Gideon Levy u svojoj novoj kolumni za Haaretz piše o sedamnaestogodišnjem dječaku koji je u programu kanala Knesset uradio ono od čega vodeći izraelski novinari godinama bježe: natjerao je političara Moshea Feiglina da prizna da takozvano “dobrovoljno iseljavanje” iz Gaze nije ništa drugo do prisilno protjerivanje i plan za uništenje miliona ljudi
Godinama na izraelskoj televiziji nije bilo ovakvog intervjua, a možda i nikada. Zraka svjetlosti bljesnula je kroz mračni ekran, koji je tokom protekle tri godine postao propagandniji nego ikada.
Nije to bilo u “Uvdi”, odvažnoj “istraživačkoj” emisiji. Niti u “Meet the Pressu”, emisiji punoj praznih razgovora. Niti u nekom glupom panelu punom idiota. Zvijezda je rođena na najneočekivanijem mjestu, u najudaljenijoj emisiji na kanalu Knesset.
Eitan Newman, sedamnaestogodišnjak iz Ra'anane, održao je lekciju vodećim izraelskim novinarima. Yonit Levy i Danny Kushmaro, Ben Caspit i Amit Segel, Raviv Drucker i Ayala Hasson, morate ovo pogledati. Možda ovako konačno naučite kako se vode intervjui i šta je novinarstvo. Imate mnogo toga naučiti od ovog dječaka.
Emisija je “First Vote”. Intervjuisani je bio Moshe Feiglin (Moshe Feiglin je izraelski desničarski političar, aktivista i osnivač libertarijansko-cionističke stranke Zehut (Identitet) op.pr.). Slijedi puni tekst, urednički prilagođen po potrebi.
Newman: Nazovite to kako god hoćete, etničko čišćenje, transfer, dobrovoljno iseljavanje, u redu. Dakle, želim Vas pitati, šta će se dogoditi s Gazancem koji ne bude želio iseliti? Hoće li ga vojnici IDF-a natovariti na kamion i protjerati? Kamo će ga odvesti? Šta ćete mu uraditi?
Feiglin: Prije svega, ogromna većina njih želi otići, u redu?
Newman: Pitao sam za one koji ne žele otići.
Feiglin: Moramo ih podstaknuti da odu, jer ko god ne ode, ubit će vas.
Newman: Nisam to pitao. Pitao sam šta ćete uraditi s nekim za koga ste htjeli da ode, a on ne ode.
Feiglin: Natjerat ćete ga da ode.
Newman: Šta znači “natjerati”?
Feiglin: Na svaki mogući način. Zatvorit ćemo mu vodovodne cijevi, na primjer. Samo primjer.
Newman: A ko ne ode, može umrijeti, što se Vas tiče?
Feiglin: Onda će biti žedan. Morat će otići da popije čašu vode. Samo primjer.
Newman: Dakle, na primjer, neku vrstu ubijanja svih?
(Tišina)
Newman: Da? Kao, svi bi trebali umrijeti? Ili odlaze ili umiru? Zar oni nisu ljudska bića?
Feiglin: Prilično je zapanjujuće, oprosti, što nas nakon 7. oktobra tretiraš kao ubice, a taj islamo-nacistički teroristički entitet kao da je pod napadom. Oprosti mi.
Newman: Pitam o Vašoj politici. Pokušavam razumjeti šta će se dogoditi ako budete izabrani u Knesset.
Feiglin: Znaš, imam unuka tvojih godina, u redu? Njegov brat leži u grobu upravo zbog takvih pitanja.
Newman: Dakle, ja sam kao odgovoran za njegovo ubistvo? To hoćete da kažete?
Feiglin: Ne, kažem da je tvoj izvrnuti pogled na svijet, koji se bori za ljudska prava tog ubilačkog entiteta, na kraju doveo do te katastrofe.
Newman: Dakle, svi bi trebali umrijeti. Dva miliona ljudi će umrijeti. Koliko god da kažete da ih ima tamo, trebali bi umrijeti.
Feiglin: Predlažem ti da saslušaš i osobu koju pitaš, a ne samo sebe.
Rječiti i iskusni Feiglin bio je šokiran. Nije očekivao ovakav intervju. U Izraelu i ne trebate očekivati takav intervju, jer na televiziji nema takvih ispitivača.
Novinarska vrijednost je jasna: dječak je razotkrio Feiglinovo pravo lice. I što je još važnije, razotkrio je gnusnu laž o “dobrovoljnom iseljavanju”. Niko ne odlazi dobrovoljno. Riječ je samo o tovarenju ljudi na kamione i njihovom deportovanju. Newman mu nije dopustio da se izvuče izbjegavanjem, muljanjem ili zamagljivanjem bilo čega. Intervjuirani je bio primoran priznati potpuno, nacističko rješenje. “Neka bude žedan”, rekao je s đavolskim cinizmom i hladnoćom od koje se ledi krv u žilama.
Nije teško zamisliti kako bi sličan intervju izgledao na vodećim mrežama. Feiglin bi rekao “dobrovoljno iseljavanje”, a mi bismo prešli na sljedeću temu: za koga ćete glasati na izborima, i sva ostala uobičajena sranja. Izraelski novinari odlično razlikuju ono što je sporedno od onoga što je glavno; uvijek će izabrati manje važnu stvar. Boje se postavljati prava pitanja.
