U prepunoj dvorani hotela Sheraton, pod zastavama zajedništva Bajramskog sijela, Nihad Alibegović zapjevao je prvo ono što publika od njega najviše voli – svoje klasične hitove. A onda je nastavio tonom sevdalinke i prelomio večer te salu pretvorio u jedno veliko, kolektivno srce. Bajramsko sijelo u organizaciji Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj “Bošnjaci zajedno”, okupilo je gotovo hiljadu ljudi – i nitko nije ostao ravnodušan.
„Pjesma je čudo,“ kaže Nihad Alibegović, umoran ali zadovoljan nakon nastupa. „Samo je treba nositi kako treba. I kad je nosiš iskreno, ona otvara sve – i srce, i emociju, i sjećanje.“
Alibegović nije samo pjevač koji traje – on je svjedok epoha. Prošao je kroz razne faze narodne glazbe, nove muzičke trendove i tehnološke transformacije, ali i ratne godine, poratne emigracije, nastupe u dijaspori…
„Nisam ostao u osamdesetima, ali nisam ni prodao svoju dušu za trend. Imaš pravo da pratiš vrijeme, ali ne da izgubiš sebe. Ljudi to znaju prepoznati.“
Ovaj Bajram, kako kaže, za njega ima posebno značenje jer je drugi put da nastupa u Hrvatskoj pred svojom zajednicom, na poziv Nacionalne koordinacije.
„To je čast. Ovo su ozbiljni ljudi okupljeni oko našeg saborskog zastupnika Armina Hodžića. Ljudi koji znaju šta znači biti manjina i čuvati svoje, ali i poštovati državu u kojoj žive.“
Jedna od ključnih poruka koje ističe jeste ponosni identitet: „Bošnjak si – i to treba uvijek s ponosom reći. Ako ti ne poštuješ sebe, ne možeš očekivati da te drugi poštuju. A kad vidi da znaš ko si, i Hrvatska te počinje gledati drugim očima.“
Nihad priznaje da mu je publika dijaspore uvijek bila inspiracija – ne samo zbog nostalgije, već zbog toga što pokazuje da identitet može opstati i daleko od domovine. „Sreo sam djecu rođenu u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj – pričaju perfektno strani jezik, ali znaju naše pjesme, znaju sevdalinku. To je do roditelja. Kad djeca uče ko su, ima nade.“
Govoreći o nastupu pred svojim narodom, objašnjava da je to više od koncerta – to je povratak, to je ispunjenje. “Zajednica koja se ovako okuplja, koja ulaže u kulturne centre, u institucije, koja poziva na Bajramsko sijelo hiljadu ljudi – to je zajednica koja zna kuda ide“, naglašava.
VIŠE NA TEMU: Bajramsko sijelo za pamćenje: Bošnjaci koji znaju kako se voli i ostaje zajedno
Za Nihada Alibegovića publika s Balkana nije samo skup nacija, već jedna velika emocija. „Kad kažem naš čovjek, u proširenom smislu ne mislim na pasoš, nego na dušu. Naše pjesme, naše tuge, naše radosti – to je zajedničko svima s ovih prostora“, kaže.
„Nikad nisam gledao ko je koje vjere ili nacije. Ja pjevam ljudima, a ljudi osjećaju. Emocija ne zna za granice.“ I publika to prepoznaje – voli i uzvraća. „Volim te ljude, samo ih volim. Ne tražim ništa više. Samo da pjevam i da mi uzvrate osmijehom, pjesmom, aplauzom.“
Upravo zato, dodaje, gdje god nastupa, posebno u dijaspori, publika reagira s istim žarom, bez obzira iz koje zemlje Balkana dolaze. „Pjesma nas spaja. I kad je otpjevaš pošteno – ona poništi sve podjele.“
Za kraj razgovora, Alibegović se nasmije i kaže ono što svi prisutni već osjećaju: „Dokle god ima pjesme, ima i duše. A gdje ima duše, ima i budućnosti.“
Fotografije: Časopis Bosna
