Iako je mržnja prema muslimanima višedecenijski problem, eskalacija sukoba na Bliskom istoku i previranja unutar američke političke scene uveli su društvo u fazu otvorene diskriminacije. Retorika na političkoj desnici postala je agresivnija, a marginalni stavovi ušli su u glavni tok

Napad na kompleks džamije u San Diegu, u kojem su ove sedmice ubijene tri osobe, ogolio je duboke i tinjajuće tenzije unutar američkog društva. Iako su napadači, prema navodima policijskih zvaničnika, na internetu pokazivali opću mržnju inspiriranu teorijama zavjere, njihova konačna meta bili su muslimani. Za mnoge u ovoj zajednici, tragedija nije bila iznenađenje, već kulminacija dugotrajnog procesa dehumanizacije i porasta islamofobije u Sjedinjenim Američkim Državama i širom svijeta.

Muslema Purmul, čija djeca pohađaju školu u sklopu ovog vjerskog kompleksa i koja je lično poznavala sve tri žrtve, opisuje tjeskobu koja je zahvatila njenu porodicu. Njen dvanaestogodišnji sin, shrvan tugom i bijesom, primijetio je da bi reakcija javnosti bila daleko burnija da se radilo o nekoj drugoj zajednici. Imam Taha Hussane, direktor džamije, ističe da su posljednjih godina stalno pojačavali mjere sigurnosti, postavljajući visoke ograde i kamere. Prema njegovim riječima, s obzirom na trenutno stanje u svijetu i stalnu marginalizaciju muslimana, ovakav ishod je bio gotovo predvidiv.

Statistički podaci potvrđuju opravdanost ovog straha. Vijeće za američko-islamske odnose (CAIR) zabilježilo je prošle godine rekordan broj pritužbi na kršenje građanskih prava, najveći od 1996. godine. Istovremeno, Indeks islamofobije, koji mjeri prisustvo negativnih stereotipa u javnosti, bilježi konstantan rast od 2018. do 2025. godine, s posebno izraženim skokom u posljednje tri godine.

Iako je mržnja prema muslimanima višedecenijski problem, eskalacija sukoba na Bliskom istoku i previranja unutar američke političke scene uveli su društvo u fazu otvorene diskriminacije. Retorika na političkoj desnici postala je agresivnija, a marginalni stavovi ušli su u glavni tok. Laura Loomer, savjetnica predsjednika Trumpa, nedavno je na društvenim mrežama sugerirala deportaciju svih muslimana, nazivajući ih invazivnom vrstom. Nader Hashemi, direktor Alwaleed centra za muslimansko-kršćansko razumijevanje na Univerzitetu Georgetown, upozorava da ovakve izjave više ne dolaze s margina društva, već direktno iz Bijele kuće, što ekstremni pojedinci lako internalizuju i pretvaraju u nasilje.

S druge strane, glasnogovornica Bijele kuće Abigail Jackson odbacila je optužbe, naglasivši da administracija dosljedno osuđuje svako političko nasilje, dok demokrate optužuje za etiketiranje političkih protivnika fašističkim terminima. Sam Donald Trump ima dugu historiju kritikovanja islama, a njegove nedavne poruke o bliskoistočnim sukobima, uključujući i onu u kojoj najavljuje propast cijele jedne civilizacije, dodatno podižu tenzije. Guverner Teksasa Greg Abbott otišao je korak dalje, proglasivši CAIR, jednu od najvećih organizacija za zaštitu prava muslimana, terorističkom organizacijom.

Atmosfera nepovjerenja i zastrašivanja prelila se i na univerzitetske kampuse. Izvještaji posebnih radnih grupa na Harvardu i Univerzitetu u Kaliforniji (UCLA) iz 2025. godine dokumentuju porast fizičkih napada, internetskog uznemiravanja i doksinga muslimanskih studenata nakon protesta zbog rata u Gazi. Studenti često optužuju uprave univerziteta za asimetričan odgovor i neadekvatnu zaštitu u poređenju s mjerama koje se poduzimaju protiv antisemitizma, koji također bilježi dramatičan rast.

Uprkos tome što američki muslimani ostvaruju veću političku vidljivost, što ilustruje i izbor Zohrana Mamdanija za prvog muslimanskog gradonačelnika New Yorka, taj napredak prati talas agresije. Mamdanijeva kampanja bila je praćena milionima uvredljivih objava u kojima je nazivan teroristom, dok je u januaru ove godine kongresmenka Ilhan Omar fizički napadnuta.

Kao argument za diskreditaciju islamskih centara često se koriste stari narativi. Nakon napada u San Diegu, Laura Loomer je javno podsjetila na izvještaj Komisije o 11. septembru, prema kojem su dvojica otmičara aviona 2001. godine tražila pomoć oko smještaja u upravo ovoj džamiji. Iako je Komisija tada utvrdila da su članovi zajednice djelovali u dobroj vjeri i bez ikakvih saznanja o terorističkim planovima, taj se kontekst danas ponovo koristi za poticanje sumnje.

Nader Hashemi podsjeća na historijski kontrast u političkom narativu, navodeći primjer predsjednika Georgea W. Busha koji je neposredno nakon 11. septembra posjetio džamiju i poručio da islam znači mir, čime je uspješno smirio val antiislamskog raspoloženja. Nasuprot tome, savremeni politički govor obilježen je konfrontacijom. Ipak, potpredsjednik JD Vance osudio je ovakvu vrstu nasilja u Sjedinjenim Državama, nazvavši ga neprihvatljivim i pozvavši građane na zajedničku molitvu za žrtve, naglašavajući da takvim događajima nema mjesta u američkom društvu.

IZVOR: The New York Times