Prije samo šest mjeseci, ovakve ideje bile bi nezamislive – ali situacija u Evropi se mijenja nevjerovatnom brzinom. Države koje gledaju prema istoku već izdaju upute građanima o izgradnji skloništa.

Tempo ponovnog naoružavanja u Evropi se pojačava i ide u neočekivanim pravcima. Francuski list Le Figaro izvijestio je da je francuski SGDSN (Generalni sekretarijat za odbranu i nacionalnu sigurnost) pripremio novi pamflet s uputstvima kako se stanovništvo može pripremiti za sukob, uključujući i nuklearni rat.

Za one koji se sjećaju 1980-ih, ovo podsjeća na tada ismijavani britanski pamflet “Protect and Survive” (Zaštiti i preživi). Francuska verzija još nije objavljena, ali potpuno je jasno na šta se sada fokusiraju mnoge evropske vlade.

U novembru je Švedska ažurirala svoja uputstva građanima o pripremama za rat. Brošura pod nazivom “U slučaju krize ili rata”, koja sadrži 32 stranice, pokriva koje zalihe treba imati kod kuće, kako prepoznati javne alarme i upozorenja te šta raditi s kućnim ljubimcima. Sadrži i link ka interaktivnoj karti civilnih skloništa širom Švedske – skoro svaka stambena zgrada ima jedno. Ranija verzija čak je sadržavala i savjete o gerilskom ratovanju u slučaju invazije.

Sve nordijske zemlje, kao i baltičke države, izdale su slične smjernice, a odbrana domovine nije apstraktan koncept – ona je vrlo realna. Države koje graniče s Rusijom ili su joj blizu ozbiljno shvataju prijetnju.

Primjera radi, Švedska je prošle godine povećala budžet za odbranu s 8,5 milijardi SEK (oko 650 miliona funti) na 15 milijardi SEK (oko 1,15 milijardi funti) tokom četiri godine – a ovo povećanje se još može ubrzati. Veliki dio tog novca uložen je u zalihe hrane, skloništa i medicinske opreme. Kad bi Velika Britanija izdvajala isti procenat kao Švedska, njen budžet za odbranu domovine iznosio bi preko 5 milijardi funti godišnje.

PVO i presretači projektila

Drugi ključni aspekt priprema za sukob su sistemi protuzračne odbrane (PVO). Mnoge evropske zemlje investirale su milijarde u napredne sisteme zemlja–zrak, posebno u američki Patriot sistem, koji može presretati širok spektar balističkih i krstarećih projektila.

Kada je Ronald Reagan 80-ih govorio o stvaranju “Star Wars” odbrambenog štita protiv sovjetskih projektila, mnogi su ga ismijavali jer tadašnja tehnologija nije bila dovoljno razvijena. Međutim, danas snimci izraelskog presretača Arrow 3 kako obara iranski balistički projektil u svemiru, ili izvještaji o britanskom razaraču HMS Diamond koji je uništio balističke projektile Huta u Crvenom moru, pokazuju da je Reaganova vizija sada postala ostvariva – iako uz visoku cijenu.

Velika Britanija trenutno nema odgovarajuću PVO osim nekoliko razarača, od kojih će dva uskoro biti raspoređena u Aziju. Razmatra se nabavka sistema koji bi mogao presretati balističke i krstareće projektile, što bi koštalo oko 15 milijardi funti za osnovnu varijantu, dok bi potpuniji sistem koštao preko 25 milijardi funti.

Ali dok prijetnja nuklearnog sukoba raste, postavlja se još jedno pitanje: nezavisni evropski nuklearni odvraćajući faktor.

Nuklearno odvraćanje

Na web stranici britanskog Ministarstva odbrane stoji: “Britansko nezavisno nuklearno odvraćanje postoji više od 60 godina kako bi odvratilo najekstremnije prijetnje našoj nacionalnoj sigurnosti i načinu života, te garantiralo sigurnost Velike Britanije i njenih NATO saveznika.”

Velika Britanija je uvijek barem djelimično stavljala svoj nuklearni arsenal na raspolaganje NATO-u. Francuska, međutim, nije to radila decenijama, iako je Emmanuel Macron otvoreniji za mogućnost da francuski nuklearni arsenal posluži u širem evropskom okviru.

S druge strane, ozbiljne sumnje postoje u vezi s taktičkim nuklearnim oružjem. Velika Britanija se odrekla svojih taktičkih nuklearnih bojevih glava (manjih snaga, koje mogu biti ispaljene čak i iz artiljerijskog oružja). Danas je Francuska jedina evropska zemlja s taktičkim nuklearnim oružjem.

Francuska posjeduje ASMP-A rakete s nuklearnim bojevim glavama koje se lansiraju iz borbenih aviona Rafale, a koje će u narednih pet godina biti zamijenjene novim, bržim i dugodometnijim projektilima.

Macron je nedavno sugerirao da bi Francuska mogla približiti elemente svog nuklearnog odvraćanja Njemačkoj – dakle, prema istoku. U međuvremenu, Belgija, Njemačka, Italija i Holandija imaju avione sposobne za nošenje američkih taktičkih nuklearnih bombi, ali je pitanje da li bi SAD zaista odobrile njihovu upotrebu u krizi.

Britanski nuklearni arsenal: oslanjanje na SAD?

U Velikoj Britaniji raste zabrinutost da bi SAD mogle uskratiti pristup nuklearnim bojevim glavama Trident, koje su formalno pod britanskim suverenitetom, ali se skladište u SAD-u. Iako ne postoji crveni prekidač u Pentagonu koji bi ugasio britanske nuklearne projektile, SAD bi mogle onemogućiti rotaciju i održavanje tih bojevih glava, čime bi s vremenom postale neupotrebljive – što je praktično oblik kill switcha nad britanskim nuklearnim arsenalom.

Poljska već godinama razmatra nabavku taktičkog nuklearnog oružja, svjesna historijskih lekcija o tome kako su velike sile izdavale manje države. Povjerenje u Francusku, Njemačku i Veliku Britaniju bilo je nisko i prije 2022. godine, a nakon invazije na Ukrajinu još je dodatno opalo – čak je i povjerenje u SAD oslabilo.

Jedini realni evropski kandidati za razvoj taktičkog nuklearnog oružja su Velika Britanija i Francuska. Dobra vijest je da ove dvije zemlje već dijele istraživačke i testne kapacitete za nuklearne bojeve glave. Velika Britanija nedavno je objavila da ponovo počinje proizvodnju visoko obogaćenog uranija – ključne komponente za nove nuklearne bojeve glave.

Zato je sada pravo vrijeme da Britanija razmotri prelazak sa američkog Tridenta na francuski M51 nuklearni projektil.

Prije samo šest mjeseci, ovakve ideje bile bi nezamislive – ali situacija u Evropi se mijenja nevjerovatnom brzinom. Države koje gledaju prema istoku već izdaju upute građanima o izgradnji skloništa.

Britanska vlada sada mora odlučiti hoće li konačno ozbiljno shvatiti odbranu domovine, s naglaskom na nuklearnu odbranu.

(Independent)