„Nema granica, Izrael može da radi šta hoće. Danas crtaju narandžastu liniju, sutra će biti ljubičasta ili bilo koja druga boja, sve dok se nasilje ne zaustavi spolja. Suočavamo se s izraelskim rukovodstvom koje je pravno gledano genocidno, što su prepoznali i sudovi poput Međunarodnog suda pravde (ICJ) i Međunarodnog krivičnog suda (ICC).“
Pojas Gaze ostaje zarobljen u potpunom političkom i vojnom zastoju. Dok izraelske snage neprekidno proširuju kontrolu nad teritorijom, vazdušni udari koji su u posljednjih osam mjeseci odnijeli više od 800 života ne prestaju. Najnoviji mirovni prijedlog koji su podnijele palestinske frakcije, uključujući Hamas, Sjedinjene Američke Države i Izrael su glatko odbili, ostavljajući sudbinu konfklikta u potpunom limbu.
Palestinski plan uslovljavao je razoružavanje Hamasa jasnim bezbjednosnim garancijama za cijelu enklavu, potpunim povlačenjem izraelskih snaga i zvaničnim priznanjem palestinske države. Odbijanje ovog dokumenta ogolilo je nepremostiv jaz između sukobljenih strana: Washington i Tel Aviv zahtijevaju razoružavanje Hamasa i drugih grupa kao preduslov za prekid neprijateljstava, dok palestinska strana pristaje isključivo na plan koji unaprijed garantuje trajno okončanje nasilja.
Ovaj diplomatski krah uslijedio je neposredno nakon što je Hamas proglasio napredak u pregovorima s posrednicima u Kairu i Istanbulu.
„Fundamentalni problem je u tome što se ovom krizom godinama upravlja umjesto da se ona rješava. Upravljanje krizom može privremeno smanjiti nasilje, ali ne rješava suštinska politička pitanja: okupaciju, bezbjednost, stvaranje države, uzajamno priznanje i samoopredjeljenje“, objašnjava za list El Mundo Wesam Amer, dekan Fakulteta za komunikacije Univerziteta u Gazi.
Nakon odbacivanja palestinskog dokumenta, izraelski bezbjednosni kabinet je na stolu ponovo ostavio opciju nastavka rata punog intenziteta. „Hamas ne poštuje sporazum o razoružanju. Rješavamo to preko posrednika“, izjavio je izraelski zvaničnik za javni servis Kan.
Daniel Byman, direktor programa za ratne studije na Univerzitetu Georgetown, smatra da Izrael koristi prijetnju povratkom u otvoreni rat kao polugu pritiska kako bi natjerao Hamas na kapitulaciju.
„Izrael je oslabljen konstantnim ratovanjem u protekle dvije i po godine. Novi opći rat bi dodatno osramotio administraciju Donalda Trumpa, što Izrael želi izbjeći, posebno sada kada Washington pregovara s Iranom“, ističe Byman.
Prva faza mirovnog sporazuma koji je osmislio Trump predviđala je povratak preostalih talaca zarobljenih u oktobru 2023. godine, u zamjenu za oslobađanje palestinskih zatvorenika. Takođe je predviđala ulazak 600 kamiona s hranom i gorivom dnevno što se, prema podacima vlade u Gazi, ne ispunjava, a ključno je za preživljavanje 1,8 miliona raseljenih ljudi. Druga faza predviđa povlačenje izraelske vojske, predaju oružja od strane Hamasa i rekonstrukciju potpuno razrušene enklave.
Glavni pregovarač koji predvodi Trumpovo „Savjet za mir“, Nickolay Mladenov, otvoreno je zaprijetio Hamasu da će izraelska vojska ostati unutar Gaze ukoliko grupa ne počne s postepenom predajom oružja.
„Ne tražimo od Hamasa da nestane kao politički pokret“, rekao je Mladenov na konferenciji za novinare u Jerusalemu. „Ali održavanje statusa kvo u praksi znači konsolidaciju Žute linije, vjerovatno njeno pretvaranje u ogradu ili zid, čime se stvara trajna podjela Gaze.“
Mladenov je mislio na demarkacionu liniju koju je uspostavio Izrael, a kojom trenutno okupira polovinu enklave i gdje drži trupe uprkos zvaničnom prekidu vatre.
Daleko od povlačenja, izraelske snage su proširile svoj raspored uvođenjem „narandžaste linije“, koja se proteže iza postojeće „žute“ s ciljem stvaranja tampon zone za zaštitu stacioniranih trupa. Izraelski list Hayom procjenjuje da Izrael pod svojom kontrolom drži čak 64% teritorije Gaze, dok su civili stisnuti na sve manjem prostoru.
„Vratili smo sve naše taoce, do posljednjeg. I to smo uradili bez vraćanja teritorija“, izjavio je izraelski premijer Benjamin Netanyahu, dodajući: „Danas kontrolišemo oko 60% Pojasa. Sutra ćemo vidjeti.“
Ovakav pristup izaziva oštre osude međunarodnih analitičara. Sari Hanafi, direktor Centra za arapske studije na Američkom univerzitetu u Bejrutu, ne krije pesimizam:
„Nema granica, Izrael može da radi šta hoće. Danas crtaju narandžastu liniju, sutra će biti ljubičasta ili bilo koja druga boja, sve dok se nasilje ne zaustavi spolja. Suočavamo se s izraelskim rukovodstvom koje je pravno gledano genocidno, što su prepoznali i sudovi poput Međunarodnog suda pravde (ICJ) i Međunarodnog krivičnog suda (ICC).“
Profesor Wesam Amer upozorava da je proširenje „narandžaste linije“ opasna eskalacija koja iz temelja mijenja geografsku i političku stvarnost Gaze.
„Narandžasta linija ide paralelno s putem Salah Al-Din, jednom od vitalnih arterija Gaze. Kontrolom ovog koridora, izraelska vojska ostvaruje stratešku dominaciju nad kretanjem između različitih dijelova Pojasa“, naglašava Amer.
Dok pregovori tapkaju u mjestu, a izraelska vojska cementira svoje pozicije, obnova i reparacija enklave čine se daljim nego ikad. Julie Norman, analitičarka instituta Chatham House, povlači paralelu s drugim istorijskim konfliktima:
„Za razliku od Sjeverne Irske ili Južne Afrike, ovdje nema nikakvog mirovnog procesa na horizontu, niti postoji definisan politički put za Hamas ukoliko grupa položi oružje.“
Zaključak stručnjaka na terenu je jedinstven – primirje u Gazi postoji samo na papiru. „Prekid vatre se raspada, iako je formalno na snazi“, zaključuje profesor Amer. On upozorava da su vojna ekspanzija, sistemsko rušenje zgrada i stalne naredbe za evakuaciju zapravo „tiha kršenja“ postignutog dogovora. Cilj ovih akcija je jasan: stvoriti potpuno novu realnost na terenu i nametnuti je kao svršen čin prije nego što se uopšte dođe do bilo kakvog konačnog političkog rješenja.
IZVOR: El Mundo
