Cilj Moshea Feiglina i njegovih istomišljenika je jednostavan: žele izgraditi novi, veličanstveni jevrejski Hram upravo na mjestu koje je posljednjih 1400 godina jedno od najsvetijih mjesta islama – Al-Aksa. Kompleks, koji muslimani nazivaju Al-Haram al-Šarif (Plemenito svetište), a Jevreji Brdo hrama, jedno je od najprepoznatljivijih i vizuelno najupečatljivijih mjesta na Bliskom istoku.
“Cijela zemlja Izrael obećana je djeci Božijoj… i ovdje ćemo izgraditi novi Hram u koji će cijelo čovječanstvo dolaziti i zajedno se moliti.” To su riječi koje je novinaru BBC-ja uputio Moshe Feiglin, izraelski desničarski političar i nacionalista, dok se spuštao s platoa džamije Al-Aksa u Jerusalemu, gdje se s grupom od dvadesetak drugih religioznih Jevreja molio i pjevao vjerske pjesme.
Feiglin je to izrekao otvoreno i samouvjereno, kao da u njegovim riječima nema ničeg spornog. Ipak, i njegove riječi i njegovi postupci u potpunoj su suprotnosti s osjetljivim sporazumom koji bi trebao čuvati mir na jednom od najsvetijih i emocionalno najnabijenijih mjesta na svijetu, piše BBC.
Cilj Moshea Feiglina i njegovih istomišljenika je jednostavan: žele izgraditi novi, veličanstveni jevrejski Hram upravo na mjestu koje je posljednjih 1400 godina jedno od najsvetijih mjesta islama – Al-Aksa. Kompleks, koji muslimani nazivaju Al-Haram al-Šarif (Plemenito svetište), a Jevreji Brdo hrama, jedno je od najprepoznatljivijih i vizuelno najupečatljivijih mjesta na Bliskom istoku.
Zlatom prekrivena Kupola na stijeni dominira ovim prostorom od 35 hektara i vidljiva je kilometrima uokolo. Al-Aksa se spominje u Kur’anu i mjesto je s kojeg se, prema muslimanskom vjerovanju, poslanik Muhamed uzdigao na Nebo (Miradž). To je ujedno i mjesto namijenjeno isključivo muslimanskoj molitvi – no, postavlja se pitanje hoće li se to promijeniti?
To mjesto je ujedno i najsvetije u judaizmu. Ispod samog kompleksa, uz njegov potporni Zapadni zid (Zid plača), Jevreji se mole i oplakuju uništenje jevrejskog Hrama koji se nalazio na platou iznad, a koji su Rimljani srušili prije gotovo 2000 godina.
Prema višedecenijskom sporazumu poznatom kao Status quo, za kompleks Al-Aksa nadležna je islamska zaklada (vakuf) pod jordanskom upravom, poznata kao Vakuf. Nemuslimanima je dozvoljeno posjetiti Al-Aksu, ali ne i moliti se ili obavljati vjerske obrede.
“Viševjerski centar”
I glavni rabinat Izraela te većina ultraortodoksnih rabina također zabranjuju jevrejsku molitvu na tom mjestu iz halahičkih, odnosno jevrejskih vjersko-pravnih razloga. Upravo te dogovore i pravila Feiglin i drugi sada otvoreno krše i ignorišu.
Nedavni izvještaji i tvrdnje da izraelski i američki zvaničnici zajednički rade na napuštanju Statusa quo izazvali su veliku zabrinutost. Prema pisanju portala Middle East Eye, koji se poziva na više izvora, novo tijelo koje je osnovala izraelska vlada proglasilo bi kompleks Al-Aksa “viševjerskim centrom”.
Upitan o tim izvještajima na saslušanju u Kongresu, američki državni sekretar Marco Rubio rekao je da o njima “nema saznanja”, iako je visoki američki ambasador u Izraelu, Mike Huckabee, često govorio o jevrejskim vezama sa svetim mjestima u Jerusalemu i na okupiranoj Zapadnoj obali.
Drugi izvještaji navode da bi se na platou dozvolila masovna jevrejska molitva te da bi sve aspekte upravljanja postepeno preuzeo Izrael, koji je u ratu 1967. godine od Jordana zauzeo Istočni Jerusalem, uključujući Stari grad i njegova sveta mjesta, zajedno s ostatkom Zapadne obale, te ga kasnije anektirao, što većina zemalja ne priznaje.
Osjetljivo pitanje
Ured izraelskog premijera u više navrata je ponovio da nije došlo do promjene Statusa quo. “To se neće dogoditi”, upozorava dr. Mustafa Abu Sway, zamjenik voditelja Islamskog vijeća Vakufa. S vidikovca u Starom gradu priznaje da je kontrola nad Al-Aksom osjetljivo pitanje u kojem se izraelski akteri osjećaju ohrabreno.
Također strahuje, s obzirom na historijski kontekst i ne bez razloga, da bi svaka formalna promjena Statusa quo lako mogla dovesti do nove eksplozije napetosti između Jevreja i muslimana.
“Pokušaj uspostavljanja mira bez da se džamija Al-Aksa ostavi na miru jednostavno je otvaranje Pandorine kutije. To ugrožava mir u regiji i okreće sve protiv svih”, kaže Abu Sway, ugledni palestinski stručnjak za islamske studije i historiju regije.
Jordan, zaljevske zemlje i Egipat izrazili su uzbunu i zabrinutost zbog nedavnog narušavanja islamskog autoriteta nad Al-Aksom. I britanska vlada poručila je da se “historijski aranžmani o statusu quo na svetim mjestima u Jerusalemu moraju poštovati”. No, neki otvoreni nacionalisti u Izraelu smatraju da zamah ide njima u prilog. “Brdo hrama je naše. U našim je rukama!”, skandirao je izraelski krajnje desni ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir na snimku s prošlomjesečnog marša povodom Dana Jerusalema koji se brzo proširio, nakon što je predvodio skupinu izraelskih nacionalista sa zastavama kroz Istočni Jerusalem, uključujući muslimansku četvrt Starog grada, sve do platoa Al-Akse.
Međunarodna uzbuna
Izrazito kontroverzni član koalicione vlade Benjamina Netanyahua redovno posjećuje Al-Aksu. Na snimku pjeva i maše izraelskom zastavom, što je u potpunoj suprotnosti sa Statusom quo. No, za Ben-Gvira, koji je već iskoristio svoj ministarski položaj da dozvoli jevrejske molitve i pjesme u dijelovima kompleksa, to je tek početak jačanja jevrejske i izraelske kontrole nad tim mjestom.
Prije više od 25 godina, u septembru 2000. godine, tadašnji desničarski političar Ariel Sharon učinio je nešto što se smatralo nezamislivim. U pratnji stotina naoružanih izraelskih policajaca, vođa opozicione stranke Likud prošetao je Starim gradom do platoa Al-Akse.
Taj čin se smatrao namjernom provokacijom i jednom od iskri koje su zapalile drugu palestinsku intifadu, odnosno ustanak, poznat i kao Intifada Al-Aksa. U sljedećih pet godina u nasilju širom Izraela te okupirane Zapadne obale i Pojasa Gaze ubijeno je više od 4000 ljudi.
