Hamdija Pozderac ostat će nesumnjivo značajna politička ličnost naše novije historije, ne samo zbog svojih postignuća, već i po načinu kako su ga neprijatelji Bosne i Hercegovine i Bošnjaka uklonili iz političkog života i sa životne scene.

Umro je na današnji dan, sedmog aprila 1988. godine, pod okolnostima koje i dalje otvaraju brojna pitanja. Njegov život i karijera obilježeni su borbom za ravnopravnost i očuvanje identiteta Bošnjaka u vrijeme kada su nacionalističke politike prijetile opstanku Bosne i Hercegovine kao suverene države.

Hamdija Pozderac rođen je 15. januara 1924. godine u Cazinu, u porodici koja će kasnije postati jedna od najutjecajnijih u Bosni i Hercegovini. Još kao srednjoškolac uključio se u rad ilegalnog Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), a 1941. godine pridružio se narodnooslobodilačkom ratu.

Po završetku Drugog svjetskog rata, Pozderac je nastavio svoj uspon kroz partijske i državne strukture. Obrazovanje na Visokoj partijskoj školi u Moskvi i Filozofskom fakultetu u Beogradu (1959.) dodatno su učvrstili njegov intelektualni i politički kapacitet.

Od 1956. godine bio je član Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine, a kasnije je obavljao niz visokih dužnosti, uključujući one predsjednika Narodne skupštine BiH (1971.–1974.) i člana Predsjedništva SFRJ (1986.–1987.). Na vrhuncu karijere, Pozderac je bio jedan od najmoćnijih političara iz Bosne i Hercegovine u Jugoslaviji, često nazivan “ocem bošnjačke nacije” zbog svoje uloge u afirmaciji Muslimana kao ravnopravnog naroda prema Ustavu iz 1974. godine.

Pozderac je kao predsjednik Ustavne komisije Skupštine Jugoslavije bio nepokolebljiv u obrani Ustava iz 1974. godine, koji je garantirao autonomiju pokrajina Vojvodine i Kosova te ravnopravnost svih naroda u federaciji. Njegovo insistiranje na očuvanju tih principa izazvalo je bijes nacionalističkih krugova, posebno onih predvođenih Slobodanom Miloševićem, koji su težili centralizaciji vlasti i ukidanju autonomije.

Pozderac se suprotstavio tim politikama, svjestan da bi njihovo provođenje moglo ugroziti opstanak Bosne i Hercegovine kao ravnopravnog člana federacije. Mnogi historičari danas smatraju da je njegova borba za Ustav ključna za kasniju sposobnost Bosne i Hercegovine da se odupre agresiji i očuva suverenitet.

Ljeto 1987. godine obilježilo je početak montirane afere Agrokomerc, koja je poslužila kao alat za uklanjanje Pozderca s političke scene. Ova afera, vezana uz navodne finansijske malverzacije u velikom preduzeću iz Velike Kladuše bila je pažljivo osmišljena kako bi se diskreditirao Pozderac i oslabila bošnjačka politička elita.

Iako nije bilo dokaza o njegovoj direktnoj umiješanosti, pritisak tajne policije i komunističkog vrha, predvođenog Milanom Uzelcem, prisilio ga je da 12. septembra 1987. podnese ostavku. Ovaj događaj označio je početak šire kampanje detronizacije probosanskih kadrova i razbijanja Cazinske krajine, najkompaktnijeg bošnjačkog područja.

Rasim Muratović, nekadašnji direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, tvrdio je u jednom od svojih radova da je afera Agrokomerc bila uvod u agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Prema njegovim riječima, Pozderac je postao “prva žrtva agresivne politike velikosrpskog nacionalizma”, a njegova sudbina bila je pokazatelj onoga što će uslijediti – genocid nad Bošnjacima i rat koji je razorio zemlju.

Pozderac je bio trn u oku velikosrpskim krugovima, posebno Vojislavu Šešelju, koji ga je žestoko kritikovap. Nakon ostavke, Pozderac se povukao iz političkog života, ali pritisci nisu prestali. Preminuo je sedmog aprila 1988. u Sarajevu, a njegova smrt i danas se smatra nerazjašnjenom. Mnogi vjeruju da je bila posljedica sistematskog psihičkog i političkog progona, a historičar, profesor Admir Mulaosmanović čak tvrdi da je “indirektno ubijen” zbog svog rada i dostojanstva.

Hamdija Pozderac ušao je u historiju kao simbol otpora velikosrpskom nacionalizmu i borbe za ravnopravnost. Njegovo uklanjanje s političke scene označilo je početak kraja Jugoslavije kakvu je zamišljao – zajednice ravnopravnih naroda. Umjesto toga, uslijedila je agresija na Bosnu i Hercegovinu, čiji su korijeni vidljivi u događajima poput afere Agrokomerc. Pozderac je, prema Muratoviću, bio “častan branitelj svoje zemlje”, čovjek čija je žrtva omogućila da se kasnije prepoznaju pravi ciljevi nacionalističkih politika.

Porodica Pozderac, uključujući njegovu braću Hakiju i Sakiba, takođe je osjetila posljedice tog progona. Sakib, komandant Teritorijalne odbrane, uklonjen je s položaja nakon Hamdijine ostavke, čime je oslabljena odbrambena sposobnost Bosne i Hercegovine uoči rata. Stotine ljudi povezanih s aferom pretrpjelo je šikaniranja, progone i psihičke traume, što je dodatno destabiliziralo društvo.

Hamdija Pozderac bio je politički titan čija je vizija Bosne i Hercegovine kao ravnopravne i suverene države bila neprihvatljiva za one koji su sanjali o dominaciji. Njegov pad i smrt nisu bili samo poridična tragedija, već i uvod u mračna vremena koja su uslijedila. Kao jedna od prvih žrtava velikosrpske agresije, Pozderac zauzima posebno mjesto u historiji Bosne i Hercegovine.