Bošnjak je u Hrvatskoj manjina koja je, po Grmoja-Raspudić logici, „došla u tuđe“, pa neka šuti. U Bosni se nije rodio, pa što hoće. Po istoj toj Bošnjaku u Hrvatskoj je svaka adresa nepostojeća. Ostaju mu, po Mijić-Grmoja doktrini, dvije opcije: Ili da šuti, ili da nestane

Među nizom komentara koje su uslijedile na reakciju saborskog zastupnika Armina Hodžića  o „Tradfestu“, manifestaciji u Hotelu Dubrovnik gdje se tokom aprila pokušala prekrojiti Bosna i Hercegovina, pojavilo se i ime Mate Mijića. Portali su ga predstavili kao „političkog analitičara“ pod udarnim naslovom „Zašto Armin smije, a Ivan ne smije?“, prenoseći Mijićevu Facebook-objavu kao da je riječ o stručnoj prosudbi nepristranoga komentatora.

Mijić je svoju logičku konstrukciju postavio ovako: „Glavni medijski sugovornik za sablažnjavanje nad hrvatskim rješenjima za BiH je Armin Hodžić, zastupnik bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskom saboru. Preuzmemo li logiku ‘petljanja u pitanja druge države’, tko je Armin Hodžić da komentira BiH? Je li on veleposlanik BiH u Zagrebu? Nije. On je građanin RH rođen u Zagrebu koji predstavlja građane RH (autohtonu bošnjačku manjinu) u Hrvatskom saboru. Kao što je Ivan Penava rođen u RH i zastupa građane RH. Isto vrijedi i za Nikolu Grmoju. Pa pitam ja vas — zašto se Armin smije ‘petljati’, a Ivan i Nikola ne smiju?!“ A onda Mijić sam sebi odgovara: „Armin je Bošnjak pa on smije komentirati BiH, a Ivan i Nikola su Hrvati pa neka se drže Hrvatske. Nećemo tako! BiH je i hrvatska država!“

Najprije treba istaknuti jedan detalj koji Mijićev istup stavlja u sasvim drukčije svjetlo. Mate Mijić nije „politički analitičar“ niti vanjski promatrač zbivanja. U službenom je programu „Tradfesta 2026.“ naveden kao moderator panela „The United States under the Trump Administration: Promoting Social Conservatism in the West“, dakle aktivni domaćin skupa o čijemu se ishodu sad pojavljuje kao komentator.

Mijić je svojom konstrukcijom otvorio temu vrijednu pažnje, a kada je već pitao da zadovoljavajućeg odgovora nije dao, mi kao direktno zainteresirana strana želimo mu dati odrješenje od pitalice. Prvo treba reći da se Hodžić nije „petljao u ustroj BiH“. On je reagirao na činjenicu da se u središtu Zagreba crtaju karte susjedne suverene države, a kartu plaća američka Heritage Foundation. Reakcija nije miješanje, reakcija je elementarni posao zastupnika koji prati što se događa u zemlji u kojoj je izabran. Drugo, Hodžić nije generalizirao hrvatski narod, niti je rekao da Hrvati nemaju pravo govoriti o BiH, lokalizirao je jalovu ultradesnicu i njenog eksponenta Nikolu Grmoju te pokazao koliko je ta retorika usred Zagreba identična onoj Dodikovoj, to jest demontirao je političku struju koja u 2026. godini nema drugih ideja osim ganjati duhove UDBA-e i premjeravati susjedne države, dok istodobno imitira velikosrpske narative. Sutra, ako se nastavi ovim putevima desne revolucije, krenut će preko Pohorja pa će se otkriti da Hrvatska seže do Triglava, stoga Slovenija može postati nova „neuspjela država“ o kojoj treba držati panel u Hotelu Dubrovnik.

Mijić je svoj nastup zapečatio uzvikom: „BiH je i hrvatska država!“ A ne, gospodine Mijiću. Bosna i Hercegovina nije hrvatska država. Ona je država i hrvatskoga naroda kao konstitutivnoga, ravno uz Bošnjake i Srbe. Razlika je suštinska, jer kad kažemo da je „BiH i hrvatska država“, implicira se da Republika Hrvatska kao država posjeduje neki udio, neki stupanj suverenosti, neku vrst vlasničkoga prava nad susjednom suverenom državom. To nije tačno i nikada nije bilo tačno. Hrvatska politička prava u BiH pripadaju Hrvatima u Bosni i Hercegovini kao narodu, a ne Republici Hrvatskoj kao državi. Iz te elementarne ustavne razlike izvire i odgovor na pitanje koje je Mijić postavio.

Međutim, ako bismo konzultirali Mijićeva suborca s „Tradfesta“, Mostarca Ninu Raspudića, onda je sasvim uobičajeno da se petlja i presuđuje na sve teme u hrvatskom društvu jer je Hrvatska domovina svih Hrvata u Bosni i Hercegovini. Ipak, Raspudić se petlja i u sve teme bosanskohercegovačkog društva, i opet ga nitko ne pita gdje mu je adresa, ni je li veleposlanik, ni preuzima li „logiku petljanja u pitanja druge države“. A i ne treba pitati, jer Raspudić je u BiH pripadnik konstitutivnoga hrvatskog naroda, a u Hrvatskoj je njen građanin. Tu nema kontradikcije.

Ali šta je onda sa Bošnjacima, mogu li oni imati dvije domovinske zemlje poput Raspudića? Bošnjak je u Hrvatskoj manjina koja je, po Grmoja-Raspudić logici, „došla u tuđe“, pa neka šuti. U Bosni se nije rodio, pa što hoće. Po istoj toj Bošnjaku u Hrvatskoj je svaka adresa nepostojeća. Ostaju mu, po Mijić-Grmoja doktrini, dvije opcije: Ili da šuti, ili da nestane.

Zapravo nije Mijić rekao ništa novo. Znamo mi šta se priča o „balijama“ i „muslićima“ i „Turcima“ i „mudžahedinima“ po sijelima gdje guslaju ognjištarci od stoljeća sedmog, ali sada je to bilo javno, u Hotelu Dubrovnik, isprintano na karti. Sada im je izletjelo još nešto. Oni bi tako rado da bošnjačko pitanje u Bosni i Hercegovini konačno riješe po palestinskom modelu. Zato je sasvim neslučajno „Tradfest“ doveden u vezu s dolaskom brata ratnog zločinca Netanyahua u Zagreb, a zatim u Mostar. Zato je Mijić u istoj objavi dodatno napomenuo: „Neka se razni drugi ‘Armini’ ostave rješenja dviju država u Izraelu i mahanja palestinskim zastavama jer tek je to eklatantno miješanje u pitanja druge države.“