Europski čelnici sastali su se u Londonu nakon Trumpovog kontroverznog sastanka sa Zelenskim. Cilj je uskladiti svoja stajališta o mogućem raspoređivanju “mirovnih snaga” u Ukrajini i finansirati povećane izdatke za odbranu.

Evropski čelnici sastaju se danas u Londonu usred najintenzivnije političke i strateške oluje koju je Evropa doživjela od pada Berlinskog zida. Cilj je uskladiti svoje stavove o mogućem raspoređivanju “mirovnih snaga” u Ukrajini, ako konačno dođe do prekida vatre – s obzirom na historiju, naivno je misliti da će Vladimir Putin poštovati ​​bilo kakav dogovor – te finansirati povećane izdatke za odbranu.

Teška misija, pogotovo jer nema zajedničkog EU stava. Iako je velika većina pokazala svoju podršku Kijevu, mađarski premijer Viktor Orban – koji je zaprijetio da će blokirati obnavljanje sankcija EU-a ruskim pojedincima i subjektima – zahvalio je Donaldu Trumpu za “hrabru odbranu mira” nakon sastanka s Volodimirom Zelenskim.

A kako bi dovršila redizajn političke karte, Talijanka Giorgia Meloni, još jedna bliska saveznica Amerikanaca, zatražila je od Evropljana da ne dopuste da se otvore “duboke podjele s Washingtonom”.

Downing Street opisuje slijedećih 48 sati kao “diplomatsku trku”. Premijer Keir Starmer, koji je danas domaćin sastanka, priredio je Zelenskom toplu dobrodošlicu u subotu, predstavljajući se kao most za zacjeljivanje transatlantskog rascjepa. “On je vrlo svjestan koliko je ovo teško. Ovo je veliki trenutak i za zemlju i za svijet”, rekao je glasnogovornik britanske vlade za The Times.

Starmer će prvo ugostiti Giorgiju Meloni u službenoj rezidenciji, prije nego što će mu se na samitu pridružiti čelnici Ukrajine, Francuske, Njemačke, Danske, Italije, Nizozemske, Norveške, Poljske, Španije, Turske, Kanade, Finske, Švedske, Češke i Rumunije. Učestvovat će i turski ministar vanjskih poslova, generalni sekretar NATO-a te predsjednici Evropske komisije i Europskog vijeća.

Put koji je pred Ukrajinom sada je nejasan, ali prepun opasnosti. Domaći i vanjski faktori mogli bi povećati pritisak na Zelenskog da podnese ostavku, održi izbore ili oboje, iako je nejasno kako se to može dogoditi u ratno vrijeme, a da se ne ukine vanredno stanje i tako zemlja ne gurne u haos. Čak su se i zastupnici u užem krugu Zelenskog složili da je sastanak u Bijeloj kući bio katastrofa. Vrijeme na Starom kontinentu curi, jer nakon sukoba sa Zelenskim i otkazivanja sporazuma o mineralima, Trump sada čak prijeti i potpunim povlačenjem podrške Ukrajini u ratu koji traje već tri godine. Domaći i vanjski akteri mogli bi povećati pritisak na Zelenskog da podnese ostavku, održi izbore ili oboje, analizira danas El Confidencial.

Sjedinjene Države ostaju ključne za ratne napore Ukrajine. Iako Evropa šalje najveći dio pomoći (60% naspram 40% iz Sjedinjenih Država), Kijev se oslanja na američke presretače protivzračne odbrane, kao i na protok obavještajnih podataka i rezervnih dijelova za oružje. Kada su Trump i Putin održali svoj prvi službeni sastanak na konferenciji u Helsinkiju 2018., Amerikanac je inzistirao da niko drugi ne bude u prostoriji. Na iznenađenje njegovih savjetnika, ostao je samo prevodilac. Sastanak je trajao dva sata, a kako je kasnije ispričao Steve Bannon, tadašnja Trumpova desna ruka, otišao je izgledajući kao “prebijeno pseto”.

Biograf Michael Wolff se složio, opisujući svoj stav na kasnijoj zajedničkoj press konferenciji s Rusom kao “servilan”. Nije teško razumjeti Trumpovu fascinaciju. Putina – bogatijeg, uspješnijeg, vještijeg u političkoj igri amorala i opstanka – vidi kao jednog od rijetkih ljudi od kojih može izvući pouke. Dok se zapadni lideri rukovode međunarodnim zakonima i ugovorima, Putin jednostavno radi šta hoće. Za Rusa nema neprijateljske štampe, on ili šalje u zatvor ili eliminiše opoziciju. A Tramp na sve ovo gleda sa fascinacijom. “Prava moć,” jednom je prokomentarisao, “je… čak ni ne želim da koristim riječ…strah.”

U konačnici, američki predsjednik Putina vidi kao jedinog sagovornika na svojoj razini. Nikada se prema njemu ne bi odnosio s nepoštovanjem i despotizmom s kojim je u petak dočekao Zelenskog, kojeg samo želi iskoristiti kako bi došao do rijetkih minerala u Ukrajini, ključnih za proizvodnju oružja, čipova i drugih vitalnih proizvoda u modernom svijetu.

Dakle, oni koji su otvorenih usta stajali kada su se 18. februarau Saudijskoj Arabiji sastali SAD i Rusija, izuzev Kijeva i evropskih čelnika, kako bi razgovarali o ratu u kojem je na kocki budućnost Starog kontinenta, kao da nisu obraćali pažnju na ono što Trump govori proteklog desetljeća.

Transatlantski odnos je mrtav. I evropski čelnici to moraju prihvatiti. Zasad se čini da djeluju prema teoriji mrtvog konja. Beskorisno je trošiti energiju mijenjajući mamuze, sedla ili veterinare. Konj je mrtav. Transatlantske odnose sada pokreću drugi merkantilistički parametri, a ne sigurnosni. Dok Trump optužuje Zelenskog da se “poigrava s Trećim svjetskim ratom”, Moskva likuje. “Svinja je konačno dobila dobar šamar u Ovalnom uredu”, rekao je Dmitrij Medvedev, zamjenik predsjednika ruskog Vijeća sigurnosti.

Britanski premijer sastao se s američkim predsjednikom u Bijeloj kući 27. februara, samo tri dana nakon što je to učinio francuski predsjednik Emmanuel Macron. Iako su oba putovanja hvaljena kao uspješna, nijedno nije ispunilo svoju svrhu: osigurati da Trump podrži bilo kakvo raspoređivanje evropskih trupa u Ukrajini kako bi se spriječila daljnja Putinova agresija.

Štaviše, kažu analitičari, slanje različitih evropskih čelnika u Washington samo zbunjuje Trumpa oko toga ko mu je zapravo sagovornik s druge strane Atlantika. Nova administracija Bijele kuće vjeruje da su pod okvirom pravila i saveza nakon 1945. Amerikanci bili prevareni da nepošteno trguju i plaćaju strane ratove. Trump sada vjeruje da može učinkovitije slijediti nacionalni interes hiperaktivnim poslovanjem. Sve je u pitanju: teritorija, tehnologija, minerali.

“Cijeli moj život bio je oko sklapanja poslova”, objasnio je nakon susreta s Macronom. Trump vjeruje da SAD mogu djelimično ili potpuno napustiti Evropu, a možda i svoje azijske saveznike. Kaže da ima “prekrasan okean kao odvajanje”, ne shvaćajući da ratovi sada uključuju svemir i kibernetički prostor, tako da fizička udaljenost nudi još manju zaštitu nego 1941. goidne, kada je japanski napad na Pearl Harbor okončao američki izolacionizam.

Štaviše, kada Sjedinjene Države žele projicirati čvrstu moć ili odbraniti svoju teritoriju, to ovisi o pomoći saveznika, od zračne baze Ramstein u Njemačkoj i signalne stanice Pine Gap u Australiji do sistema za praćenje projektila na kanadskom Arktiku.

U ponedjeljak su Sjedinjene Države stale na stranu Rusije i Sjeverne Koreje glasajući protiv rezolucije UN-a koju su predložili njihovi evropski saveznici, a kojom se Rusija okrivljuje za invaziju na Ukrajinu. Zatim je progurao vlastitu rezoluciju kroz Vijeće sigurnosti uz podršku Rusije i Kine koja je pozvala na “brzi kraj” rata, ali bez ponavljanja prethodnih poziva na podršku teritorijalnom integritetu Ukrajine.

Može li se Evropa sama suočiti s Putinom? Kako bi ispunila postojeće planove NATO-a (uz prisutnost SAD-a), Evropa bi morala potrošiti 3% svog BDP-a na odbranu. Velika Britanija učinila je korak u tom smjeru najavljujući povećanje izdvajanja na 2,5% svog BDP-a do 2027. godine, no ni to možda neće biti dovoljno. Rečeno je da Mark Rutte, generalni sekretar NATO-a, predlaže cilj od 3,7%. Iako bi za nadoknadu deficita SAD-a bila potrebna brojka puno veća od 4%.

Ali nije u pitanju samo novac. Postoje i drugi problemi, kao što je nedostatak evropskog iskustva u vođenju velikih misija. Washington je uvijek koordinirao operacije saveza. Ukratko, svijet se promijenio. Konj je mrtav. I što se prije to prizna, to bolje, zaključjuje El Confidencial.