Lilium bosniacum, bosanski ljiljan, endemska je vrsta koja raste, cvjeta i miriše jednako na planinama širom Bosne i Hercegovine, neovisno o entitetu. On je historijski vezan za narod ove zemlje još od srednjovjekovne Bosne. Logičnim se nameće pitanje hoće li Narodna skupština RS nekom drugom prilikom dopuniti Krivični zakon odredbom da je zabranjeno saditi ljiljane u avliji, ili će nekim zakonom narediti da se počupaju svi ljiljani koji rastu širom Bosne i Hercegovine.

Narodna skupština Republike Srpske je na 39. posebnoj sjednici usvojila dopune Krivičnog zakona kojim je zabranjeno isticanje simbola Armije Republike Bosne i Hercegovine. Zakon sada predviđa zatvorske kazne za sve koji javno ističu, prikazuju, nose, proizvode, umnožavaju ili na drugi način stavljaju u promet zastave, simbole, oznake, pozdrave i parole kojima se promoviše ili veliča Armija RBiH.

Ukoliko zbog ovih okolnosti dođe do “nereda, nasilja, uznemiravanja javnosti ili drugih teških posljedica za zajednički život naroda i ostalih koji žive u RS-u”, propisana kazna zatvora može iznositi od dvije do pet godina.

Odmah po usvajanju zakona, pojedini političari u BiH počeli su spremati apelaciju Ustavnom sudu BiH, a Klub Bošnjaka u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH već je pokrenuo taj proces. Ipak, način na koji je zakon formulisan, u kombinaciji s odredbama pravnog sistema u ovom entitetu, može dovesti do velikih problema za sve osumnjičene ili optužene osobe prije nego što Ustavni sud donese konačnu odluku.

Najveći izvor pravne nesigurnosti leži u činjenici da zakon ne nudi jasnu definiciju o tome koji su konkretno simboli zabranjeni. U dominantnom političkom narativu u RS-u, zvanična državna zastava s ljiljanima (koja je bila u upotrebi od 1992. do 1998. godine) često se svjesno ili nesvjesno etiketira kao “ratna zastava ARBiH”. To otvara ogroman prostor pripadnicima MUP-a RS za proizvoljnu interpretaciju na terenu.

Dosadašnja praksa potvrđuje opravdanost ovih strahova. Policijski službenici u RS-u su i ranije, a naročito u proteklom periodu, izricali kazne za obilježja koja nemaju direktnu vezu s Armijom RBiH, već predstavljaju originalnu zastavu međunarodno priznate Republike BiH. Nedostatak preciznih zakonskih okvira direktno omogućava da se otvorenom interpretacijom značajno oteža život Bošnjacima koji ističu simbole s kojima se identifikuju.

Ključna i najopasnija odredba ovih dopuna jeste transformacija ovog djela iz prekršaja u krivično djelo. Do sada su se prekršajni nalozi rješavali relativno jednostavno: građani nisu prihvatali odgovornost i tražili su sudsko odlučivanje, gdje su sudovi u Banjoj Luci, Doboju, Bijeljini i drugim mjestima redovno poništavali kazne i oslobađali ljude.

Prelaskom u sferu krivičnog prava, situacija se radikalno mijenja na štetu građana. Krivični postupci će izvjesno trajati mjesecima, pa čak i godinama, što će optuženima dramatično otežati život, bez obzira na to što se na kraju očekuje oslobađajuća presuda ili obustava postupka.

Svaka osoba protiv koje se pokrene krivični postupak automatski gubi mogućnost dobijanja potvrde da se protiv nje ne vodi krivični postupak. Ovaj dokument je neophodan za zaposlenje, dobijanje viza i radnih dozvola za inostranstvo, postupke usvajanja djece ili imenovanja na javne funkcije.

Budući da se radi o krivičnom djelu, nadležni sudovi će imati zakonsku mogućnost da osumnjičenima odrede istražni pritvor u trajanju od mjesec ili više dana i prije samog podizanja optužnice.

Tokom skupštinske rasprave, zastupnik Ramiz Salkić oštro je kritikovao ove izmjene, poručivši da se iza zakona krije pokušaj zabrane historijske zastave BiH i slanja poruke Bošnjacima da su narod trećeg reda.

“Lilium bosniacum, bosanski ljiljan, endemska je vrsta koja raste, cvjeta i miriše jednako na planinama širom Bosne i Hercegovine, neovisno o entitetu. On je historijski vezan za narod ove zemlje još od srednjovjekovne Bosne”, istakao je Salkić, podsjećajući da je Bosna i Hercegovina primljena u Ujedinjene nacije upravo pod zastavom s ljiljanima te da Dejtonski mirovni sporazum jasno potvrđuje kontinuitet njene državnosti.

Salkić je odlučno odbacio tvrdnje da je riječ o “simbolu zločina”, naglasivši da ne postoji nijedna presuda o udruženom zločinačkom poduhvatu ili genocidu protiv onih koji su nosili ljiljane, te je uputio predlagače da takve presude potraže u dokumentima Međunarodnog suda pravde i Haškog tribunala za neke druge zastave i ideologije.

Osvrćući se na rad entitetske policije, Salkić je njihovo postupanje nazvao represijom, mobingom i maltretiranjem građana kojim se širi mržnja i ruši minimum povjerenja u MUP RS. Kao dokaz je naveo podatak da su sudovi u RS-u redovno obarali policijske prijave i naložili vraćanje privremeno oduzetih zastava zbog nedostatka pravnog osnova. Prema njegovim riječima, skriveni cilj ovog zakona jeste i direktan udar na funkcionisanje Oružanih snaga BiH unutar ovog entiteta, što je u suprotnosti s Ustavom i Dejtonskim sporazumom.

Iako se očekuje da će Ustavni sud BiH donijeti odluku o ovom zakonu, pa čak i privremenu mjeru suspenzije, neminovno će postojati vakuum u kojem će zakon biti primjenjivan. U tom periodu, Bošnjaci u RS-u mogli bi postati primarna meta policijskog pritiska i ući u ozbiljne pravne probleme.

Predstavnici Bošnjaka najavili su korištenje svih raspoloživih pravnih sredstava i izrazili uvjerenje da će zakon, uz poštovanje Ustava, biti poništen. Salkić je na kraju pozvao građane da ne podliježu političkim pritiscima i ucjenama: “Bošnjaci neće prestati da se suosjećaju s onim što je dio njihove historije i tradicije i mi ćemo se za to izboriti. Zastava sa ljiljanima neće biti zabranjena u ovom entitetu. Moj poziv Bošnjacima jeste da budu savjesni i odgovorni, i da ne odustaju od svog identiteta, kulture i tradicije. Zastava sa ljiljanima je zastava svih nas.”