Dok se Oružane snage okreću planovima za potpunu modernizaciju do 2030. godine, obljetnice poput ove ostaju podsjetnik da se stabilna budućnost ne gradi samo novim tehnologijama, već i pravednim odnosom prema svima koji su sudjelovali u njezinim temeljima
Svečana akademija povodom Dana Hrvatske vojske, Dana Hrvatske kopnene vojske i 35. obljetnice ustrojavanja Oružanih snaga Republike Hrvatske okupila je u Domu HV „Zvonimir“ državni vrh i vojne dužnosnike. Skup je ponudio dubok osvrt na povijesni put vojske koja je nastala u nemogućim uvjetima, ali i otvorio raspravu o modernizaciji u vremenu koje je, prema ocjenama govornika, napustilo iluziju o trajnom miru.
Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović istaknuo je kako je Hrvatska jedina članica Europske unije koja je prošla kroz rat za opstanak i vlastiti identitet. To specifično iskustvo, prema njegovim riječima, definira i gradi naciju na jedinstven način. Milanović se prisjetio početaka od prije tri desetljeća, naglasivši da je Hrvatska već tada, unatoč nedostatku međunarodnog priznanja, posjedovala elemente državnosti, no tek je brzim ustrojavanjem vojske pod odlučnim političkim vodstvom uspjela nadvladati povijesne izazove. Osvrćući se na globalnu situaciju, ocijenio je kako se današnji svijet nalazi na rubu kaosa, dodavši da je ideja o zajedničkoj europskoj obrani posve neostvariva, zbog čega je nužna izravna suradnja članica na razvoju obrambeno-napadačkih sustava.
Premijer Andrej Plenković apostrofirao je Domovinski rat kao temelj suvremene, slobodne i demokratske Hrvatske, najavivši ambiciozne planove prema kojima bi izdvajanja za obranu do 2035. godine trebala dosegnuti 3,5 posto BDP-a. Naglasio je važnost rasta domaćeg obrambenog klastera i jačanja suradnje s ukrajinskom vojskom, dok su potpredsjednik Sabora Željko Reiner i ministar obrane Ivan Anušić evocirali uspomene na povijesno postrojavanje na stadionu u Kranjčevićevoj ulici, podsjećajući na dane kada se zemlja, suočena s embargom, branila improviziranim sredstvima i lovačkim naoružanjem.
Ipak, iza službenih državnih narativa o modernizaciji i geopolitičkim izazovima stoji slojevita povijesna istina o ljudima koji su činili kralježnicu te obrane, među kojima su Bošnjaci i muslimani imali izuzetno značajnu ulogu. Prema iznesenim podacima, oko 30 tisuća pripadnika ove zajednice aktivno je sudjelovalo u Domovinskom ratu. Cijena te participacije bila je iznimno visoka; preko 1.187 Bošnjaka položilo je svoje živote za slobodu Hrvatske. Njihova su imena danas uklesana u spomenik na Borovju, smješten uz zagrebački Islamski centar, kao trajni biljeg požrtvovnosti.
Prbi poginuli Bošnak branitelj Hrvatske bio je Šefik Pezerović. Masovnost i predanost bošnjačkih dragovoljaca možda najbolje ilustrira zabilježena anegdota iz memoara ratnog premijera Franje Gregurića, koji je tijekom obilaska prve linije bojišnice ostao zatečen spoznajom u kolikom su postotku upravo Bošnjaci držali ključne obrambene položaje.
Dok se Oružane snage okreću planovima za potpunu modernizaciju do 2030. godine, obljetnice poput ove ostaju podsjetnik da se stabilna budućnost ne gradi samo novim tehnologijama, već i pravednim odnosom prema svima koji su sudjelovali u njezinim temeljima.
