Nešto ti je princip lohotan

U online verziji Bosanskohercegovačkog nacionalnog korpusa (probni alat), koji obuhvata tekstove iz Bosne i Hercegovine, leksema lohotan, od ukupno 248.767.271 riječi, pojavljuje se u 13 slučajeva, i to uglavnom u publicističkim tekstovima, vezano mahom za portale, te su relativno novijeg datuma u Bosni i Hercegovini

U razgovornom stilu bosanskog jezika prisutan je jedan pridjev koji ne bilježe konsultirani hrvatski ili srpski leksikografski izvori (npr. Školski rječnik, Hrvatski jezični portal, Rečnik srpskog jezika iz 2007). Riječ je o riječi lohotan. Prema podacima koje daju neki bosanski rječnici, dolazi se do podatka da je leksema lohoton pridjev, odnosno etnolingvistički markirana leksema te da je regionalno zastupljena, kako kaže Jahić u svom Rječniku, odnosno da je riječ aktivna u razgovornom stilu, kako se veli u Rječniku Filozofskog.

Pored tih podataka, Jahićev Rječnik navodi značenje “slab, slabunjav; vehad, veretizan”, a Rječnik Filozofskog daje informacije da znači “slab, klimav, nesiguran”. Kao primjer upotrebe primjera lohotan, u Jahićevu Rječniku navode se sljedeće rečenice Enesa Ratkušića: “Zatvorski zidovi su bili isuviše lohotni da bi  ga mogli zadržati nakon saslušanja i presude pred vlastitom savješću…”, odnosno “ili, ako joj, kad krene, rastanak sa roditeljima bude teretli, brak ti je tu lohotan”.

Institutov Rječnik, međutim, uopće ne eksplicira natuknicu lohotan, a u preostalim bosanskim rječnicima daju se različite akcenatske varijante, pa se u Jahićevu Rječniku navodi oblik lȍhotan, u Rječniku Filozofskog lòhotan, a u govornoj praksi javlja se i oblik lȍhōtan. Ispostavit će se da su oblici bez postakcenatske dužine prihvaćeni u akcenatskoj normativnoj zakonomjernosti zbog pravilnosti oblika, iako nije isključeno da je po rasprostranjenosti oblik s postakcenatskom dužinom čak rašireniji.

Kad je posrijedi porijeklo riječi, situacija nije potpuno jasna, ali je moguće da se riječ etimološki dovede u vezu s nekim drugim oblicima i korijenima u slavenskim jezicima ili domaćim dijalektima. Tako se npr. u Vasmerovu Ruskom etimološkom rječniku (1953: 62) navodi više natuknica s oblikom loch– (лох 1, лох 2, лохa, лохaнь i dr.), ali većina natuknica značenjski se ne može povezati sa značenjem riječi lohotan, jer loch 1 znači “mršav losos”, loch 2 znači “ulje”, lochanь znači  “lavor”. Jedino oblik locha pokazuje dubinsku značenjsku vezu, koja bi mogla imati osnove sa značenjem pridjeva lohotan, jer znači “loš”, tj. *lošь. I zaista, osobina lošeg ima veliku značenjsku disperziju, pa ne treba čuditi da se značenje fokusiralo na osobinu lošeg u smislu “stabilnosti”, “jačine”, “sigurnosti”, zbog čega lohotan upravo znači “klimav”, “slab”, “nesiguran”. U prilog ovome značenju ide i dijalekatski oblik lohav, koji, prema Sandžačkom rječniku, znači “mlitav”, iako je moguće da je lohav nastalo od mlohav, i što možda može dalje implicirati da je čak i lohotan izvedeno od *mlohotan, iako je to neprovjerna pretpostavka.

Inače, da je loh- korijen lekseme lohotan, pokazuju tvorbeni modeli slične morfologije i izvođenja, pa je lohotan izveden od loh-ota-n, kao što su to npr. sljedeće lekseme koje pokazuju različite stepene razvoja, na osnovu čega se primjećuju sljedeći obrasci, npr.: a) sram – sramota – sramotan, grijeh – grehota – grehotan, topao – toplota – toplotan; b) dobar – dobrota – *dobrotan; lijep – ljepota – *ljepotan; c) *poh – pohota – pohotan; d) *div – divota – *divotan; e) *loh – *lohota – lohotan.

U navedenim primjerima vide se različiti stepeni razvoja oblika, koji su povezani s izvornim vrstama riječi iz kojih se tvore izvedenice, i gdje se pokazuju, uvjetno kazano, završeni procesi, ali i oni koji pokazuju nedovršene etape ili nepostojanje pojedinačnih oblika. Posmatrajući kategoriju pod e) unutar koje se nalazi pridjev tipa lohotan, može se zaključiti da nepostojanje pojedinačnih leksema na prvom i drugom stepenu izvođenja zamagljuje osnovno značenje i onemogućuje jednostavnije utvrđivanje etimologije, a donekle čak i tvorbenih elemenata, za razliku npr. od kategorije a) u kojoj sva tri pojedinačna morfološka elementa funkcioniraju kao pojedinačne lekseme, tj. npr. sram, sramota, sramotan.

U online verziji Bosanskohercegovačkog nacionalnog korpusa (probni alat), koji obuhvata tekstove iz Bosne i Hercegovine, leksema lohotan, od ukupno 248.767.271 riječi, pojavljuje se u 13 slučajeva, i to uglavnom u publicističkim tekstovima, vezano mahom za portale, te su relativno novijeg datuma u Bosni i Hercegovini.

Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je samostalno četiri naučne monografije, dvije naučne knjige u koautorstvu, te jednu zbirku priča i jedan dnevnički putopis. Uz skoro 90 naučnih i stručnih radova te 15-ak kulturalnih kolumni objavio je približno 400 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.