Progresivni lideri okupljeni u Barceloni pozivaju na jedinstvo i nadu nasuprot strahu koji sije nacionalistička desnica. “Ne viču zato što pobjeđuju, već zato što njihovo vrijeme ističe”, poručeno je sa skupa

Progresivni pokreti iz cijelog svijeta pokušavaju povratiti zamah, crpeći snagu iz ogorčenja i straha koji generira ekstremna desnica. Uspon nacionalističkih desničarskih pokreta, podržan od strane nekih od vodećih svjetskih tehnokrata, gurnuo je svijet u eru dubokih previranja, potresajući međunarodnu, nacionalnu, a posljedično i individualnu sferu.

Njihovi najekstremniji predstavnici vode juriš protiv ideala multilateralnog svjetskog poretka zasnovanog na pravilima, pune demokratije, socijalne kohezije i univerzalnih ljudskih prava. Ovaj napad je u punom jeku, ali njegov bijes, buka i razorne posljedice, čini se, otvaraju prozor prilike za preokret trenda.

Ova percepcija i nada izronile su u govorima i debatama globalnih progresivnih snaga okupljenih ovog petka i subote u Barceloni, te čine osnovu njihovog pokušaja otpora i protivnapada nakon perioda obilježenog brojnim neuspjesima.

Španski premijer Pedro Sánchez nastojao je istaknuti nedostatke savremenih desničarskih projekata tokom svog obraćanja na plenarnoj sjednici foruma Globalne progresivne mobilizacije (GPM), kojem su prisustvovali istaknuti lideri iz mnogih zemalja.

“Ekstremno desničarska internacionala i njena poslušnička desnica oskudijevaju inspirativnim idejama. Prave puno buke. Ali ne viču zato što pobjeđuju. Viču jer znaju da njihovo vrijeme ističe”, rekao je Sánchez.

Španski lider je argumentirao da desnica gubi tlo pod nogama. “Oni znaju da je njihova neoliberalna ortodoksija, koja je, osim što je neefikasna, i okrutna, umrla 2008. godine sa velikom finansijskom krizom i da su je zamijenile progresivne politike”, kazao je.

“Oni znaju da se njihova vizija međunarodnog poretka demontira kao posljedica tarifa i ilegalnih ratova. Znaju da je njihova predaja poricanju klimatskih promjena, ksenofobiji i seksizmu bila njihova najveća greška, od koje će im trebati dugo da se oporave. Ljudi shvataju da oni nemaju plan, da nemaju rješenja”, istakao je Sánchez.

Cyril Ramaphosa, predsjednik Južne Afrike, jasno je sažeo osjećaj nade rođen iz ekscesa i grešaka desnice. “Ovaj trenutak teške krize je, ujedno, trenutak jedinstvene prilike. To je prilika za mobilizaciju, za ujedinjenje snaga progresivnih promjena, za kovanje novog puta mira, demokratije i socijalne pravde. Ovo je vrijeme koje ne smijemo protraćiti”, rekao je južnoafrički predsjednik.

Osim Sáncheza i Ramaphose, na forumu je govorio i brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva. Njih trojica su također učestvovali na četvrtom izdanju samita za odbranu demokratije, održanom u subotu ujutro, kojem je prisustvovalo dvadesetak zemalja, većinom predstavljenih svojim liderima, među njima Claudia Sheinbaum (Meksiko) i Gustavo Petro (Kolumbija).

Osjećaj prilike koji percepira ljevica potkrijepljen je nekim nedavnim političkim događajima: poraz Orbána na lokalnom nivou, neuspjeh referenduma koji je promovirala Meloni, progresivni uspjeh u važnim gradovima na općinskim izborima u Francuskoj, te pad Trumpa u anketama.

Međutim, to ne dozvoljava neobuzdani optimizam. U Mađarskoj i Poljskoj nacionalne populiste su porazili konzervativci. U Njemačkoj je depresija među socijaldemokratama na historijskom minimumu, dok je u Latinskoj Americi pritisak ekstremne desnice uporan.

U tom kontekstu, skup u Barceloni nastojao je promovirati jačanje jedinstva i vraćanje ponosa progresivnom pokretu.

“Globalna desnica je organizovana preko granica i kontinenata. Zato moramo biti i mi. Ekstremna desnica je internacionalna, i mi moramo biti takvi. Budućnost ne pripada najglasnijim glasovima, već onima koji grade mostove”, poručio je Lars Klingbeil, kopredsjednik njemačkog SPD-a.

Elly Schlein, generalna sekretarka Demokratske stranke Italije, naglasila je da se ekstremna desnica “godinama posvetila poticanju straha”, a “sada su oni ti koji inspirišu strah”, što ima mobilišući efekat na ljevicu.

U smislu dizajna konkretnih politika, skup u Barceloni funkcionisao je kao svojevrsna platforma za plasiranje ključnih ideja buduće progresivne agende. Diskusije su jasno pokazale da ljevica više ne želi samo reagovati na poteze desnice, već aktivno oblikovati novi narativ o globalnom poretku, tehnologiji i socijalnoj pravdi.

Kada je riječ o međunarodnim odnosima, brazilski predsjednik Lula i španski premijer Sánchez bili su jedinstveni u pozivu na korjenitu reformu multilateralizma. Njihov zajednički stav je da institucije poput Vijeća sigurnosti UN-a, MMF-a i Svjetske banke moraju biti demokratizovane kako bi odražavale savremenu realnost. Sánchez je bio posebno direktan, ističući da Zapad mora biti spreman ustupiti dio svojih reprezentativnih kvota. To je, prema njegovim riječima, ključ za postizanje globalne stabilnosti i povratak povjerenja zemalja Globalnog Juga u međunarodni sistem zasnovan na pravilima.

Poseban fokus skupa bio je na odbrani demokratije, koju Lula ne vidi kao retoričko pitanje, već kao realan rizik, podsjećajući na pokušaj puča u vlastitoj zemlji. U tom kontekstu, stručnjaci i političari su oštro upozorili na opasnosti koje dolaze od velikih tehnoloških elita.

Ekspertica Francesca Bria je tokom panela iznijela dramatičnu tvrdnju da tehno-oligarhovi, koji posjeduju alate s ogromnim potencijalom manipulacije, ne žele samo profit, već aktivno teže političkoj moći i kontrolišu dijelove države. Njena poruka je bila jasna: nemoguće je graditi demokratski model u strukturama koje se iznajmljuju od tehno-oligarha, zbog čega je uspostavljanje digitalne javne infrastrukture koja služi čovječanstvu postalo imperativ progresivne politike.

Konačno, debata o socijalnoj pravdi donijela je konkretne ekonomske prijedloge. Ekonomistica Mariana Mazzucato predstavila je rješenja za borbu protiv “ekstraktivnog kapitalizma”, u kojem kompanije ostvaruju ogromne profite kroz otkup vlastitih dionica i nerealne bonuse, dok investicije i plate stagniraju. Njen prijedlog je da se javne subvencije i državni ugovori uslove time da kompanije poštuju kriterije koji bolje vrednuju rad i održive investicije.

Nadovezujući se na temu nejednakosti, ekonomista Gabriel Zucman je elokventno ukazao na bolnu realnost izbjegavanja plaćanja poreza od strane najbogatijih. Njegovo rješenje je dizajniranje poreza koji bi padao direktno na bogatstvo najprosperitetnijih, s obzirom na dokazane poteškoće u postizanju adekvatnog oporezivanja samo kroz prihode.

Završnu, ključnu poruku uputio je brazilski lider Lula, upozoravajući na greške iz prošlosti kada se ljevica nije suprotstavila neoliberalnom pristupu.

“Neoliberalni projekat je obećao prosperitet, a donio nejednakost i nesigurnost. Čak i tako, mnogi od nas su ga prihvatili. Ljevičarske vlade su napustile javne politike u ime upravljivosti. Postali smo sistem”, rekao je Lula.

Veteran borbe za radnička prava pokazao je put naprijed: “Demokratija nije destinacija, to je svakodnevna konstrukcija. Ne radi se samo o glasanju: ona se mora prevesti u konkretna poboljšanja u životima ljudi. Moramo zamijeniti obeshrabrenje snovima, mržnju nadom. Globalni progresivni pokret ima fundamentalnu misiju: povratiti transformativnu moć progresivizma i projicirati budućnost sa socijalnom pravdom, jednakošću i demokratijom.”

IZVOR: El Pais