Posljednji izraelski napad na jug Gaze, tvrde brojni analitičari, rezultat je prije svega unutrašnjeg političkog pritiska kojem je premijer Benjamin Netanyahu izložen od strane ekstremnih članova vlastite koalicije. Ministri Itamar Ben Gvir i Bezalel Smotrič, glasni predstavnici krajnje desnice, već danima zahtijevaju da se „rat u Gazi obnovi punom snagom“, upozoravajući da će svako zadržavanje primirja „pokazati slabost“ i „izdaju Izraela“

Rafah, na krajnjem jugu Pojasa Gaze, ponovo je danas meta izraelskih zračnih udara. Izraelski mediji navode da su borbeni avioni djelovali nakon „napada militanata“ na snage stacionirane uz tzv. „Žutu liniju“, unutrašnju demarkaciju u Gazi na kojoj su raspoređene izraelske trupe. Nema službenih podataka o žrtvama, ali lokalni izvori javljaju o pogocima i u sjevernijem Džabaliji. U svakom slučaju, primirje koje je na snazi od početka oktobra sada prolazi kroz svoje najkritičnije sate.

Napetost dodatno pojačavaju optužbe i kontraoptužbe iz Washingtona i Hamasa. Američki State Department objavio je da posjeduje „vjerodostojne izvještaje“ o „skorom“ kršenju prekida vatre od strane Hamasa, navodnom planu za napad na palestinske civile u Gazi. Hamas je to odlučno odbacio kao „potpuno usklađeno s varljivom izraelskom propagandom“, tvrdeći da njegove akcije ciljaju kriminalne grupe koje remete javni poredak i da ne predstavljaju kršenje sporazuma.

Izraelska strana tvrdi da su njene snage bile izložene „višestrukim napadima“, od snajperske vatre do ispaljivanja RPG-a, izvan sporne linije razdvajanja. Hamas o incidentu nije dao detaljan komentar, ali je član političkog biroa Izzat al-Rišek saopćio da se pokret „drži sporazuma o prekidu vatre“ i da je „cionistička okupacija ta koja kontinuirano krši dogovor i fabrikira izgovore“. Paralelno, izraelski krajnje desni ministri Itamar Ben Gvir i Bezalel Smotrič pozvali su premijera Benjamina Netanyahua da obnovi „punu ratnu operaciju“ u Gazi.

Od stupanja primirja na snagu u prvim danima oktobra, palestinske vlasti u Gazi bilježe oko 50 navodnih kršenja sa izraelske strane, od artiljerijske i tenkovske vatre do napada dronova i quadcoptera, uz najmanje 38 poginulih i više od stotinu ranjenih civila. Izraelska vlada istovremeno poručuje da će prelaz Rafah ostati zatvoren „do daljnjeg“, tvrdeći da Hamas „ne čini dovoljno“ na povratu tijela preostalih talaca; Hamas odgovara da su mnoga tijela pod ruševinama i da su potrebni specijalizirani timovi i oprema.

Jezgro sporova posljednjih dana je i oko djelovanja naoružanih kriminalnih mreža koje su, prema brojnim novinarskim i humanitarnim izvorima, otimale humanitarnu pomoć i napadale civile, ponekad u koordinaciji s izraelskim snagama s ciljem slabljenja Hamasove kontrole. Posebno se ističe ime Jassera Abu Šababa, osuđivanog krijumčara narkotika koji je, prema više izvještaja, predvodio izraelski naoružanu grupu djelatnu na jugu Gaze. Mediji navode da je Hamasova unutrašnja sigurnost izvela akciju protiv njegovog skrovišta na istoku Rafaha; potom su uslijedili izraelski udari.

Ako se potvrdi da je nedjeljni udar na Rafah bio povezan sa ovim kriminalnim strukturama, to će dodatno kompromitirati već krhku arhitekturu primirja: jedna strana tvrdi da „neutralizira“ gangove i štiti civile, druga to interpretira kao napad na sigurnosni aparat koji je ostao u Gazi i kao grubo kršenje prekida vatre.

Posljednji izraelski napad na jug Gaze, tvrde brojni analitičari, rezultat je prije svega unutrašnjeg političkog pritiska kojem je premijer Benjamin Netanyahu izložen od strane ekstremnih članova vlastite koalicije. Ministri Itamar Ben Gvir i Bezalel Smotrič, glasni predstavnici krajnje desnice, već danima zahtijevaju da se „rat u Gazi obnovi punom snagom“, upozoravajući da će svako zadržavanje primirja „pokazati slabost“ i „izdaju Izraela“.

Netanyahu, koji već mjesecima balansira između međunarodnih pritisaka za očuvanje prekida vatre i zahtjeva svojih radikalnih saveznika, sada se suočava s političkom dilemom: popustiti koalicijskim partnerima i rizikovati raspad procesa posredovanja, ili održati zatišje i time izazvati revolt desnice. U tom kontekstu, zračni udar na Rafah mnogi tumače kao pokušaj da se umiri tvrda desnica, ali i da se Netanyahu prikaže kao vođa koji još uvijek „kontroliše ritam rata“. Takvi potezi, međutim, samo dodatno potkopavaju povjerenje u krhko primirje koje jedva drži na okupu međunarodni pritisak.

Kroz cijelu dvogodišnju fazu rata, ali i mjesecima prije primirja, u Gazi je bujao fenomen paralelnih naoružanih grupa: plemenski odbori, klanovske straže i kriminalne mreže koje presreću pomoć i kontrolišu četvrti. Dio analitičara smatra da je Izrael to poticao kako bi razbio monopol sile Hamasa; drugi upozoravaju da se takve mreže, jednom osnažene, teško vraćaju „ispod radara“ kada dođe vrijeme za političku tranziciju. Slučaj Abu Šababa, s dokumentovanim izvještajima o krađi pomoći i navodnoj saradnji s izraelskim strukturama, postao je paradigmatičan primjer kako „siva zona“ sigurnosti može progutati i najbolje namjere posrednika.

Ako se primirje treba održati, nužno je, pored nadzora borbenih kontakata, uspostaviti mehanizme za neutralizaciju kriminalnih mreža koji neće biti pretekst za političke obračune. Bez transparentnog, nadgledanog procesa razoružanja i reintegracije, „mir“ može postati tek pauza između obračuna.

Da bi primirje u Gazi preživjelo naredne dane, nužno je uspostaviti jasan i vjerodostojan mehanizam provjere incidenata. Trenutni sistem međusobnih optužbi i neprovjerenih brojki samo produbljuje nepovjerenje i otežava djelovanje posrednika. Istovremeno, humanitarni kanali moraju ostati otvoreni, posebno prelaz u Rafahu koji je ključan za dopremu pomoći i evakuacije ranjenih. Svako novo zatvaranje ili usporavanje protoka pomoći neizbježno vodi ka novim tenzijama.

Pitanje talaca i tijela poginulih također mora biti riješeno uz međunarodnu podršku i forenzičke timove, jer dokle god ostane otvoreno, politički pritisak na obje strane će rasti. A iznad svega, potrebna je suzdržanost lidera s obje strane: ekstremna retorika i pozivi na „puni rat“ sa izraelske desnice, kao i oštri tonovi unutar Gaze, dodatno potkopavaju svaki pokušaj stabilizacije.

Samo kombinacija transparentnosti, humanosti i političke discipline može spriječiti da „kritični sati“ postanu uvertira u novi rat.

Primirje u Gazi izdržalo je prvu sedmicu zahvaljujući kombinaciji međunarodnog pritiska i umora na terenu, ali ulazi u fazu kada ga jedna noćna eksplozija ili pogrešna procjena mogu srušiti. Zračni udari na Rafah, optužbe o „skorom“ kršenju od strane Hamasa i nevidljivi rat s kriminalnim mrežama, sve to čini krhku konstrukciju još nesigurnijom.

Ako je cilj deeskalacija, onda se mora istovremeno baviti vojnim incidentima, humanitarnim protokom, taocima i paravojnim vakuumom. U protivnom, „kritični sati“ mogli bi postati nova normalnost a primirje tek fusnota između dva poglavlja rata.