U središtu američkog pritiska nalazi se GAESA, gigantski ekonomski imperij pod kontrolom kubanske vojske, koji u potpunosti dominira turizmom, spoljnom trgovinom, energetskim sektorom i deviznim poslovanjem na ostrvu. Vašington smatra da kontrolu nad ovim konglomeratom drže Raúl Castro i njegov unuk, dugogodišnji šef bezbjednosti Raúl Guillermo Rodríguez Castro, poznat pod nadimkom „Raulito“. Američki državni sekretar Marco Rubio otvoreno je opisao GAESA-u kao sistem stvoren isključivo za generisanje prihoda korumpirane elite, a ne kubanskog naroda

Najava američkog pravosuđa o podizanju optužnice protiv devedesetčetvorogodišnjeg Raúla Castra objavljena je na mjestu duboke historijske simbolike, u zgradi Freedom Tower u Miamiju. Upravo na tom mjestu su početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća stotine hiljada izbjeglica pred diktaturom braće Castro dobile svoje prve američke dokumente. Pred portretima četvorice ubijenih pilota, zvaničnici Vašingtona obznanili su potez koji Kubu i SAD ponovo gura u stanje hladnoratovske napetosti.

Bivši kubanski predsjednik tereti se za četverostruko ubistvo, uništavanje civilnih letjelica i zavjeru za ubistvo američkih državljana. Vršilac dužnosti američkog ministra pravosuđa Todd Blanche izjavio je u teatralnom tonu kako Sjedinjene Američke Države i predsjednik Donald Trump nikada neće zaboraviti svoje građane, poručivši da nijedan šef države ne može napasti Amerikance bez suočavanja s odgovornošću.

Ova optužnica predstavlja pravni povratak u prošlost. Castru se stavlja na teret da je u februaru 1996. godine, sa pozicije ministra odbrane Kube, lično naredio kubanskim lovcima MiG da obore dva nenaoružana aviona Cessna koja su pripadala kubanskoj organizaciji Hermanos al Rescate (Braća za spas). Napad na civilne letjelice niko od četiri člana posade nije preživio.

Istovremeno, ovaj potez označava potpuni geopolitički zaokret unutar bilateralnih odnosa. Upravo je Raúl Castro bio ključni akter koji je s američkim predsjednikom Barackom Obamom započeo proces istorijskog približavanja dvije države. Kada je Obama vođi kubanske revolucije javno pružio ruku na Samitu Amerika u Panami 2015. godine, a potom postepeno počeo ublažavati decenijski embargo, prevagnuli su viši državni interesi. Međutim, Donald Trump je taj kurs potpuno napustio.

Pokretanje ovog starog procesa danas služi kao pravna poluga za širu strategiju usmjerenu ka smjeni režima u Havani, a tajming nije slučajan. Približavaju se novembarski izbori za američki Kongres, na kojima republikanci nastoje povratiti latinoameričke glasače, nezadovoljne oštrom migracionom politikom administracije.

U središtu američkog pritiska nalazi se GAESA, gigantski ekonomski imperij pod kontrolom kubanske vojske, koji u potpunosti dominira turizmom, spoljnom trgovinom, energetskim sektorom i deviznim poslovanjem na ostrvu. Vašington smatra da kontrolu nad ovim konglomeratom drže Raúl Castro i njegov unuk, dugogodišnji šef bezbjednosti Raúl Guillermo Rodríguez Castro, poznat pod nadimkom „Raulito“. Američki državni sekretar Marco Rubio otvoreno je opisao GAESA-u kao sistem stvoren isključivo za generisanje prihoda korumpirane elite, a ne kubanskog naroda.

Početkom maja, Trumpova administracija uvela je sveobuhvatne sankcije protiv ovog konglomerata. Vašington je po prvi put zaprijetio i stranim kompanijama i bankama sekundarnim sankcijama ukoliko nastave poslovati s GAESA-om. Kompanije su dobile rok do početka juna da prekinu sve veze, pod prijetnjom zamrzavanja imovine i zabrane ulaska u SAD.

Za vlasti u Havani ovo je jasan i već viđen scenario: prvo naftni embargo, potom gušenje devizne ekonomije i na koncu pravna delegitimizacija samog državnog vrha. Cijeli proces uveliko podsjeća na akcije protiv venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura, koji je 2020. optužen za narkoterorizam, što je u januaru 2026. godine poslužilo kao formalno opravdanje za akciju američkih specijalnih jedinica koje su ga lišile slobode. Aktuelni kubanski predsjednik Miguel Díaz-Canel oštro je reagovao na ove događaje, osudivši proces kao političku operaciju bez ikakvog pravnog osnova, čiji je jedini cilj priprema agresije, dodajući da je Castrov stvarni štit njegova etička veličina.

Ipak, odbrambena retorika Havane ignorisat će širi spoljnopolitički kontekst. Stvarni motivi Vašingtona vjerovatno leže na drugoj strani planete, na šta upućuje sam trenutak podizanja optužnice. Ovaj potez povlači se u fazi u kojoj Donald Trump ne uspijeva pronaći izlaz iz nepopularnog i blokiranog rata protiv Irana. Kako brza pobjeda na Bliskom istoku izostaje, globalne cijene energenata rastu, a Trumpova domaća baza izražava sve veće nezadovoljstvo, oslabljena Kuba nudi se kao idealna zamjena.

Riječ je o klasičnom sporednom bojištu namijenjenom skretanju pažnje sa unutrašnjih problema i troškova na Bliskom istoku, gdje se tvrdi kurs prema Havani može režirati kao demonstracija neustrašive odlučnosti. Optužnica protiv Castra za kubansko rukovodstvo stoga predstavlja samo paravan pod kojim Vašington pokušava transformirati kubansku revoluciju u unutrašnju imploziju.

IZVOR: Die Presse