Fond je osmišljen kako bi objema stranama pružio ekonomski podsticaj za sklapanje konačnog sporazuma o okončanju rata, dok se Washington i Teheran pripremaju za potpisivanje u petak, navodi izvor koji je želio ostati anoniman jer plan još uvijek nije javan, piše Reuters.

Okvirni sporazum između SAD-a i Irana predviđa osnivanje privatnog fonda vrijednog 300 milijardi dolara namijenjenog podsticanju ulaganja u Iran, a više od polovine tog iznosa već je rezervisano, otkrio je izvor direktno upućen u dogovor.

Fond je osmišljen kako bi objema stranama pružio ekonomski podsticaj za sklapanje konačnog sporazuma o okončanju rata, dok se Washington i Teheran pripremaju za potpisivanje u petak, navodi izvor koji je želio ostati anoniman jer plan još uvijek nije javan, piše Reuters.

Iako je postojanje fonda ranije spomenuto, Reuters prvi otkriva da je više od polovine sredstava već osigurano te da će se fond u potpunosti sastojati od sredstava iz privatnog sektora.

Kontekst mirovnog sporazuma

Američki i iranski zvaničnici u nedjelju su potvrdili da su postigli dogovor o okviru za završetak rata, koji je započeo 28. februara napadom američkih i izraelskih snaga na Iran.

Sporazumom se također predviđa ukidanje američke blokade Irana i ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca, ključnog pravca za globalno snabdijevanje naftom i plinom.

Novi fond je privatni investicijski instrument, a ne program obnove ili reparacija, i neće uključivati novac poreznih obveznika ni državne podsticaje, rekao je izvor. Dodao je da su kompanije iz SAD-a, zaljevskih arapskih država, Azije, Južne Amerike i Afrike pristale učestvovati u finansiranju.

Obećana ulaganja obuhvataju sektore energetike, logistike, proizvodnje i transporta.

Visoki iranski izvor rekao je za Reuters da je Teheran prvobitno od SAD-a tražio 400 milijardi dolara na ime odštete za ratnu štetu, ali je Washington to odbio. Tada se pojavila ideja o fondu koji će nositi naziv Fond za obnovu i razvoj.

Prema tom mehanizmu, regionalne zemlje doprinosile bi na različite načine, naprimjer odobravanjem zajmova, uspostavljanjem kreditnih linija ili direktnim finansiranjem obnove postrojenja oštećenih u ratu, poput čeličane Mobarakeh, rafinerija, aerodroma i ostale infrastrukture.

Neiskorišteni potencijal

Iran, jedna od najvećih ekonomija na Bliskom istoku, u posljednja četiri desetljeća nije privukao značajnija direktna strana ulaganja jer je uzastopnim američkim i međunarodnim sankcijama bio isključen s globalnih tržišta kapitala.

Zemlja posjeduje druge po veličini dokazane rezerve prirodnog plina i četvrte po veličini rezerve nafte na svijetu. Također ima mladu i obrazovanu populaciju od preko 92 miliona ljudi, raznoliku industrijsku bazu i ogroman neiskorišteni potencijal u sektorima od petrohemije i rudarstva do turizma i poljoprivrede.

Investicijski fond potpuno je odvojen od paralelnih pregovora o ukidanju američnih sankcija i oslobađanju zamrznute iranske imovine u inostranstvu. Izvor upućen u dogovor opisao ih je kao dva različita finansijska mehanizma s različitim svrhama i rokovima.

Fond neće biti osnovan niti će postati operativan dok se ne postigne konačan i zadovoljavajući sporazum. Memorandum o razumijevanju, koji bi trebao biti potpisan, služi za strukturiranje procesa u sljedećih 60 dana. “Biće osnovan tek nakon potpisivanja konačnog sporazuma”, rekao je izvor. “Tokom ovih 60 dana, upravitelji fonda radit će s Irancima i investitorima na planiranju i definisanju projekata.”

Glasnogovornica Bijele kuće uputila je na intervju potpredsjednika JD Vancea za CBS u ponedjeljak. On je izjavio da bi Iran mogao dobiti pristup fondu za obnovu od 300 milijardi dolara, koji podržavaju zaljevske države, ako se bude pridržavao sporazuma s Washingtonom.

To uključuje demontažu nuklearnog programa, uklanjanje zaliha obogaćenog materijala te prihvatanje strogog režima inspekcija i provođenja.

Izvor nije želio otkriti kako će se fondom upravljati niti ko će biti zadužen za to, napominjući da ključni detalji tek trebaju biti dogovoreni.

Naveo je da su među onima koji su se obavezali kompanije iz Južne Koreje, Japana, Singapura, Malezije i Sjedinjenih Država, ali je odbio dati potpunu listu.

Memorandum od 60 dana predstavlja okvir, a ne konačni sporazum, a očekuje se da će američki i iranski pregovarači tokom tog perioda raditi na više kolosijeka, pokrivajući nuklearna pitanja, sankcije i regionalnu sigurnost. Iransko ministarstvo vanjskih poslova, kao ni pakistansko koje je pomoglo u posredovanju oko investicijskog fonda, nisu odmah odgovorili na upite za komentar.