Periodične publikacije tokom Drugog svjetskog rata nužno su s hrvatskim predznakom i s čestim elementima fašističke ideologije Trećeg Rajha i Nezavisne Države Hrvatske. Kao bošnjački kulturni i književni list možemo prepoznati Osvit, koji izlazi od 1942. do 1945. godine.

Invazija Trojnog pakta na Kraljevinu Jugoslaviju započela je 6. aprila 1941. godine; 10. aprila u Zagrebu je proglašena Nezavisna Država Hrvatska, a 17. aprila je kralj Petar II Karađorđević potpisao kapitulaciju zemlje, nakon čega je uslijedilo komadanje jugoslavenske teritorije između Njemačke, Mađarske, Italije i Bugarske. Bosna i Hercegovina sve do kraja Drugog svjetskog rata ostala je u sastavu Nezavisne Države Hrvatske, čemu je nakratko pripadao i Sandžak, da bi ubrzo bio uključen u sastav Srbije Milana Nedića. Kao što je Nezavisna Država Hrvatska pod Antom Pavelićem bila dijelom fašističkog Trećega Rajha, tako je funkcionirala i Srbija pod Milanom Nedićem.

Kulturni i književni razvoj Bošnjaka u ovom razdoblju u znatnoj je mjeri bio uvjetovan njihovim statusom. Unutar ideologije Nezavisne Države Hrvatske Bošnjaci su tretirani kao “Hrvati islamske vjere”, što je zavelo dio intelektualne zajednice Bošnjaka da povjeruje u dobronamjernost tog sistema. S druge strane, dio intelektualne zajednice ostaje svjestan da srpsko ili hrvatsko nacionalno opredjeljenje Bošnjacima nikada nije donijelo ništa dobro, te podižu glas protiv progona i zločina nad Jevrejima i Srbima.

Posebno će se istaći Mehmed-efendija Handžić i Kasim-efendija Dobrača, koji će pokrenuti inicijativu za potpisivanjem “Sarajevske rezolucije”. Na identičan će se način pokrenuti i rezolucije u Banjoj Luci, Mostaru, Prijedoru, Bijeljini, Tuzli, Bosanskoj Dubici i Visokom. S druge strane, Bošnjaci sve vrijeme učestvuju u pokretu otpora i partizanskim borbama za oslobođenje južnoslavenskih teritorija, kao i unutar brojnih lokalnih “narodnih milicija” kojima žele zaštiti muslimanska sela od brojnih vojnih i paravojnih formacija, a koje su često bile u pljačkaškim pohodima.

Budući da se u ovom periodu kulturni i književni život aktiv no mogao odvijati samo u Sarajevu, uglavnom se objavljuju nova izdanja bošnjačke književnosti preporodnog doba, s povremenim pojavljivanjem tekuće književne produkcije. Od novih književnih djela koja će se pojaviti do kraja Drugog svjetskog rata valja spomenuti: Muradbegovićeve drame Rasemin sevdah (1942), kao preradu drame Unesite mrtvaca, potom historijsku dramu Husein-beg Gradaščević (1942) i Ljubav u planini (1944); roman Legenda o Ali-paši (1944) Envera Čolakovića, da bi svi preostali radovi bili iz pera Alije Nametka: Za obraz (1942), Omer za naćvama (1942), Mladić u prirodi (1943), Sirotan Alija i Pojka (1943), Dan i sunce (1944) i Abdullah-paša u kasabi (1945).

Među pobrojanim djelima nema važnijeg iskoraka, kako u proznom tako ni u dramskom književnom izrazu, ali će se kao osnovnoškolska lektira u savremenom trenutku izuzetnim pokazati upravo Legenda o Ali-paši, Omer za naćvama i Abdullah-paša u kasabi, što ovim djelima daje iznimnu važnost unutar pedagoškog karaktera predmeta Bosanski jezik i književnost u osnovnoj školi. S tim u vezi, estetski skroman književni tekst u ovom je slučaju polučio rezultate unutar obrazovnog sistema, jer je načinom pripovijedanja i temom privukao pažnju kako različitih kreatora nastavnih programa tako i samih nastavnika i učenika.

U ovom će se periodu pojaviti i prva antologija nekog žanra bošnjačke književnosti. Abdurahman Nametak 1943. godine u Sarajevu objavljuje antologijski izbor pod naslovom Izbor hrvatske muslimanske pripoviedke. U antologiji će biti zastupljeni Edhem Mulabdić, Osman-Nuri Hadžić, Ivan A. Milićević, Hamid Šahinović, Fehim Spaho, Hasan Nametak, Abdullah Bušatlić, Muhamed Emin Dizdar, Riza-beg Kapetanović Ljubušak, Nafija Sarajlić, Hajdar Fazlagić i Hamdija Mulić. Antologija će zbog okolnosti u kojima se pojavila te zbog samog izdavača i priređivača biti sasvim prešućena u radovima nastajalim u periodu komunističke Jugoslavije.

Periodične publikacije tokom Drugog svjetskog rata nužno su s hrvatskim predznakom i s čestim elementima fašističke ideologije Trećeg Rajha i Nezavisne Države Hrvatske. Kao bošnjački kulturni i književni list možemo prepoznati Osvit, koji izlazi od 1942. do 1945. godine. Na njegovim stranicama pojavljivat će se skromna tekuća književna produkcija, uz obilje propagandnih tekstova. Važna publikacija svakako je i Sarajevska hrvatska pozornica kao glasilo Hrvatskog državnog kazališta u Sarajevu, koje će donositi brojne eseje iz oblasti drame, kao i prikaze postavljanih predstava, te time postaje važnim izvorom u izučavanju kulturnog života Sarajeva tokom samog rata. Urednik ovoga glasila najprije je Hamid Dizdar, a potom Ahmed Muradbegović.

U ovom će razdoblju nastati jedna od emotivno najsnažnijih poema bošnjačke, a moguće i ukupne južnoslavenske književnosti. Poema Stojanka majka Knežopoljka Skendera Kulenovića nastat će u toku samog rata, negdje oko 1942. godine. Odmah će biti uključena u kulturni život partizanskih odreda, a nakon oslobođenja dugo će važiti za najštampanije književno djelo na južnoslavenskom prostoru.

U prve tri četvrtine poema donosi snažne poetske slike majčinske boli zbog gubitka svoja tri sina, ali će u posljednjoj četvrtini prenaglašen politički i ideološki angažman u potpunosti degradirati njezinu estetsku vrijednost, što će u konačnici i učiniti da pjesma s prestankom komunističke vlasti bude sasvim zaboravljena. Međuratno doba u bošnjačkoj književnosti, iz brojnih društveno-političkih razloga, nije nastavilo onaj snažni zamah iz prve decenije 20. stoljeća, već je nanovo oblikovalo svoja poetička usmjerenja.

Od žanrova najozbiljnije se uspjela razviti pripovijetka, zahvaljujući Kikićevim i Dizdarevićevim radovima; potom drama, koju će za domaće prilike Muradbegović razviti do evropskih standarda tog vremena, dok će roman ostati na Huminom Grozdaninom kikotu, a poezija će ostvariti najskromnije domete.

(Sead Šemsović, Historija bošnjačke književnosti, Bošnjaci zajedno! – Nacionalna koordinacija Bošnjaka u Hrvatskoj, Zagreb, 2025.)