Najveće kontradikcije unutar pregovaračkog procesa odnose se na iranski nuklearni program. Dok pojedini izvori za New York Times tvrde da je Iran pristao da se odrekne svojih zaliha uranijuma obogaćenog do šezdeset procenata, što je nivo blizu potrebnog za razvoj nuklearnog oružja, zvanična iranska agencija Tasnim to izričito demantuje

Diplomatske kancelarije širom Bliskog istoka pretvorile su se u užurbane košnice u kojima se u sjeni prelamaju sudbine regionalne stabilnosti. Washington i Teheran poslali su prve opipljive signale o približavanju stavova koji bi mogli rezultirati sporazumom i okončati rat pokrenut američkim i izraelskim napadima na Iran krajem februara. Intenzivne komunikacije između Islamske Republike i posredničkih zemalja usmjerene su na definisanje okvira razumijevanja, što je potvrdio i sam američki predsjednik Donald Trump. On je otkazao dio svojih vikend-aktivnosti čekajući konkretizaciju memoranduma, objavivši na društvenim mrežama da je sporazum u velikoj mjeri ispregovaran te da se očekuje samo njegova finalizacija između Sjedinjenih Država, Irana i ostalih uključenih strana.

Ova objava predstavlja najnoviji obrat u sedmici punoj tenzija koja je započela novim Trumpovim prijetnjama Teheranu, usred blokade koju obje zemlje održavaju u Hormuškom tjesnacu. Američka vojska prethodno je presrela još jedan tanker pod iranskom zastavom blizu ovog strateškog prolaza, dok je Trump tvrdio da je bio na korak do obnove napada na Iran, ali je odustao u posljednjem trenutku na izričit zahtjev zaljevskih zemalja. Ipak, unatoč ratobornoj retorici, zvaničnici s obje strane priznali su mogućnost postizanja konsenzusa, a težište potencijalnog pakta nalazi se upravo na plovnom putu Hormuza, ključnoj tački konfrontacije.

Prema nacrtu sporazuma, Iran bi trebao potpuno otvoriti ovaj pomorski prolaz kroz koji prolazi dvadeset posto svjetske sirove nafte. Međutim, iranska službena novinska agencija Fars odmah je unijela nijanse u ovu interpretaciju, naglašavajući da situacija u tjesnacu neće biti ista kao prije rata i da su riječi američkog predsjednika neusklađene sa stvarnošću. Pozivajući se na službene izvore, Fars navodi da će pomorski put ostati pod iranskom kontrolom, što je ranije bila crvena linija za Washington. Upravljanje tjesnacom, određivanje ruta, vrijeme, način prolaska i izdavanje dozvola ostat će, prema teheranskim izvorima, isključivi monopol i diskreciono pravo Islamske Republike.

Američki izvori koji su dali uvid u detalje memoranduma za medij Axios sugerišu da su Washington i Teheran pronašli srednje rješenje između maksimalističkih zahtjeva obiju strana. Pakt predviđa inicijalni period od šezdeset dana, uz mogućnost produženja, tokom kojeg Iran otvara Hormuški tjesnac, uklanja postavljene mine i dozvoljava slobodan prolaz brodova bez nametanja naknada. Sjedinjene Države bi zauzvrat ukinule blokadu iranskih luka i odobrile izuzeća od pojedinih sankcija, omogućavajući Teheranu trgovinu naftom i pristup zamrznutim sredstvima. Napredak ovog sporazuma direktno je uslovljen i održavanjem izraelskog primirja u Libanu. S druge strane, arapski medij Amwaj, pozivajući se na britanske izvore specijalizovane za Arapsko poluostrvo, sužava taj diplomatski prozor na trideset dana, ali potvrđuje da će dugoročno upravljanje tjesnacom pripasti Iranu i Omanu.

Najveće kontradikcije unutar pregovaračkog procesa odnose se na iranski nuklearni program. Dok pojedini izvori za New York Times tvrde da je Iran pristao da se odrekne svojih zaliha uranijuma obogaćenog do šezdeset procenata, što je nivo blizu potrebnog za razvoj nuklearnog oružja, zvanična iranska agencija Tasnim to izričito demantuje. Prema njihovim tvrdnjama, nikakve koncesije u vezi s nuklearnim programom nisu uključene u trenutni memorandum, već su ostavljene za anekse o kojima će se raspravljati tek u kasnijim fazama, ukoliko proces napreduje. Iranski državni mediji stoga ovaj memorandum portretiraju kao čistu pobjedu Teherana, naglašavajući da Sjedinjene Države nisu uspjele srušiti režim, dok je Iran osigurao priznanje suvereniteta nad tjesnacom i ekonomske olakšice.

Van trenutnog pregovaračkog stola ostali su raniji zahtjevi Washingtona koji se tiču demantovanja iranskog programa balističkih raketa i obustave finansiranja regionalnih milicija. Ova pitanja su od vitalnog značaja za Izrael, čija je uloga u ovom procesu i dalje obavijena neizvjesnošću. Vlada Benjamina Netanyahua, iako je učestvovala u zajedničkoj vojnoj ofanzivi s Amerikancima protiv Irana, ostala je po strani ovih pregovora. Potpisivanje ovakvog sporazuma izazvalo je duboko negodovanje u Jerusalemu, jer se njime odgađaju ili potpuno isključuju vojni ciljevi koje je Izrael postavio na početku kampanje, uključujući uništenje Hezbollaha i nuklearnih postrojenja.

Uprkos optimizmu koji je vladao tokom subote, Donald Trump je danas naglo spustio očekivanja o brzom potpisivanju mira. U poruci na svojoj društvenoj mreži Truth, američki predsjednik je naglasio da će blokada Hormuškog tjesnaca ostati na snazi sve dok sporazum ne bude konačno postignut, certifikovan i potpisan. Trump je poručio da pregovori teku uredno i konstruktivno, ali je instruisao svoje predstavnike da ne žure s potpisivanjem, jer vrijeme radi za Sjedinjene Države. Obje strane moraju uzeti dovoljno vremena da urade stvar kako treba, bez prava na grešku, naveo je republikanski lider. Iako je odnos s Islamskom Republikom opisao kao profesionalniji i produktivniji nego ranije, Trump je eksplicitno upozorio lidere u Teheranu da moraju shvatiti kako nikada neće moći razviti ili posjedovati nuklearno oružje.

Ovakav razvoj situacije jasno ukazuje na to da nepremostive prepreke iz prethodnih sedmica nisu nestale. Pitanje obogaćenog uranijuma i dugoročna kontrola nad strateškim pomorskim putevima ostaju kamen spoticanja. Dodatnu težinu pregovorima daje i libanski front. Regionalni zvaničnici potvrđuju da memorandum zahtijeva prekid neprijateljstava na svim frontovima, uključujući izraelsku ofanzivu u Libanu, ali se u tekstu potpuno izbjegava pitanje trenutne izraelske okupacije pet procenata libanske teritorije.

U telefonskom razgovoru obavljenom u subotu, Netanyahu je otvoreno upozorio Trumpa da će Izrael zadržati potpunu slobodu djelovanja na svim frontovima, bez obzira na dogovore u Washingtonu. Prema izvorima iz izraelskih diplomatskih krugova, Trump je izrazio načelnu podršku tom principu, uvjeravajući izraelskog premijera da konačni mirovni sporazum s Iranom neće biti moguć bez potpunog demantovanja nuklearnog programa i uklanjanja obogaćenog uranijuma s iranske teritorije.

Dok pakistanski ministar vanjskih poslova Ishaq Dar javno tvrdi da je postignut značajan napredak, sudbina primirja proglašenog osmog aprila i dalje visi o koncu, razapeta između pragmatične potrebe Washingtona za stabilizacijom tržišta nafte i izraelske odlučnosti da trajno neutrališe prijetnju na svojim granicama.