Još uvijek ima mnogo dokumenata koji nisu objavljeni. Razlog može biti ono što je Trump istakao 2017. godine, posebnu zabrinutost za Izrael u kontekstu vanjskih odnosa. Mnogi od dokumenata koji su objavljeni ranije su bili dostupni sa nekim imenima pojedinaca i redigovanim mjestima, ali su sada u potpunosti objelodanjeni.

Dokumenti koji se odnose na ubistvo predsjednika SAD-a Johna F. Kennedyja prvi put su javno objavljeni Zakonom o JFK-u, donesenim 1992. godine, nakon utjecaja filma Olivera Stonea JFK, koji je objavljen 1991. godine. Američki predsjednik Donald Trump održao obećanje objavljivanjem više od više od 80.000 dokumenata o ovom ubistvu.

Trump je tokom svog prvog mandata počeo da objavljuje dokumente vezane za atentate, ali uz neke izuzetke, koji bi mogli da “nanesu štetu” vojsci, policiji i spoljnim odnosima, navodi se.

Za razumijevanje novoobjavljenih, važna je sljedeća izjava koju je 19. marta dao Jefferson Morley, potpredsjednik Fondacije Mary Ferrell – za koju se kaže da ima najviše Kennedyjevih dokumenata: „Prvo objavljivanje JFK fajlova 2025. je ohrabrujući početak. Sada imamo kompletne verzije otprilike trećine redigovanih dokumenata National Archive, 31240 (približno redigovanih dokumenata JFK-a). Uklonjena je pretjerana povjerljivost trivijalnih informacija i čini se da nema redigovanja, iako nismo pregledali svaki dokument od deset JFK-ovih dosijea koji se nalaze u javnoj evidenciji. Objavljivanje ne uključuje dvije trećine obećanih dosijea, više od 500 podataka porezne uprave ili 2.400 nedavno otkrivenih dosijea FBI-a. Ipak, ovo je najpozitivnija vijest o uklanjanju povjerljivosti s JFK fajlova od 1990-ih.”

Dakle, još uvijek ima mnogo dokumenata koji nisu objavljeni. Razlog može biti ono što je Trump istakao 2017. godine, posebnu zabrinutost za Izrael u kontekstu vanjskih odnosa. Mnogi od dokumenata koji su objavljeni ranije su bili dostupni sa nekim imenima pojedinaca i redigovanim mjestima, ali su sada u potpunosti objelodanjeni. Dakle, oni teško da mijenjaju naše shvatanje. Tramp je takođe rekao: “Mislim da u Kennedyjevim dosijeima nema ničeg potresnog”, a nekoliko dana kasnije tvrdio je da su ti dokumenti “nespektakularni”. Propagandisti poput Geralda Postnera, koji tvrde da nije bilo zavjere i da je počinitelj, veteran američkih marinaca Lee Harvey Oswald, sam organizovao atentat, također su branili slične ideje.

Influenseri sa stotinama hiljada pratilaca povećali su interesovanje ljudi za fajlove. Na taj način, neke vrlo upečatljive informacije koje su ranije otkrivene prvi put su dospjele do šireg kruga ljudi.

Gdje se tu uklapa CIA?

Slučaj Garrett Underhill (obavještajni agent tokom Drugog svjetskog rata) je dobar primjer. Užurbano je napustio Washington dan nakon atentata i uznemireno je rekao nekim prijateljima da je mala klika unutar CIA-e odgovorna za atentat i da se boji za svoj život. Manje od šest mjeseci kasnije, i on je pronađen mrtav. Ovo i sumnja u atentat se ogleda u dokumentima. Mnogi ljudi tek uče o tome.

Zapravo, možemo sa sigurnošću reći da je tvrdnja da su dokumenti “nespektakularni” lažna. Republikanska kongresmenka sa Floride Anna Paulina Luna, koju je Trump imenovao da vodi radnu grupu odgovornu za objavljivanje dokumenata, izjavila je na svojoj prvoj konferenciji za novinare 12. februara da vjeruje da su bila dvojica ubica. Nakon što su dokumenti objavljeni, ona i različiti istraživači ponovili su ovaj stav. Međutim, nijedan dokument koji to direktno dokazuje nije objavljen. Ipak, pokazatelji o kojima se dugo priča i dokumenti koji još više sumnjaju u CIA-u su ojačali ovu teoriju.

Prema riječima novinara Jeffersona Morleya, važne informacije smo saznali iz izjave jedne od najistaknutijih ličnosti u povijesti CIA-e, Jamesa Jesusa Angletona. Otkrivena je Angletonova izjava izabranom odboru Predstavničkog doma za atentate da nije poznavao Oswalda prije nego je Kennedy ubijen. Tako je otkriven pokušaj kontraobavještajnog službenika CIA-e da opstruira Kennedyjevu istragu.

Morley je za MSNBC rekao: “Angleton je imao dosije od 180 stranica o Oswaldu na svom stolu sedmicu prije nego što je Kennedy otišao u Dallas. Ono što ova priča pokreće je sljedeće pitanje: da li je CIA bila nevjerovatno, strašno nekompetentna kada je u pitanju Lee Harvey Oswald, ili je Angleton vodio operaciju koja je uključivala Oswalda?”

Izraelski faktor

Iz prošlih i novoobjavljenih dokumenata pouzdano se zna da je Angleton radio za Izrael i inicirao obavještajne odnose između Izraela i SAD-a. U novoobjavljenim memorandumu od 10. juna 1953. također se navodi da je Angletonov glavni obavještajni izvor Izrael. Jedna od publikacija je izvještaj od 112 stranica o Angletonovom svjedočenju Senatskom odabranom komitetu za proučavanje brige o vladinim operacijama inostranih obavještajnih aktivnosti 1975. Čak i ovdje, čini se da ispitivač sumnja da je radio u korist Izraela, a ne u interesu SAD-a. Memorandum iz 1954. pokazuje da Angleton objašnjava da je “on uključen u nekoliko osjetljivih projekata, kao što je izraelska obavještajna služba”. Drugi dopis iz 1975. otkriva kako je FBI izvještavao o izraelskoj ambasadi u Washingtonu između 1969. i 1972. U njemu se kaže da se Angleton sastao s predstavnicima izraelske obavještajne službe i razmijenio “izuzetno osjetljive informacije”.

Treba napomenuti i da je CIA željela da se sve što se tiče Izraela u dosijeima rediguje i da se ne objavi. Uprkos tome, njihova objava je bila posebno zapažena tema o kojoj se mnogo raspravljalo na internetu. Trump je također rekao da je Mike Pompeo, bivši direktor CIA-e i njegov prvi državni sekretar, želio da dokumenti ne budu objavljeni. Sada se čini, kako Morley kaže, “Angleton možda nije bio idejni tvorac atentata, ali on je bio glavni um iza Oswalda.” A ovaj Angleton je neko ko radi za Izrael, a ne za SAD.

Stoga je ojačalo mišljenje da Izrael stoji iza atentata na Kennedyja. To možete vidjeti čak I u komentarima ispod Luninih tvitova. Tramp vjerovatno nije mogao da predvidi ovo razmišljanje i iz tog razloga je, suprotno svojim prethodnim izjavama, počeo da govori da su dokumenti “nespektakularni”.

Unutrašnji neprijatelj

Glavni razlog za objavljivanje dokumenata bio je jačanje percepcije da postoji „unutrašnji neprijatelj“ i duboka država. Uvjerenje da je klika unutar CIA-e saučesnik (u šta su Trumpove pristalice sumnjičave) također je nešto što bi moglo ojačati percepciju da je Trump u pravu u svojim izjavama i da se bori protiv unutrašnjeg neprijatelja koji se već decenijama ukorjenjuje. Međutim, širenje pitanja na Izrael preko članova ove klike i drugih informacija nije nešto što Trump želi.

Htio on to ili ne, otkrivanje većeg dijela istine više nije nešto što on može spriječiti. Poznata je činjenica da je Kennedy imao ozbiljne nesuglasice s Izraelom po pitanju nuklearnog pitanja i da je Izrael smatrao da je nuklearna nabavka vitalna. Nedavno objavljeni „Sastanak Savjetodavnog odbora za vanjske obavještajne službe predsjednika od 8. do 9. marta 1963.“ također pruža informacije u ovom kontekstu. Ovdje se vidi da je direktor CIA-e McCone zabrinut zbog nuklearnog razvoja u Izraelu i kaže da će, ako ne poslušaju, biti neophodne ekonomske odmazde. Razumije se da je Kennedyjeva administracija namjeravala spriječiti Izrael da dobije nuklearnu energiju. Dakle, činjenica je da je Izrael imao koristi od njegovog ubistva.

Ovdje leži važnost pravilnog razumijevanja pitanja atentata. Postoji duboka struktura u SAD-u koja istinski iskorištava američki narod i njegovu moć na neprijateljski način, a ova struktura stavlja Izrael na prvo mjesto, a ne Ameriku. Čak i ako predsjednik krene suprotnim putem, kraj puta je poznat. Iako se slučaj Kennedy ne može dokazati 100%, postoje mnogi pokazatelji da je atentat povezan s Izraelom.

Šta je sa FBI?

Mnogi ljudi koji govore širom zemlje fokusirali su se na CIA-u, kao i uvijek. Međutim, u izdanju od 3. marta, poznati časopis National Enquirer tvrdi da je tadašnji direktor FBI-a Edgar Hoover izvršio atentat na Kennedyja.

Magazin navodi da su izvori koji su pregledali, pomenutih 2.400 dokumenata FBI-a rekli da je Hoover organizovao atentat i da je u njega umiješana grupa ljudi iz duboke države. Prema tome, bili su umiješani potpredsjednik (kasnije predsjednik) Lyndon Johnson, bivši direktor CIA-e Alan Dulles, predsjedavajući Združenog generalštaba Lyman Lemnitzer i mafija.

Postoje upečatljive informacije o Hooverovoj bliskosti sa cionistima, koje se mogu pročitati u Renegade Tribuneu.

U nedavno objavljenim dokumentima postoji i upečatljiv podatak. Ruski izvor po imenu Sergyj Czornonoh dao je obavještajne podatke američkom vicekonzulu Blackshireu u Bugarskoj 15. augusta 1963. da je Oswald atentator i da će ubiti Kennedyja. On se 19. augusta sastao s Kippinganom, direktorom State department specijalnih savjetnika. Ponovio je ovu informaciju. Rekao je i da je čuo da će Martin Luther King biti ubijen. Izvor opisuje ono što je Kippingan uradio na sljedeći način: “Direktor je pozvao agente FBI-a nakon što je FBI upotrijebio plin za anesteziju da me uspava kako bi me opio da dobijem amneziju.”

Ima još puno toga za naučiti. Može se reći da svi putevi vode u Izrael. Vjerovatno je to razlog zašto komentatori poput Bena Shapira pokušavaju prikazati ne samo ove dokumente već i cjelokupnu pozadinu Kennedyjevog ubistva kao nevažnog pitanja iz daleke prošlosti.

Izvor: Daily Sabah