Nije jasno šta su Saudijci tražili, a šta dobili u smislu SAD indirektnih nuklearnih pregovora sa  Iranom, a posebno ne oko genocida nad Palestincima u Gazi i na Zapadnoj obali. Neki analitičari požurili su se zaključiti kako je ova posjeta značila veliku geostratešku promjenu u Zapadnoj Aziji, gdje Saudijska Arabija preuzima vodeću regionalnu ulogu, a oslabljen Iran radi navodnog uništenja njegove proxy infrastruture (Hamas, Hizbullah, Husi) koji vapi za barem djelomičnim dizanjem sankcija, prestaje biti vodećom silom

Proces dedolarizacije svjetske ekonomije je u toku, a razvoj događaja svjedoči da poprima nove dimenzije, i to iz neočekivanih uglova. Dakle, najjače američko oružje, dolar nalazi se pred izazovom kineskoj juana sa podlogom zlatne rezerve. Onaj neočekivani ugao je druga strana trgovine koja će se plaćati tim juanom – Saudijska Arabija. Saznaje se da kineski i saudijski dužnosnici razgovaraju o potpisivanju sporazuma o prodaji saudijske nafte Kini u juanima.

Dakle, Saudijska Arabija je izvoznica nafte dok je Kina njezina uvoznica, jedna od najvećih u svijetu. Dosada je Saudijska Arabija Kini prodavala naftu za dolare koje je investirala u američke državne obveznice. Kina je svoje prihode u dolarima koje je zarađivala svojim izvozom također investirala u američke državne obveznice.

Međutim, nakon što je Trumpov carinski rat cijelom svijetu kao prvu žrtvu prinio i vrijednost američkih državnih obveznica, obje su se države našle u istom problemu. Naime, američke državne obveznice ne mogu zadržati svoju vrijednost zbog stalne inflacije, pa je i kupovna moć dolara stalno u padu. Iako je proces već dugo aktualan, Trumpove igre sa carinama nanijele su težak udarac tržištu obveznica i njihova je vrijednost pala, prinosi su povećani. Dakle, ono što Saudijska Arabija uštedi prodajom nafte, neće moći upotrijebiti za kupnju iste količine nafte, ako je ta štednja investirana nu američke obveznice.

Isto vrijedi i za Kinu. Ako nastavi svoju štednju držati u američkim obveznicama, neće moći kupiti isti iznos nafte za vrijednost u tim obveznicama u budućnosti. Obje zemlje zapravo gube novac u vrijednosti energije. Stoga se, čini se, objema zemljama nametnulo logično rješenje – trgovati naftom u zlatu, a ne u dolarima.

U posljednjih stotinjak godina cijene nafte nisu rasle u odnosu na cijenu zlata. Odnosno, zlato je, za razliku od dolara, sačuvalo svoju kupovnu moć. No, trgovina u zlatu ima svojih nedostataka.

Dva su ozbiljna.

Prvi je sigurnosni rizik, a drugi je visok trošak transporta. Na primjer, prijevoz 10 tona zlata iz Šangaja u Dubai košta otprilike jedan posto vrijednosti zlata koje se prevozi, što znači da u slučaju 100 takvih prijevoza godišnje, ukupan trošak transporta dosiže cijenu zlata, odnosno prodane nafte. Ako se na to doda pokriće osiguranja sigurnosnog rizika, takvo plaćanje je potpuno iracionalno.

Umjesto toga, pribjegava se izdavanju kredita ili tokena sa pokrićem u zlatu. Stranke izmjenjuju takve tokene ili mjenice i konvertiraju ih u fizičko zlato po potrebi.

Ovdje se, međutim, javlja i problem povjerenja. Sve kineske zlatne rezerve pohranjene su u Šangaju. Kina je uvela striktne kontrole kapitala na način da devize i zlato ne mogu biti izvezene sa kineske teritorije bez dopuštenja vlade. To stvara sumnju u sposobnost kineske vlade da može osigurati realno, fizičko zlato za pokriće svih izdanih tokena ili mjenica, nominiranih u juanima.

Čini se da je kineska vlada toga svjesna, pa je, prema dostupnim informacijama, ponudila alternativu. Kreiran je offshore yuan koji ne podliježe striktnim kontrolama kapitalnih tokova i može se slobodnije kretati, odnosno napuštati kinesku teritoriju bez posebnih vladinih odobrenja. Taj juan će biti u potpunosti pokriven fizičkim zlatom, kako se tvrdi.  Nainteresantnije je da bi trezor za pohranu tog zlata bio u Saudijskoj Arabiji, u njezinom glavnom gradu Rijadu.

Kinezi bi, u tom scenariju sagradili trezor, a Saudijska Arabija bi upravljala konverzijom juana u zlato i obratno. Američki finansijski analitičari smatraju ovu inicijativu opasnom, čak i prijetećom, baš kako su smatrali najave zemalja BRICS-a o osnivanju nove valute za međunarodnu trgovinu, zbog koje je Trump oštro zaprijetio tim zemljama da se okane ćorava posla. Naime, SAD se nikada neće dobrovoljno odreći dominacije dolara svjetskom trgovinom.

Ukoliko ova inicijativa zaživi, bit će znak i drugima da svoje bilateralne, a možda i multilaretalne trgovnske aranžmane reguliraju na sličan način, zaobilazeći dolar kao nestabilan i inflatoran te dodatno sruše tržište američkim obveznicama i drastično smanje mogućnost da se najzaduženija država na svijetu dodatno zadužuje. SAD bez zaduživanja ne mogu ekonomski opstati na ovoj razini BDP-a. Isto tako, ne mogu finansijski opstati bez masovnog reinvestiranja dolara u američke državne obveznice koji strane zemlje zarađuju prodajući svoje proizvode za te dolare.

Paradoksalno, američki predsjednik Trump započeo je trgovinski rat, nametanjem apsurdnih carina, a kineski mu kolega, vrlo vjerovatno, odgovara valutnim ratom, odvajajući svoju stratešku trgovinu od dolara kao što je već u određenoj mjeri i učinio u bilateralnim sporazumima sa drugim državama (Indijom, Rusijom). Historijski, valutni ratovi su slijedili trgovinske, odnosno ratove carinama i tarifama, a bili su posljednja faza prije direktnog konflikta ili rata.

Moguće je da su ove najave prisilile Trumpovu administraciju na popuštanje i postizanje sporazuma sa Kinom oko carina. Naime, panika je nastala, ne kada su počele vrtoglavo padati cijene dionica i korporativnih obveznica te indeksa na burzama, već kada je počeo rasti prinos na američke državne obveznice, odnosno kada im je počela padati vrijednost zbog manje potražnje. Rast prinosa na obveznicu je posljedica pada vrijednosti iste. Tada su i zagriženi podržavatelji uvođenja carina intervenirali kod Trumpa sa zahtjevom da nešto učini.

Osim sklanjanja svog „ekonomskog stratega“ koji je forsirao apsurdne carine (to je onaj što je citirao nepostojeći rad izmišljenog autora čije je ime bilo anagram ovog Trumpovog „stručnjaka“), zaustavio je daljnju eskalaciju te počeo pozivati države na sklapanje sporazuma, od Meskika do Britanije.

Iako, to i dalje ne mijenja činjenicu neto gubitka koji Kina i Saudijska Arabija ostvaruju trgujući naftom za dolare. Trump je posjetio Saudijsku Arabiju i navodno sklopio povoljne aranžmane sa svojim „prijateljima“ iz saudijske vladujuće kuće. Oni se odnose na već tradicionalnu nabavu oružja, ovaj put najmodernijeg koje Saudijci već desetljećima preplaćuju jer se boje Irana, u iznosu od 142 milijarde dolara.

Zauzvrat, ali nije specificirano Memorandumom o saradnji, bit će im dozvoljen razvoj nuklearnog programa (naravno, strogo kontroliranog od SAD), SAD očekuje barem 1000 milijardi dolara saudijskih investicija, od kojih je MBS ranije obećao 600. Isto tako, SAD se obavezao na dizanje sankcija Siriji, i to pod djelomičnom okupacijom izarelske vojske.

Nije jasno šta su Saudijci tražili, a šta dobili u smislu SAD indirektnih nuklearnih pregovora sa  Iranom, a posebno ne oko genocida nad Palestincima u Gazi i na Zapadnoj obali. Neki analitičari požurili su se zaključiti kako je ova posjeta značila veliku geostratešku promjenu u Zapadnoj Aziji, gdje Saudijska Arabija preuzima vodeću regionalnu ulogu, a oslabljen Iran radi navodnog uništenja njegove proxy infrastruture (Hamas, Hizbullah, Husi) koji vapi za barem djelomičnim dizanjem sankcija, prestaje biti vodećom silom.

Dan poslije pompezne posjete koju je zasjenika korupcijska aferica sa katarskom hedijom Trumpu od pišljivih 400 miliona dolara, a koju je aminovala državna tužiteljica, s karijerom katarske lobistice, objavljen je izraelsko-američki plan osiguranja humanitarne pomoći Gazi koji ruši sve principe nepristrasnog i neselektivnog humanitarnog rada UN i Izraelu daje ovlasti da humanitarnu pomoć vojno i politički uslovljava! Ovaj su plan odmah odbacile Britanija, Rusija i Kina.

Istovremeno, dok od Izraela okupirani Sirijci slave dizanje američkih  sankcija, što će imati minimalan učinak na njihove živote, Netanyahu najavljuje potpunu opsadu Gaze dok se svi Palestinci ne isele, a MBS tvrdi kako je važno prekinuti rat. Nevažno pod kojim uslovima. Je li jedna od tema razgovora ili pritiska na kompromitiranog Muhammeda bin Selmana bila i ovaj potencijalni aranžman sa Kinom, i kako je to završilo, s obzirom na „spektakularne rezultate“ Trumpove posjete? Na redu su Katar i Emirati, za savijanje kičme. Buka zbog navodnog američkog okretanja ka Arapima, a odbacivanja Izraela, vrlo je naivna i opasna jer Palestince prepušta genocidu, a međunarodno pravo i principe gazi u pustinjskoj prašini.