U analima ljudske patnje malo koja taktika može parirati opsadi. Holodomor, glad koju su Sovjeti namjerno izazvali u Ukrajini od 1932. do 1933. godine jeziv je primjer jer je prouzročila smrt između tri i sedam miliona ljudi. Na taj pakleni plan danas podsjećaju izvještaji o izraelskom “Paklenom planu“ u Gazi, eskalaciji opsade koju provode nad Palestincima.

Pod Staljinovom čeličnom vlašću, Holodomor se odvijao kao dio prisilne kolektivizacije. Ukrajinski seljaci, koji su se opirali gubitku zemlje, suočili su se s nemogućim kvotama isporuke žita. Sovjetske vlasti zaplijenile su žetvu, stavile sela na crnu listu i zatvorile granice, blokirajući uvoz hrane ili bijeg iz zemlje. Do 1933. milioni su gladovali a njihova mrtva tijela nije imao ko pokopati. Historičari poput Roberta Conquesta tvrde da je to bio genocid, usmjeren na slamanje ukrajinskog identiteta; drugi, poput Stephena Wheatcrofta, vide ga kao brutalan nusproizvod komunističke ideologije.

Ponavlja li se historija i danas, nakon cijelog jednog stoljeća?

Izraelski “Pakleni plan“ pooštrava 18-godišnju blokadu Gaze, enklave od 365 km² u kojoj živi 2,2 miliona Palestinaca. Prema izraelskom radiju Kan, plan predviđa prekid opskrbe hranom, gorivom, vodom i strujom, raseljavajući Gazane sa sjevera na jug. U isto vrijeme dolaze vijesti kako su se cijene osnovnih namirnica poput brašna udvostručile preko noći – s 50 na 100 šekela. Izrael negira namjeru izgladnjivanja, a glasnogovornik David Mencer optužuje Hamas da gomila zalihe.

I Staljin i Netanyahu koriste hranu kao oružje. Holodomor je nastao zapljenom žita i zatvaranjem, Ukrajina je gušena tokom dvije godine. “Pakleni plan“ kombinuje zabranu uvoza hrane s vojnim pritiskom, Izraelske odbrambene snage, pod novim komandantom general-majorom Eyalom Zamirom, pripremaju se za provođenje “nadmoćne sile” ako se Hamas nastavi opirati.

Namjera je slična. Staljinov režim znao je za posljedice svojih planova, za  masovne smrti Ukrajinaca. Izrael zna šta blokada uvoza hrane predstavlja za dva miliona Palestinaca pod opsadom no ne odustaje od njega, svjestan da je to čin genocida no isto tako jasno znaju da ga mogu provesti u djelo u trenutnim geopolitičkim okolnostima.

Ovo nisu jedini primjeri, postoje i drugi historijski slučajevi u kojima je glad, bilo namjerno izazvana ili pogoršana ljudskim djelovanjem, dovela do gubitka velikog broja života.

Velika irska glad, izazvana lošim urodom krompira (1845.–1852.) ubila je oko milion ljudi i prisilila još milion na iseljavanje. Pokrenula ju je bolest plamenjača, ali britanske kolonijalne politike su je pogoršale. Nije bila tako eksplicitno namjerna kao Holodomor, ali su vlasti na nju gledale potpuno ravnodušno.

Tokom Drugog svjetskog rata, pod britanskom kolonijalnom vlašću, oko tri miliona ljudi umrlo je u Bengalu zbog gladi. Ratne politike, uključujući izvoz žita za podršku ratnim snagama zajedno s prirodnim faktorima poput ciklona, pretvorile su nestašicu hrane u glad. Neki historičari tvrde da je Churchillova vlada to uradila namjerno.

Maov plan za brzu industrijalizaciju i kolektivizaciju doveo je do jedne od najsmrtonosnijih gladi u historiji (1959.–1961.), u kojoj je umrlo između 15 i 45 miliona ljudi. Loše poljoprivredne politike, prisilne rekvizicije žita i lažirani izvještaji o proizvodnji stvorili su katastrofu izazvanu ljudskom rukom. Poput Holodomora, glad je izazvana ideološkim ciljeva.

Suša je imala glavnu ulogu, ali politike marksističkog režima Derg – poput prisilnog preseljenja, kolektivizacije i uskraćivanja pomoći u hrani područjima pod kontrolom pobunjenika – pretvorile su prirodnu krizu u Etiopiji  (1983.–1985.) u katastrofu koja je ubila oko milion ljudi.  Glas u Sjevernoj Koreji (1994.–1998.) odnijela je oko tri miliona života. Poplave i ekonomski kolaps nakon pada Sovjetskog Saveza bili su ključni faktori ali izolacionističke politike režima, odbijanje pomoći i davanje prednosti vojsci nad civilima znatno su pogoršali situaciju.

Danas imamo situaciju da u Jemenu, u blokadi koja traje od 2015. godine i koju predvodi Saudijska Arabija uz podršku SAD-a, pati skoro 30 miliona ljudi. Do sada ih je umrlo oko 300 hiljada od gladi i bolesti.

Holodomor se odvijao u tajnosti, Moskva ga je negirala, a vanjski svijet umanjivao. Ono što se dešava danas u Gazi ili Jemenu i Sudanu, odvija se pred očima svijeta uživo. Ali malo ko želi poduzeti bilo šta kada je Gaza u pitanju.

Ne postoji slučaj nakon Drugog svjetskog rata u kojem je cijela jedna populacija tako brzo dovedena do ekstremne gladi i bijede. Međunarodna konvencija o genocidu, član 2c, zabranjuje “namjerno nanošenje [grupi] životnih uslova koji su osmišljeni da dovedu do njenog fizičkog uništenja u cijelosti ili djelomično”.

Gladovanje je proces. Glad može biti njegov krajnji ishod, osim ako se na vrijeme ne zaustavi. Metodologija koja se koristi za kategorizaciju prehrambenih kriza naziva se Integrirani sistem klasifikacije faza sigurnosti hrane, ili IPC. To je ljestvica s pet stepeni, koja ide od normalnog (faza 1), stresnog, krizno, hitno, do katastrofe/gladi (faza 5).

Otkako je IPC usvojen prije 20 godina, bilo je velikih kriza u Afganistanu, Kongu, regiji Tigray u Etiopiji, sjeveroistočnoj Nigeriji, Somaliji, Južnom Sudanu, Sudanu i Jemenu. Ali u poređenju s Gazom, ove su se odvijale sporo, tokom razdoblja od godinu dana ili više, tvrdi Alex de Waal, autor knjige “Masovna glad: Povijest i budućnost gladi”.

Ali nikada prije Gaze današnji humanitarni stručnjaci nisu vidjeli tako veliki udio stanovništva koji tako brzo tone prema katastrofi. Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda definiše ratni zločin gladovanja kao “namjerno korištenje gladovanja civila kao metode ratovanja lišavanjem objekata neophodnih za njihov opstanak, uključujući namjerno ometanje opskrbe pomoći kako je predviđeno Ženevskim konvencijama”.

Glavni element zločina je uništenje i lišavanje, ne samo hrane, već i svega potrebnog za održavanje života, poput lijekova, čiste vode i skloništa. Pravno gledano, gladovanje može predstavljati genocid ili ratne zločine čak i ako ne uključuje potpunu glad. Ljudi ne moraju umrijeti od gladi; sam čin lišavanja je dovoljan.