Stoljeće je slika ostala skrivena od očiju javnosti, a sada je senzacija sajma. Djelo je izloženo u galeriji W&K -Wienerroither i Kohlbache, koja ga prodaje za petnaest miliona eura.

Slika Gustava Klimta koja je posljednji put viđena u javnosti 1928. godine u zgradi bečke secesije ponovo se pojavila na Tefafu, Međunarodnom sajmu umjetnosti i antikviteta koji trenutno okuplja kolekcionare, direktore muzeja, historičare i galeriste u gradu Maastrichtu. Ovo je portret ganskog princa Williama Nii Nortey Dowuone. Lokacija slike bila je nepoznata od nacističke okupacije Austrije 1938. godine, kada su njeni vlasnici, jevrejskog porijekla, napustili Beč i sklonili se u Monako.

Stoljeće je slika ostala skrivena od očiju javnosti, a sada je senzacija sajma. Djelo je izloženo u galeriji W&K -Wienerroither i Kohlbache, koja ga prodaje za petnaest miliona eura. Portret je bio vlasništvo bračnog para Ernestine i Felix Klein, koji su ga čuvali do 1938. godine, kada su, uzbunjeni širenjem nacizma i prijetnjom koju su za Jevreje predstavljale trupa Trećeg Rajha, odlučili napustiti i skloniti se na obalu Sredozemnog mora. Kleinovi su Klimtov bivši studio u bečkoj četvrti Hietzing preuredili u vilu. Kada su se vratili kući, slika je nestala zajedno sa mnogim drugim njihovim stvarima.

Galeristi W&K – Wienerroither & Kohlbacher, koji imaju kancelarije u Beču i New Yorku, objašnjavaju da su ih prije dvije godine posjetili kolekcionari. Sliku su donijeli loše uokvirenu i vrlo prljavu, sa jedva vidljivim nasljednim žigom Gustava Klimta. Telefonski poziv profesoru Alfredu Weidingeru, stručnjaku za Klimtove slike i autoru kataloga “Raisonné” objavljenog 2007. godine, razjasnio je situaciju. Bila je to izgubljena slika afričkog princa, za kojom je tragao dvije decenije.

Portret princa Williama Nii Nortey Dowuone  prikazuje Crnca kraljevskog porijekla iz plemena Osu iz Gane. Klimt i njegov prijatelj Franz Matsch upoznali su ga u Beču 1897. godine tokom egzotične izložbe, ljudskog zoološkog vrta, u kojoj su učestvovali ljudi različitog geografskog porijekla. Obojica su odlučili da ga ovjekoveče. Matsch se odlučio za frontalni rad, koji se danas čuva u MNAHA-u u Luksemburgu, dok je Klimt odabrao bočni prikaz. Pozadi je ugradio biljne elemente.

„Slika ne samo da dokumentira fazu stilske promjene u stvaralaštvu Gustava Klimta, već odražava i složenu historijsku međuzavisnost između evropskih i neevropskih kultura“, primjećuje profesor Weidinger, koji je stilski povezuje sa poznatim portretom Sonje Knips (1898).

Otkriće je dovelo do dokumentarnog filma, snimljenog u Gani, između ostalog, koji baca svjetlo na složenu historiju slike, njenu restauraciju i historijski kontekst bečkog Völkerschauena, odnosno ljudskih zooloških vrtova.