Ovaj događaj predstavlja prvi sukob zapadnog i kineskog naoružanja na bojnom polju, a neočekivana azijska nadmoć iznenadila je svijet

Sedmog maja zračna bitka između Indije i Pakistana iznad Kašmira označila je historijski trenutak u zrakoplovstvu: kineski lovci J-10C Vigorous Dragon, kojima upravlja Pakistansko ratno zrakoplovstvo (PAF), uspjeli su oboriti do tri francuska Rafalea indijskog ratnog zrakoplovstva (IAF), kao i ruske MiG-29 i Su-30. Ovaj događaj predstavlja prvi sukob zapadnog i kineskog naoružanja na bojnom polju, a neočekivana azijska nadmoć iznenadila je svijet.

Sukob je započeo kada je Indija pokrenula “Operaciju Sindoor” kao odgovor na teroristički napad u Kašmiru u kojem je stradalo 26 turista. Operacija je u početku bila usmjerena na precizne udare na pakistanske vojne ciljeve, no brzo je eskalirala u jednu od najintenzivnijih zračnih bitaka posljednjih desetljeća, u kojoj je učestvovalo do 100 zrakoplova s obje strane.

Indija je angažirala svoje najmodernije zrakoplove, uključujući francuske Rafale, opremljene projektilima dugog dometa Meteor i SCALP, te Su-30MKI s nadzvučnim projektilima BrahMos. Uz to, koristili su i Embraerov zrakoplov za rano upozoravanje. Međutim, to nije bilo dovoljno.

Prema vojnim stručnjacima i fotografskim dokazima, pakistanske snage oborile su nekoliko indijskih zrakoplova, uključujući barem jedan Rafale i dva ruska Suhoja. Ovo je prvi put da je francuski Rafale, jedan od najnaprednijih zapadnih lovaca, oboren u borbi. Postoje i naznake da je možda oboren još jedan Rafale, temeljem snimki s Nexterovog topa na drugoj lokaciji.

Kako je Pakistan ostvario pobjedu?

Pakistanske zračne snage bile su podržane kineskim lovcima J-10CE i JF-17, opremljenim AESA radarima otpornim na ometanje, te zrakoplovima za rano upozoravanje Saab 2000 Erieye, koji su omogućavali otkrivanje i praćenje neprijateljskih zrakoplova na udaljenosti većoj od 400 kilometara.

Ključno je da nije bilo borbe na malim udaljenostima. Umjesto toga, Pakistan je koristio taktiku dugog dometa, poznatu kao “lanac smrti”. Ovaj sistem uključuje rano otkrivanje ciljeva putem radara, prenos podataka na lovce J-10CE i JF-17, koji zatim ispaljuju projektile bez aktiviranja vlastitih radara, čime smanjuju svoju izloženost.

Srž pakistanske prednosti ležala je u kineskom projektilu zrak-zrak PL-15, koji ima domet od 200 kilometara i vrijeme leta od oko dvije minute. Prema Jean-Dominiqueu Merchetu iz francuskog lista l’Opinion, ovo je prvi put da je zapadni zrakoplov oboren kineskim projektilom.

Stručnjak za vojnu avijaciju Frédéric Lert ističe: “Ako karakteristike projektila PL-15 nisu unaprijed unesene u bazu prijetnji ciljanog zrakoplova, on će biti oboren.” U ovom slučaju, indijski Rafale, označen kao BS-001, oboren je u blizini Bathinde, prema američkim i francuskim izvorima, a u incidentu je stradala jedna civilna osoba. Pronađeni su i ostaci ruskog sjedala za izbacivanje i dijelovi francuskog projektila, što upućuje na mogući gubitak još dva lovca, vjerojatno Su-30MKI i MiG-29, iako to još nije službeno potvrđeno.

Indijska odluka da ograniči svoje operacije na nemilitarne ciljeve, iz straha od eskalacije sukoba s rizikom nuklearnog rata, prepustila je taktičku inicijativu Pakistanu. Kako navodi Sebastien Roblin u 19FortyFive, to je omogućilo Islamabadu da organizira snažnu odbranu s dobro koordiniranom kontraofanzivom.

Pakistanski J-10C i JF-17, iako inferiorni u odnosu na Rafale po mnogim karakteristikama, iskoristili su prednost kineskog integriranog obrambenog sistema, uključujući zemaljske radare, zrakoplove za rano upozoravanje i podatkovne veze. Ova homogenost, za razliku od indijskog “tehnološkog mozaika” koji uključuje rusku, izraelsku i francusku opremu, omogućila je brži odgovor i bolju koordinaciju.

Oba lovca pripadaju takozvanoj generaciji 4.5, s značajnim poboljšanjima u odnosu na prethodne modele, ali bez stealth karakteristika pete generacije. Rafale, proizvođača Dassault, koristi AESA radar RBE2-AA s antenom promjera 600 mm, koji otkriva ciljeve na 200 kilometara.

S druge strane, J-10C ima AESA radar s antenom promjera preko 700 mm, što teoretski omogućava veći domet i preciznije otkrivanje. Osim toga, J-10C je čisti presretač, dizajniran za uništavanje zračnih ciljeva, dok je Rafale višenamjenski lovac, sposoban za različite misije, uključujući bombardiranje.

Još jedna ključna razlika bila je u naoružanju. Dok je pakistanski J-10C koristio projektil PL-15E s dometom od 145 kilometara (manje od kineske verzije s 300 km) i brzinom od Mach 5, indijski Rafali bili su opremljeni projektilima MICA, koji imaju domet od samo 60-80 kilometara. Prema analizi lista South China Morning Post, snimke olupine Rafalea pokazuju da je bio opremljen za napade na kopnene ciljeve, a ne za zračnu borbu. Ova odluka o naoružanju bila je presudna za indijski poraz.

Ovaj incident ima dalekosežne posljedice. Kina, koja je tradicionalno diskretna o svojoj vojnoj tehnologiji, zabilježila je porast dionica proizvođača J-10C, Chengdu Aircraft Industry Group, za 30% nakon bitke. Za Peking je sukob između Indije i Pakistana dvosjekli mač: Pakistan, njihov strateški saveznik i glavni kupac oružja, demonstrirao je učinkovitost kineske tehnologije, ali Kina izbjegava eskalaciju tenzija s Indijom zbog vlastitih graničnih sporova.

Indija, koja je nedavno potpisala ugovor vrijedan 7,4 milijarde dolara za 26 novih Rafalea, vjerovatno neće otkazati narudžbu, ali će sigurno preispitati svoje taktičke odluke, posebno u vezi s naoružanjem. Projektil Meteor, koji ima domet od 200 kilometara i superiorne performanse, mogao je promijeniti ishod bitke da su ga Indijci koristili.

U međuvremenu, zemlje poput Egipta pokazuju interes za J-10C, koji košta oko 50 miliona dolara po komadu, znatno manje od Rafalea, čija cijena doseže 115 miliona dolara. NATO, a posebno SAD, pomno analiziraju ovaj sukob kako bi unaprijedili svoje simulacije mogućeg sukoba s Kinom u Tihom oceanu.