Tradicionalni zanati i danas melju u navedenim stupama, tj. havanima ili dibecima, tako da se i na sarajevskoj čaršiji može kupiti tucana kahva u dibeku. A ko voli, nek izvoli. Samo nek nije iz avana, jer je to neprimjereno bosanskoj (i jezičkoj) tradiciji.

Ima jedan predmet koji se koristi za usitnjavanje, sitnjenje, mrvljenje, drobljenje, tucanje različitih sitnijih prehrambenih proizvoda, najčešće oraha, lješnika, badema, kahve, šećera, maka i drugih artikala.

Iako je danas zbog razvijene tehnologije u upotrebi sve manje, kod nekih gazda i probranih domaćina može se naći: havan. Istina, poneko možda ima i avan, kako tome svjedoči srpska i hrvatska jezička praksa i leksikografija, npr. Rečnik Matice (2011), Hrvatski jezični portal, ali kod onih koji zbore bosanskim jezikom, u upotrebi bi ipak trebao biti havan, koji je potvrđen u bosanskim izvorima norme: Preporodov Pravopis (1996) i Bulićev Pravopis (2022); Jahićev Rječnik (2010), Rječnik Filozofskog (2010), Rječnik nedoumica (2009), izuzev u Institutovu Rječniku (2007) i Rječniku stranih riječi (2011), u kojima je opisan avan, odnosno na platformi Pravopis.ba koji daje dubletno navedene oblike tj. i havan i avan.

Riječ havan ušla je u bosanski preko turskog izraza havan iz perzijskog oblika hawen (Škaljić) odnosno iz perzijskog hāwan u turski havān pa potom u bosanski (Haverić i Šehović), u kojem se vidi etimološka očvrslost spomenutog inicijalnog suglasnika. Iako je havan sličan dibeku po funkciji, oba predmeta i obje lekseme koje ih označavaju, polahko postaju tzv. historizmi zbog vanjezičkih okolnosti, iako je dibek, po svemu sudeći, riječ turskog postanja, koja se prilagodila bosanskoj gramatičkoj strukturi pa joj ne smeta da u njoj dođe do npr. dentalizacije, pa da to u množini budu dibeci.

Tradicionalni zanati i danas melju u navedenim stupama, tj. havanima ili dibecima, tako da se i na sarajevskoj čaršiji može kupiti tucana kahva u dibeku. A ko voli, nek izvoli. Samo nek nije iz avana, jer je to neprimjereno bosanskoj (i jezičkoj) tradiciji.

Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je četiri naučne monografije iz oblasti lingvističke bosnistike te zbirku kratkih priča. Uz više od 80 naučnih i stručnih radova te petnaestak kulturalnih kolumni objavio je približno 300 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.