Iranski i ukrajinski rat su dva različita sukoba, ali dijele podjednako visoke troškove i neuspjeh u ostvarivanju postavljenih ciljeva. Rat ima svoju cijenu, a cifre za dva najvažnija sukoba u posljednjoj godini upravo su procijenjene. “Zvanično”, ruski rat u Ukrajini i američki u Iranu troše blizu 30 miliona eura svakog sata

Raketnim udarima, meme-sadržajima iz videoigara i nazivom nalik na niskobudžetni film, Bijela kuća je započela svoj posljednji rat protiv Teherana. Operacija “Epski gnjev” imala je proklamirani cilj da “uništi pomorske, nuklearne i raketne kapacitete” iranskog režima. Nakon 201 dana, rezultati su daleko od onoga što je Donald Tramp očekivao. Račun već plaši mnoge u Vašingtonu: više od 100 miliona eura dnevno, odnosno skoro pet miliona svakih 60 minuta.

Gori, i suštinski drugačiji, jeste ruski slučaj. Rat za koji je Putin očekivao da će završiti za tri dana, ide ka svojoj petoj godini i opasno napreže kase Kremlja. Netransparentne i daleko od bilo kakvog tijela za kontrolu, posljednje procjene navode da rashodi Moskve iznose blizu 600 miliona eura dnevno. To jeste približno 25 miliona svakog sata.

Ovog utorka, 15. septembra, Budžetski ured Kongresa SAD (CBO) otkrio je da su Sjedinjene Države od 28. februara do 1. augusta potrošile oko 38 milijardi dolara na svoju kampanju u Iranu. Iznos koji je objavio CBO odražava samo troškove dopune iskorištene municije (22 milijarde), opreme izgubljene u borbi (1,9 milijardi), povećanog broja sati letenja (10,4 milijarde) i poskupljenja goriva za operacije protiv Teherana (2,7 milijardi). Međutim, po strani su ostavljeni popravka američkih baza oštećenih iranskim dronovima, operativni troškovi i osnovne plate, uništeni avioni čija je zamjena već bila planirana na papiru, te odštete ranjenicima i porodicama poginulih vojnika.

To je basnoslovna cijena koja se ne dopada opoziciji niti bazi pokreta MAGA, a mogla bi obilježiti međuizbore ove jeseni. Riječima Elizabeth Warren, demokratske senatorke iz Massachusettsa, ovaj rat predstavlja “dvostruki udarac koji prazni džepove Amerikanaca i iscrpljuje naše zalihe municije, slabeći našu vojnu spremnost”.

Daleko od toga da je riječ o stranačkom pretjerivanju; izvještaj Kongresa potvrdio je sumnje i na svojih 19 stranica naveo da, uprkos smanjenju intenziteta, održavanje rata s Iranom i dalje iziskuje trošak od oko 2,6 milijardi eura mjesečno. Taj račun lako može porasti ukoliko se borbe rasplamsaju ili se višestruko poveća upotreba naoružanja najnovije generacije.

CBO također podvlači da je Administracija od Kongresa zatražila dodatnih 87,6 milijardi dolara finansiranja, zbog čega bi se konačni rashodi mogli dodatno ubrzati do kraja ove zapletene vojne kampanje. Kako ove sedmice izvještava Wall Street Journal, predstavnici Republikanske stranke priznaju da je malo vjerovatno povećanje gornje granice vojne potrošnje prije novembarskih izbora.

Ples zvaničnih cifara otežava stvarnu procjenu cijene modernog rata, a još više tačan danak koji plaćaju sami građani. Nezavisne organizacije, poput web stranice Iran War Cost, procijenile su operaciju “Epski gnjev” na više od 100 milijardi eura samo u prva tri mjeseca. Problem je što su nakon toga produžili preliminarnu procjenu od milijardu dnevno, pa ta cifra, zastarjela i metodološki upitna, nije provjerljiva. Druge institucije, poput Univerziteta Brown, usmjerile su pažnju izvan samog vojnog domena, izračunavajući direktan izdatak koji za američko stanovništvo predstavlja porast cijena energenata.

Tako je poskupljenje galona dizela i benzina do danas dovelo do dodatnog troška većeg od 100 milijardi eura (21 milion više dnevno). Postoje i druge varijable koje je teško izmjeriti, ali su očigledne za američkog poreskog obveznika: gubici na berzi, rast kamatnih stopa ili otežan pristup kreditima. U zavisnosti od pristupa i metodologije, brojke i narativi skloniji su varijacijama.

Sam Donald Tramp je prošle nedjelje ukazao na Ukrajinu i njene napade na ruske rafinerije nafte kao glavne krivce za nestašicu dizela. Međutim, podaci ukazuju upravo na Trampa.

Zatvaranje Hormuškog tjesnaca i nesigurnost u Zaljevu utiču na 22 posto dizela koji se transportira morskim putem, što je dvostruko više od količine koju izvozi Kremlj. Iako to ne želi priznati, međunarodni konsenzus je jasan: Tramp nije postigao svoje ciljeve i svakim danom narušava krhke odnose s evropskim i arapskim partnerima, dok iranska avantura pravi ogromne rupčage u računima Ovalnog kabineta.

Putinove vojne odluke još jače stežu grlo finansijama Kremlja. Posljednje procjene koje je objavio ekonomista i analitičar Janis Kluge navode da rashodi Moskve iznose oko 600 miliona eura dnevno. Ili, što je isto, 25 miliona svakog sata.

Izvučene iz zvaničnih ruskih izvora, ove brojke također zahtijevaju kontekst. Nasuprot američkoj kampanji izvođenoj s distance raketnim udarima, Putinov rat direktno usisava čitavu državu. Kremlj je svoj budžet pretvorio u ratnu ekonomiju i već izdvaja 44 posto federalnog budžeta Rusije kako bi pokušao zadovoljiti svoje teritorijalne ambicije. Odnosno: 57 posto prihoda iz prvog polugodišta 2026. godine, što je za trećinu više nego prethodne godine.

Nasuprot tehnološkom ratu sa specijalizovanim i oskudnim naoružanjem koji su vodile Sjedinjene Države, Moskva se odlučila za rat kvantiteta, prazneći svoja skladišta oklopnjaka, tenkova i topova sovjetskog porijekla. Lista verificiranih i geolociranih gubitaka vozila je nedogledna: 4.447 tenkova, više od 10.000 oklopnih vozila različitih klasa te 2.000 artiljerijskih sistema, između ostalog.

Riječ je o ritmu koji ruska odbrambena industrija nije u stanju kompenzirati. Uprkos svemu, analize otvorenih izvora, zasnovane prvenstveno na satelitskim snimcima, ukazuju na to da Rusija u svojim predratnim arsenalima još uvijek raspolaže velikim brojem vidljivih artiljerijskih oruđa i oklopnih vozila.

Nisu uporedivi ni ljudski gubici. Američki mediji su izvijestili o 18 poginulih i skoro 900 ranjenih vojnika tokom sedam mjeseci sukoba. To su neznatne cifre u odnosu na obim gubitaka u Ukrajini, gdje su Mediazona i BBC Rusija već identifikovali 250.000 poginulih vojnika. Ove brojke ne uzimaju u obzir desetine hiljada nestalih i jedva da uključuju 6.000 imena iz 2026. godine. Stvarna cifra je, upozoravaju oni, daleko viša.

Pored ljudske cijene, svaki gubitak dodatno proširuje budžetske stavke: odštete porodicama, invalidske penzije i isplate za ranjavanja u borbi. Tome se dodaje i kriza regrutacije. Da bi održali priliv dobrovoljaca, država i regioni nude bonuse i do 30.000 eura samo za prijavljivanje.

Zbog toga se troškovi koje procjenjuje Kluge znatno razlikuju od onih u Sjedinjenim Državama, iako dijele isti ishod: novac ne donosi očekivane plodove. Nakon što nije uspio zauzeti Kijev, Putin je u proljeće 2022. izjavio da Donbas, spajanje regija Lugansk i Donjeck, postaje glavni cilj. Rusija je tada okupirala prvu, ali je u naredne četiri godine jedva osvojila dodatnih 30 posto druge regije.

Poređenje, stoga, ima svoja ograničenja: iznos od 30 miliona eura po satu rezultat je sabiranja različitih ratova i razmjera. U Sjedinjenim Državama procjenjuje se dodatni trošak jedne konkretne kampanje; u Rusiji, vojni rashodi države u potpunosti posvećene invaziji. Međutim, nijedna od ove dvije cifre ne obuhvata svu izgubljenu ekonomsku aktivnost, indirektni račun koji podnose građani, buduću obnovu niti stvarnu ljudsku cijenu.