Od 28. aprila do drugog maja 1945., prije tačno 80 godina, niz događaja koji je započeo smrću Mussolinija, a završio Hitlerovim samoubistvom, ubrzao je kraj Drugog svjetskog rata u Evropi

“Neće li sovjetske vojske, ako zauzmu cijelu Austriju i uđu u Beč, a zatim i Berlin, biti uvjerene — premda to može biti pretjerano — da su one odlučujuće pridonijele našoj zajedničkoj pobjedi? I neće li to uvjerenje dovesti do ozbiljnih i značajnih poteškoća u budućnosti?”

To je zapisao Winston Churchill u pismu Franklinu D. Rooseveltu početkom aprila 1945. godine. Američki predsjednik, teško bolestan, oglušio se na upozorenja, strahujući da ne uzruja Staljina. Možda i zato što je jednom izjavio: “Churchill ima 100 ideja dnevno: četiri su dobre, a ostalih 96 vrlo opasne.” No ovaj put Churchill je bio u pravu. Evropa će to spoznati godinama kasnije, kada pola kontinenta padne iza Željezne zavjese, što je naziv koji je takođe skovao Churchill.

Krajem aprila 1945. godine, Adolf Hitler čekao je posljednji ruski napad u razrušenom Berlinu, okružen svojim najfanatičnijim pristašama. U Italiji, blizu jezera Como, bjegunci Benito Mussolini i Clara Petacci uskoro će pasti u ruke partizana.

“Kroz historiju, malo je epizoda koje su mogle potresti svijet intenzivnije nego onih pet dana krajem aprila 1945. godine, koji su započeli Mussolinijevom smrću i završili vijestima o Hitlerovom samoubistvu u bunkeru u Berlinu. Iako se njihov pad dugo očekivao, način na koji su otišli bio je strašan: Mussolini i njegova ljubavnica visjeli su naglavačke pred gomilom koja ih je ponižavala; Hitlerovo tijelo bilo je pretvoreno u hrpu pepela dok je Magda Goebbels otrovala svoju djecu, a osoblje kancelarije, izgubivši razum, sudjelovalo u orgijama prije vlastite smrti. Ni najekstravagantniji romanopisac to ne bi mogao izmisliti.”

Tako počinje uzbudljiva hronika “Pet dana koji su potresli svijet” autora Nicholasa Besta koja će poslužiti kao osnova za rekonstrukciju tih događaja, uz pomoć i drugih važnih izvora.

Subota, 28. april

Benito Mussolini i Clara Petacci čekaju u kući seljaka u Anzanu, pod stražom dvojice milicajaca, nakon što su prethodnog dana otkriveni kako bježe prerušeni među njemačkim vojnicima. Ona je cijelu noć plakala; on je mirno spavao. Mussolini je prihvatio svoju sudbinu. U sumrak, pod komandom “pukovnika Valerija” (komunističkog borca Waltera Audisija), odvedeni su u crnom Fiatu.

Nedaleko odatle, kod zavoja, automobil se zaustavlja. Nakon brzog čitanja presude, Audisio ih pokuša pogubiti, ali mu se puška i pištolj zaglavljuju; drugi milicajac mu daje oružje. Mussolini otvara jaknu i kaže: “Pucajte mi u prsa.” Ubrzo potom njihova tijela i tijela još nekolicine drugih ukrcavaju se na kamion i prevoze u Milano, gdje će ih sljedeći dan objesiti naglavačke na Piazzale Loreto.

U međuvremenu, Hitler u bunkeru još uvijek vjeruje da se rat može preokrenuti, iako sovjetske trupe već gledaju Reichstag kroz dvoglede, a bombardovanja i masovna silovanja u Berlinu ne prestaju. Visoki nacistički zvaničnici, poput Himmlera, pokušavaju pobjeći ili pregovarati s Saveznicima, što dodatno razbjesnjuje Führera.

Nedjelja, 29. april

U zoru, Hitler i Eva Braun vjenčavaju se u sobi za sastanke bunkera, nakon potvrde da su “čisti Arijevci” bez genetskih bolesti. Martin Bormann i Joseph Goebbels svjedoče. Goebbels se sprema za samoubistvo i ubistvo svoje djece. Hitler diktira svoju oporuku, imenujući admirala Dönitza kao nasljednika. Ulice Berlina su u haosu, mladi Hitlerovi omladinci brutalno ubijaju sve za koje sumnjaju da razmišljaju o predaji.

U isto vrijeme, britanske i američke snage oslobađaju koncentracione logore poput Belsena i Dachaua, gdje zatiču neizrecive užase. Amerikanci u Dachauu iz osvete strijeljaju brojne čuvare SS-a.

Ponedjeljak, 30. april

Kad Churchill sazna za Mussolinijevu smrt, uzvikuje: “Ah, prokleta zvijer je mrtva.” Italija se predaje, a Truman, novi američki predsjednik, upoznat je s postojanjem atomske bombe. U bunkeru, u sumrak, Hitler i Eva Braun povlače se u svoje privatne odaje. Oko 15:30 čuju se pucnji. Hitler si je pucao u sljepoočnicu, a Eva se otrovala cijanidom. Njihova tijela iznesena su van, polivena benzinom i spaljena. Sovjetske trupe uskoro zauzimaju Reichstag i postavljaju crvenu zastavu.

Utorak, 1. maj

Na Prvi maj, Sovjeti slave u Moskvi, a Staljin, već svjestan Hitlerove smrti, još to ne objavljuje. Budućnost izgleda svijetla za njega, dok se u Hamburgu admiral Dönitz javlja naciji, pozivajući na nastavak borbe — iako su tajni pregovori o kapitulaciji već u toku.

Srijeda, 2. maj

BBC u 22:30 prekida program: “Ovdje London. Imamo najnoviju vijest. Njemački radio upravo je objavio da je Hitler mrtav.” Berlinski garnizon se predaje Crvenoj armiji. Italija kapitulira. Njemačka će to učiniti slijedeći dan. Rat u Evropi je završen, no borbe na Pacifiku još će potrajati nekoliko mjeseci.