Danas je ljiljan jedan od najvažnijih simbola kojima se izražava odanost i privrženost Bosni.
Deveti dan mjeseca maja, pored toga što predstavlja Dan Evrope, u Bosni i Hercegovini obilježava se kao Dan Zlatnih ljiljana, ali i zemljama gdje žive njezini građani čuva se sjećanje na ovaj datum, predstavljajući simbol zahvalnosti pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine koji su nagrađeni ovim najvišim vojničkim ordenom zbog mudrosti, hrabrosti i smjelosti u suprotstavljanju neprijateljima Bosne i Hercegovine u posljednjoj vojnoj agresiji na ovu državu.
Ljiljan je heraldički element koji se javlja u kraljevskoj srednjovjekovnoj Bosni te uglavnom simbolizira nevinost. Prisutan je na kovanom novcu, pečatima, grbovima, zastavama, stećcima, grobovima, knjigama, objektima, pojavljući se kasnije i kao simbol npr. na mihrabima i mimberima starih bosanskih džamija.
Čak, ovaj simbol kao prepoznati model autoidentifikacije Bošnjaka, prisutan je u džamijama i izvan Bosne, kao i izvan prostora nekadašnjeg Bosanskog pašaluka, ejaleta i vilajeta, o čemu izvrsni Hamza Ridžal u svom putopisu Tragom bosanskih priča Istoka navodi: „Na svim džamijama Bošnjaka u Istanbulu zatičemo ljiljane u punom cvatu. Istina, ovaj srednjovjekovni bosanski simbol, omiljeni cvijet Bosne, može se pronaći i na drugim osmanskim objektima u Anadoliji. Međutim, Bošnjaci su ga pedantno uspijevali utkati na svojim građevinama, čak i u onim područjima, poput Mezopotamije, u kojima je ljiljan potpuno netipičan simbol…“
Danas je ljiljan jedan od najvažnijih simbola kojima se izražava odanost i privrženost Bosni.
U jezičkom smislu, prisutno je više leksema kojima se označava miomirisni cvijet jednosupnice iz porodice Liliacaea. Najrasprostranjeniji je izraz ljiljan, koji je u bosanski jezik preuzet iz latinskog. Slična porijekla, ali u nešto drukčijem obliku, predstavlja izraz lijer, koji je preuzet iz grčkog jezika, i s kojim latinski, najvjerovatnije, dijeli zajedničke veze, a koji Musa Ćazim Ćatić, u pjesmi Teube-i nesuh – Pokajanje jednog grešnog pjesnika, navodeći ovu riječ, pjeva: „Ti znaš da bijah nevin poput rose, / I poput lijera u proljeću ranom, / Al’ ljudi, med što pod jezikom nose, / Otrov mi dadoše u bokalu pjanom, / Mada sam bio nevin poput rose“. Isti autor, u modernističkom zanosu pjevanja, spominje i treću sinonimnu riječ za ljiljan – zambak, leksemu koja je u bosanski ušla iz arapskog posredstvom turskog jezika, značeći „zlatnoglav“: „U kineskoj maloj vazi, / Na prozoru sobe moje, / Cvjeta zambak čist i bijel, / Nevinosti poput tvoje…“ Upravo grandiozni Musa na najdirektniji način ističe simbol nevinosti za ljljan. To je ona ista nevinost Zlatnih ljiljana!
A pored navedenih primjera, u jezičkom opticaju javlja se još i riječ krin, koja je također porijeklom iz grčkog.
Zlatni ljiljan, lijer, zambak, krin!
Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je četiri naučne monografije iz oblasti lingvističke bosnistike te zbirku kratkih priča. Uz više od 80 naučnih i stručnih radova te petnaestak kulturalnih kolumni objavio je približno 300 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.
