Više nema “dozvoljenog” i “zabranjenog” u pogledu izraelske zloće prema Palestincima. Dopušteno je ubiti desetke zarobljenih zatočenika i izgladnjeti cijeli narod. Nekada smo se sramili takvih djela; gubitak srama sada ruši sve preostale barijere

Bilo je samo za očekivati: Diskurs je poprimio neonacističke osobine. Granice su pale, a krvoproliće je legitimisano. Zastupnik Likuda Moshe Saada izjavio je na televiziji Channel 14 da je “zainteresiran” za izgladnjivanje cijele nacije. “Da, izgladnjet ću Gazu, da, to je naša obaveza”; relativno popularni pjevač, Kobi Peretz, uvjeren je da nam je “zapovijeđeno” da uništimo [biblijskog arhi-neprijatelja] Amalek. “Ne sažaljevam nijednog civila u Gazi, mladog ili starog… Nemam ni trunku sažaljenja,” citiran je na naslovnici vikend magazina dnevnih novina Yedioth Ahronoth.

Njih dvojica, Saada i Peretz, samo su sitne ribe, ali ribnjak je prepun riba sa takvim izjavama, s nekim ljudima koji ih žele istaknuti kako bi se dodvorili mišljenju masa. Javna osoba u Evropi, bilo da je zastupnik ili pjevač, koja bi izrekla takve izjave, bila bi označena kao neonacist. Njena karijera bi stala i od tog dana bila bi zauvijek izopćena.

U Izraelu, takve izjave prodaju novine.

Ovaj fenomen treba nazvati pravim imenom: Ovo je poticanje na genocid. U prilog Saadi i Peretzu moglo bi se reći da su skinuli sve maske i uklonili sve filtere. Ono što je nekada bilo smeće na društvenim mrežama postalo je standardni medijski govor, postavljajući pitanja poput ko je za, a ko je još uvijek protiv genocida. Saada i Peretz podržavaju masovno ubistvo, dok drugi samo podržavaju “sprječavanje humanitarne pomoći”, što je ista stvar, samo u profinjenijem obliku. Ista okrutnost, samo u pristojnom obliku; ista monstruoznost, samo u navodno ispravnijem obliku.

Istina je da je važno razotkriti neofašističke tendencije koje se šire društvom i strgnuti maske, ali ovo razotkrivanje daje ovom očito nelegitimnom govoru legitimitet i normalnost koje mu je dosad nedostajalo. Od sada nadalje, treba reći: smiješ ubijati. Saada i Peretz kažu da je to čak i zapovijed. Sve što preostaje jest raspravljati o tome koga treba ubiti, a koga poštedjeti.

Polako, ali sigurno, postaje jasna dugoročna šteta koju je prouzročio napad sedmog oktobra. Osim užasnih osobnih i nacionalnih tragedija, taj napad potpuno je preokrenuo izraelsko društvo. Uništio je, možda zauvijek, sve ostatke tabora mira i humanosti, legitimirajući barbarstvo kao uzvišenu zapovijed. Više nema “dozvoljenog” i “zabranjenog” u pogledu izraelske zloće prema Palestincima. Dopušteno je ubiti desetke zarobljenih zatočenika i izgladnjeti cijeli narod. Nekada smo se sramili takvih djela; gubitak srama sada ruši sve preostale barijere.

Možda je najgore od svega pomisao da se ciničnom i populističkom medijskom kućom poput Yedioth Ahronotha, prozvanog “novinama zemlje”, koja je uvijek bila usklađena sa svojim čitateljima, isplati istaknuti ovaj genocidni govor. Genocid na naslovnici ne samo da ga legitimira, znaju urednici, već i zadovoljava čitatelje. Pjevač Eyal Golan možda je izopćen zbog svog seksualnog nedoličnog ponašanja, ali ko će izopćiti Kobija Peretza, džihadista? Na kraju krajeva, on je u pravu. “Oni su sakatili našu braću i djecu,” rekao je. Sada je na nama red da sakatimo.

Nisu samo Yedioth Ahronoth i Channel 14 TV. Govor o genocidu proširio se u sve TV studije kao legitiman govor. Bivši pukovnici, bivši članovi odbrambenog establišmenta, sjede u panelima i pozivaju na genocid bez treptaja. Nisu važni niti zanimljivi, ali oblikuju razgovor. Kada budući historičari jednog dana pokušaju razumjeti što se događalo u Izraelu tokom tih godina, pronaći će ove glasove kao glas naroda. To će pridonijeti njihovom uvidu: Takav je bio Izrael tada.

Ova legitimacija završit će suzama, suzama medijskih kuća koje sada promoviraju ovaj monstruozni diskurs. Pitajte bilo koga ko želi izgladnjeti dva milijuna ljudi, bilo koga ko misli da četverogodišnje dijete zaslužuje umrijeti i da je osoba s invaliditetom u kolicima legitimna meta za izgladnjivanje, šta misle o slobodi štampe i slobodi izražavanja, i otkrit ćete da su za zatvaranje većine medija i ušutkavanje medija.

Kulminacija ovog podilaženja ekstremnoj desnici bit će da će se stvari vratiti kao bumerang i udariti medije koji su promovirali takvo ponašanje. Peretz, Saada i njima slični ne žude samo za arapskom krvlju. Žele i da mi ušutimo.