Zastava s ljiljanima bila je od 1992. do 1998. godine jedina legalna državna zastava međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine. Ona na sebi nije imala nikakve religijske, nacionalne, geografske ili vojne oznake, već je ravnopravno pripadala svim njenim građanima. Odlukom visokog predstavnika 1998. godine, ova zastava je zamijenjena sadašnjim državnim znamenjem. Važno je naglasiti da je ona u pravnom smislu zamijenjena, a ne ukinuta ili zabranjena. Nijednim važećim zakonskim aktom na nivou države Bosne i Hercegovine nije zabranjeno isticanje ove zastave u neformalnim i privatnim situacijama, poput porodičnih proslava, vjenčanja, sportskih utakmica ili na privatnim objektima

Dvadeset i drugi maj 1992. godine ubraja se u najznačajnije datume u savremenoj historiji Bosne i Hercegovine. Na današnji dan, prije više od tri decenije, na prigodnoj svečanosti ispred zgrade Ujedinjenih nacija u New Yorku, tadašnji generalni sekretar Butros Butros Gali obznanio je svjetskoj javnosti ravnopravno članstvo Republike Bosne i Hercegovine u ovoj krovnoj međunarodnoj organizaciji.

Bosanskohercegovačka delegacija prisustvovala je trenutku kada je na jarbol ispred sjedišta UN-a podignuta državna zastava s ljiljanima. Prijem u punopravno članstvo uslijedio je u skladu s Rezolucijom 755, a na osnovu rezultata referenduma o nezavisnosti koji je održan 29. februara i 1. marta, kao i međunarodnog priznanja koje je potom uslijedilo od strane Evropske ekonomske zajednice i Sjedinjenih Američkih Država.

Međunarodno priznanje i istovremeni prijem u Ujedinjene nacije predstavljali su simboličnu poruku međunarodne zajednice da stoji iza nezavisnosti zemlje. Ta je podrška odmah brutalno testirana na terenu, usred zahuktavanja agresije, ali i u međunarodnim forumima gdje je čin priznanja postao presudan pravni i politički kapital ratom zahvaćene države te trajni zalog njenog opstanka.

Zastava s ljiljanima bila je od 1992. do 1998. godine jedina legalna državna zastava međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine. Ona na sebi nije imala nikakve religijske, nacionalne, geografske ili vojne oznake, već je ravnopravno pripadala svim njenim građanima. Odlukom visokog predstavnika 1998. godine, ova zastava je zamijenjena sadašnjim državnim znamenjem. Važno je naglasiti da je ona u pravnom smislu zamijenjena, a ne ukinuta ili zabranjena. Nijednim važećim zakonskim aktom na nivou države Bosne i Hercegovine nije zabranjeno isticanje ove zastave u neformalnim i privatnim situacijama, poput porodičnih proslava, vjenčanja, sportskih utakmica ili na privatnim objektima.

Zakon o državnoj zastavi, kao ni drugi propisi, nigdje ne definiše bivšu državnu zastavu kao ratnu zastavu, niti kao isključivo obilježje Armije Republike Bosne i Hercegovine. U domaćim zakonima ne postoji uporište za tvrdnje da njeno isticanje izaziva nacionalnu ili vjersku mržnju, iako su upravo takva neutemeljena obrazloženja često prisutna u javnim istupima policijskih organa u entitetu Republika Srpska prilikom privođenja i procesuiranja građana bošnjačke nacionalnosti. Historijske i pravne činjenice jasno pokazuju da pod ovom zastavom u periodu od 1992. do 1996. godine nije izvršena agresija na druge države niti je počinjen genocid nad bilo kojim narodom unutar ili izvan zemlje.

Široko prihvatanje ovog simbola među građanima 1992. godine proistječe iz izuzetno duge povijesti ljiljana na ovim prostorima. Ukupna arheološka građa potvrđuje da je motiv ljiljana bio poznat starosjediocima Bosne i Hercegovine hiljadama godina unazad. Najstariji arheološki dokaz pronađen je na Ilidži, gdje su stručnjaci otkrili antičku posudu ukrašenu upravo ovim znakom, koja se danas čuva u Muzeju grada Sarajeva.

Brojni pisani izvori i materijalni spomenici iz srednjeg vijeka svjedoče da je ljiljan bio duboko ukorijenjen kod srednjovjekovnih Bošnjana i da se s pravom smatrao temeljnim državnim i narodnim obilježjem. Sva znamenja srednjovjekovne bosanske države, od perioda banovine pa do kraljevstva koje je prestalo postojati 1463. godine, sadržavala su ljiljan kao osnovni motiv. To potvrđuje i sačuvana srednjovjekovna bijela zastava sa šest zlatnih ljiljana, koja je poslužila kao direktna inspiracija za rješenje iz 1992. godine.

Identičan motiv nalazio se i na novcu koji su kovali bosanski vladari, od kojih je najistaknutiji čuveni, izuzetno rijetki zlatnik kralja Tvrtka Prvog Kotromanića, iskovan 1377. godine povodom njegovog krunisanja. Na njegovom licu nalazi se grb sa šest ljiljana, dok naličje krasi simbol snage u liku propetog lava. Ljiljan je uklesan i na stotinama stećaka širom zemlje, a nalazio se i na iluminacijama srednjovjekovnih rukopisa. Čak i nakon osmanskog osvajanja Bosne, tradicija uzgajanja ovog cvijeća, u narodu poznatog i kao zambak, opstala je u porodičnim avlijama kao dio porodičnog naslijeđa.

Kada je 1991. godine započeo raspad bivše Jugoslavije, u Skupštini SR Bosne i Hercegovine pokrenuto je pitanje dizajna novih državnih obilježja. Zadatak je povjeren stručnoj radnoj grupi sastavljenoj od uglednih stručnjaka iz Zemaljskog muzeja i Univerziteta u Sarajevu, koji su u svom elaboratu predložili povratak historijskim srednjovjekovnim rješenjima. Iako su ratna zbivanja i odlazak pojedinih članova privremeno zaustavili taj proces, posao su uspješno privele kraju domaće arhitekte i historičari. Finalizirano rješenje omogućilo je da se historijski ljiljani u maju 1992. godine ponosno zavijore na East Riveru, ali i da postanu službeno obilježje na dokumentima i opremi branilaca suverene i međunarodno priznate države.