Svaka figura, svaki oblak, svaki nabor plašta na svodu odražava ogromnu umjetničku vještinu i nadljudsku predanost zadatku koji je Michelangelo u početku nevoljko prihvatio, a genijalno završio.

Michelangelova freska na svodu Sikstinske kapele jedno je od najveličanstvenijih umjetničkih dostignuća čovječanstva. Turistima koji posjećuju ovo mjesto vodiči na početku dadnu jedan praktičan savjet – ne gledajte u strop dok ne stignete do kraja prostorije jer će vam slike toliko zadržati pogleda da će vas zaboljeti vrat, a možete i zapeti dok hodate. No, ono što danas smatramo vrhuncem renesansne umjetnosti, u početku nije bilo ni Michelangelova želja ni njegova ambicija.

Početkom 16. stoljeća, papa Julije II pozvao je mladog Michelangela da ukrasi plafon kapele koja je već tada imala centralno mjesto u vjerskom i političkom životu Vatikana. Sikstinska kapela, nazvana po papi Sikstu IV, poznata je i po tome što se u njoj održava konklava, sastanak kardinala na kojem, u tajnosti, biraju novog papu.

Michelangelo nije bio slikar – on je sebe prije svega smatrao kiparom. Naručivanje ogromnog slikarskog zadatka, koji je zahtijevao rad na visokom svodu, daleko od prirodnog svjetla i u teškim fizičkim uslovima, doživio je gotovo kao kaznu. Iako se često zamišlja kako je ležao na leđima dok je slikao, istina je da je razvio vlastiti sistem skela i radio stojeći, gledajući prema gore satima, što mu je izazvalo velike zdravstvene probleme, uključujući hronične bolove u vratu i očima.

Rad na svodu trajao je od 1508. do 1512. godine. Michelangelo je stvorio monumentalnu seriju scena iz Knjige Postanka, uključujući slavni prikaz Stvaranja Adama, gdje se prsti Boga i Adama gotovo dodiruju — postavši tako jedna od najprepoznatljivijih slika u povijesti umjetnosti.

Svaka figura, svaki oblak, svaki nabor plašta na svodu odražava ogromnu umjetničku vještinu i nadljudsku predanost zadatku koji je Michelangelo u početku prihvatio nevoljko, a završio s neuporedivim genijem.

Kada kardinali iz cijelog svijeta u Sikstinskoj kapeli budu odlučivali o budućem poglavaru Katoličke crkve, glasanje će se odvijati pod budnim pogledima proroka i biblijskih likova koje je Michelangelo oživio na plafonu — stvarajući neraskidivu vezu između umjetnosti, vjere i povijesti.

Kada je papa Julije II. naručio radove, Michelangelov zadatak u početku nije bio oslikavanje cijelog svoda, nego mnogo jednostavniji projekt: da oslika dvanaest apostola u lunetama (polukružnim poljima) svoda. Međutim, Michelangelo je predložio mnogo ambiciozniji plan — ciklus koji će prikazati cijelu priču o stvaranju čovjeka i pad čovječanstva u grijeh, zajedno s prorocima i sibilama (proročicama iz antičke mitologije) koji su najavljivali dolazak Mesije.

Da bi radio na svodu visokom više od 20 metara, Michelangelo nije koristio tradicionalne skele koje bi bile pričvršćene za pod, jer bi to ometalo rad u kapeli. Umjesto toga, osmislio je posebnu pokretnu drvenu konstrukciju koja se montirala na zidove, omogućujući mu da radi na manjim dijelovima svoda u etapama.

Iako je imao nekoliko pomoćnika koji su mu pomagali pri pripremi žbuke (fresko tehnika zahtijeva slikanje na svježoj žbuci), Michelangelo je većinu slikanja obavljao sam. Bio je poznat po perfekcionizmu i nepovjerenju prema drugima, pa je često otpuštao pomoćnike i nastavljao raditi samostalno.

Na početku rada, Michelangelo je imao problema s vlagom koja je prodirala kroz svod, uzrokujući oštećenja na prvim naslikanim scenama. Morao je ponovo razviti tehniku miješanja žbuke kako bi spriječio dalje propadanje.

Ako pažljivo posmatrate freske, primijetit ćete da su kasnije scene mnogo veće, slobodnije i dinamičnije. To je zato što je Michelangelo s vremenom stekao više samopouzdanja u tehniku fresko slikanja i počeo se više oslanjati na dramatične pokrete i izražajne kompozicije.

Do kraja 20. stoljeća, freske su bile potamnjele zbog stoljeća dima iz svijeća i prašine. Velika restauracija koja je trajala od 1980-ih do 1994. godine otkrila je nevjerovatne boje i detalje koje su vijekovima bile skrivene, oživljavajući Michelangelovo djelo u svoj njegovoj živopisnoj slavi.