli su iz borbe. Nakon devet godina institucionalne tišine, u samo 12 mjeseci stvorena je osnova za čuvanje jezika i kulture, razvoj medija, obrazovanja i u najširem smislu – identiteta.

Armin Hodžić nije to učinio sam, ali je učinio ono što je najteže: stvorio je povjerenje i uvjete da drugi počnu raditi.

Svečani prijem Bošnjaka branitelja Domovinskog rata povodom obilježavanja Dana šehida u Hrvatskom saboru

Jedna godina ne može ispraviti desetljeća zanemarivanja, ali može otvoriti vrata budućnosti.

Ono što je Armin Hodžić postigao u prvoj godini mandata nije samo lista projekata — to je obnova ponosa, povjerenja i političkog instinkta kod Bošnjaka.

Nacionalna koordinacija Bošnjaka otvorila je prostorije u centru Zagreba

Zajednica koja je šaptom nestajala, sada govori. I to jasnim, sigurnim glasom. Ima infrastrukturu, plan, kadrove, i ono najvažnije — ima smisao za zajedništvo.

ŠTA SLIJEDI?

Ako je prva godina bila godina proboja, druga mora biti godina konsolidacije. Armin Hodžić je prihvatio preporuke koje su stizale upravo s terena, neke odmah, neke postupnije, ali u pravom duhu: ne kao trik, već kao korekciju smjera da bi veza s ljudima ostala živa.

Jer najopasniji trenutak nije kad nekoga osporavaju, već kada mu aplaudiraju. U drugoj godini mandata, prava snaga ne bi trebala biti sadržana u brojkama, već u tome da se zadrži ono najvrijednije: kontakt s narodom, prisutnost na terenu, iskrenost u govoru, neposrednost u pristupu.

Odnosno, širit će se postojeća jezgra mladih i sposobnih ljudi. I najvažnije – ostanak među ljudima.

Jer sve što se dosad postiglo, može nestati ako se izgubi ono zbog čega je sve počelo.

A počelo je srcem.