Mađarska vlada objavila je danas da se povlači iz Međunarodnog krivičnog suda (ICC) u Haagu, prema riječima Gergelya Gulyása, šefa kabineta mađarskog premijera Viktora Orbána. Odluka je objavljena tokom državne posjete izraelskog premijera Benjamina Netanyahua Mađarskoj – njegovog prvog putovanja u Evropu otkako je ICC prošlog novembra izdao međunarodni nalog za njegovo hapšenje zbog navodnih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti u Gazi. Mađarska je tada izjavila da neće provesti taj nalog, a sada ide korak dalje napuštanjem suda.
Orbán je povlačenje Mađarske iz ICC-a opravdao tvrdnjom da je sud postao politički, što pokazuju njegove odluke poput izdavanja naloga za hapšenje Netanyahua. “Ako su sudovi vođeni političkim razlozima, onda demokratije u njima ne mogu sudjelovati,” rekao je Orbán.
Netanyahu je uzvratio pohvalama, nazvavši mađarsku odluku “hrabrom, principijelnom i važnom za sve demokratije” a ICC “korumpiranom organizacijom”. Ovo savezništvo između dva lidera dodatno je istaknuto tokom Netanyahuove četverodnevne posjete Budimpešti, gdje je dočekan s najvišim počastima unatoč međunarodnom nalogu za hapšenje.
Mađarska, članica Evropske unije, time postaje prva zemlja EU-a koja napušta ICC, što je potez bez presedana. Orbán je Netanyahua pozvao još u novembru, nakon izdavanja naloga, nazvavši taj čin “drskim, ciničnim i potpuno neprihvatljivim”. Iako su članice ICC-a dužne uhapsiti osobe za kojima je izdan nalog ako stupe na njihovu teritoriju, sud nema vlastitu policiju i oslanja se na saradnju država. Mađarska je očito odlučila ignorirati tu obavezu, a sada i formalno napušta sud.
Mađarska je potpisnica Rimskog statuta, kojim je 1999. osnovan ICC, a ratificirala ga je 2001. Međutim, povlačenje iz međunarodnog ugovora nije trenutno. Prema članu 127. Rimskog statuta, država mora obavijestiti generalnog sekretara UN-a Antónia Guterresa o svojoj namjeri, nakon čega slijedi jednogodišnji rok tokom kojeg ostaje obavezna sarađivati s ICC-om. To znači da Mađarska do aprila 2026. i dalje ima pravnu obavezu poštivati naloge suda, uključujući potencijalno hapšenje Netanyahua ako ponovo posjeti zemlju.
Tamás Hoffmann, mađarski stručnjak za pravo i međunarodne odnose s budimpeštanskog Univerziteta Corvinus, ističe da Netanyahu “nema imunitet pred mađarskim vlastima” jer je osumnjičen za međunarodne zločine, a Mađarska prihvaća norme međunarodnog prava. Unatoč tome, Orbánova vlada očito ne namjerava poštovati te obaveze, što postavlja pitanje pravne odgovornosti. ICC nema mehanizme za direrktno provođenje svojih odluka, ali ovakvo kršenje može dovesti do diplomatskih i političkih posljedica.
Evropska unija izrazila je “duboko žaljenje” zbog mađarskog poteza, ali nema ovlasti spriječiti ga jer članstvo u ICC-u nije uslov za članstvo u EU-u. Ipak, ovaj korak dodatno produbljuje jaz između Budimpešte i Bruxellesa, gdje Orbán već godinama vodi sukob s evropskim institucijama zbog svojih autoritarnih politika. EU i dalje podržava ICC i njegovu “nezavisnost i nepristranost”, ali njena nemoć u ovom slučaju pokazuje granice utjecaja unije na unutarnje odluke članica.
Organizacije za ljudska prava, poput Amnesty Internationala i Human Rights Watcha, oštro su kritikovale Mađarsku, pozivajući je da uhapsi Netanyahua. “On je osumnjičeni ratni zločinac optužen za korištenje gladi kao oružja rata, namjerno gađanje civila i zločine protiv čovječnosti,” rekla je Erika Guevara-Rosas iz Amnestyja. Nepoštivanje naloga, kažu, potkopava međunarodnu pravdu i ohrabruje daljnje zločine.
Tokom zajedničkog nastupa, Netanyahu je pohvalio Orbána jer “razumije” ono što “neki u Evropi” ne mogu shvatiti: da su “judeo-kršćanska i zapadna civilizacija pod napadom zajedničkog neprijatelja – radikalnog islama”. Orbán je dodao da uspon antisemitizma u Evropi povezuje s “ilegalnom migracijom”, koju “elite u Bruxellesu” ne žele rješavati. Ova retorika otkriva ideološku osnovu njihovog savezništva, ali i specifičan svjetonazor koji oblikuje njihove politike.
Za Netanyahua “radikalni islam” znači militantne organizacije poput Hamasa, Hezbollaha ili takozvane Islamske države, koje Izrael smatra egzistencijalnom prijetnjom. U kontekstu rata u Gazi, ova fraza služi za opravdanje vojnih operacija, uključujući one za koje ICC tvrdi da uključuju zločine protiv civila. Netanyahu često koristi širok pojam “radikalnog islama” kako bi demonizirao palestinski otpor, čime dehumanizira stanovništvo Gaze i prikazuje sukob kao civilizacijski, a ne politički ili teritorijalni.
Orbánov pogled na “radikalni islam” usko je povezan s njegovom antimigracijskom politikom. Od migrantske krize 2015. godine, on muslimanske migrante prikazuje kao prijetnju mađarskom identitetu i sigurnosti, često ih povezujući s terorizmom i antisemitizmom. Tvrdi da je mađarska jevrejska zajednica “najsigurnija u Evropi” jer se u Mađarskoj “ne vihore zastave Hamasa”.
Ova retorika ne samo da simplificira složene društvene probleme, već i služi za jačanje njegove ultrakonzervativne baze, koja dijeli strah od “islamizacije” Evrope.
Netanyahuova posjeta Mađarskoj nije samo simbolična. Raspravlja se i o mogućem premještanju mađarske ambasade iz Tel Aviva u Jerusalem, što bi bio veliki diplomatski uspjeh za Izrael. Takav potez, koji podržava samo nekolicina zemalja poput SAD-a, bio bi u suprotnosti s konsenzusom EU-a da status Jerusalema treba riješiti pregovorima između Izraela i Palestinaca. Ako Mađarska to učini, dodatno bi eskalirala napetosti s Bruxellesom.
Dok EU i organizacije za ljudska prava osuđuju ovaj potez, Orbán i Netanyahu nastavljaju graditi alternativni narativ o svijetu u kojem “radikalni islam” opravdava sve – od vojnih kampanja do napuštanja međunarodnih sudova. Pitanje je hoće li ovakav pristup dugoročno ojačati njihov položaj ili će, naprotiv, produbiti njihovu izolaciju.
